Smislen život često spominjemo na ovoj stranici. Kako on izgleda i zašto je uopće bitan? Odgovor na to pitanje daje Victor Strecher u istoimenoj knjizi.
Victor Strecher, znanstvenih iz područja biheviorizma sa Sveučilišta u Michiganu, izgubio je svoju 19-godišnju kćer u 2010. godini. Godinama je živjela s rijetkim srčanim pbolemom te je tad preminula od iznenadnog srčanog udara. Njezina krhkost i eventualna smrt preokrenuli su njegova razmišljanja o tome što bi život trebao biti i kako ga živjeti. Na tu je temu napisao knjigu zvanu “Smislen život”.
Knjiga je meditativna, inspirativna i istražuje prirodu smisla – s jedne strane preispituje povijest filozofske debate o odnosu između smisla i sreće, a ujedno dijeli i neke inspirativne pričice pojedinaca koji su otkrili svoj smisao. No knjiga je ujedno i pregled znanosti o smislu, koja je procvijetala posljednjih godina.
Čemu smislenost?
Prema Strecheru, snaga nečijeg životnog smisla može se mjeriti. Prema njemu, životni smisaojest kombinacija življenja prema vlastitim vrijednostima i ciljevima i pokušaja da u svijetu učinimo pozitivnu promjenu. Neka istraživanja pokazuju da je ona visoko povezana s psihološkim blagostanjem, pa čak i markerima fizičkog zdravlja i dugovječnosti.
Primjerice, istraživanja su pokazala da za svaki stupanj povećanja na skali od šest stupnjeva koja mjeri smislenost života, odrasli s bolešću srca imaju 27-postotno smanjenje rizika od srčanog udara, u radoblju mjerenja od dvije godine. Za starije osobe, isto povećanje može značiti 22-postotno smanjenje rizika od srčanog udara.
Nije još jasno kako smisao života može imati takav učinak; no moguće je da postoji neka vrsta interakcije sa stresom, za kojeg je već pokazano da na nas utječe na staničnoj razini. U jednom istraživanju, istraživači su proučavali kako meditacija može utjecati na zdravlje gena u uzorku majki s visokom razinom stresa. Dužina majčinih telomera – krajnjih kapa na genima koje se smanjuju s godinama – mjerile su se prije i poslije meditacijskog povlačenja.
U usporedbi s kontrolnom grupom, žene koje su bile na meditacijskom povlačenju zaista su imale duže telomere na kraju povlačenja, što je značilo i bolje zdravlje. No istraživači su ustanovili da taj efekt nije uzrokovan povećanjem u svjesnosti, kao što je bilo očekivano, nego u povećanju osjećaja smislenosti života, koji je meditacija uzrokovala.
Istraživanja poput ovih pokazuju potencijal pozitivnog utjecaja smislenosti. Taj bi nas potencijal, smatra Strecher, trebao potaknuti da razmislimo o promociji takvog načina života u školama i na radnim mjestima. Primjerice, ustanovljeno je da se studenti koje se potiče da obrazovanje shvaćaju kao nešto povezano s vlastitim životnim smislom, više trude na predavanjima koja im se čine dosadnima ili teškima – poput matematike. I poslovni projekti koji stavljaju određenu svrhu kao lajtmotiv svog djelovanja pokazali su se ne samo ugodnijim mjestima za rad, već i dugoročno financijski uspješnijma od onih koji slijede isključivo profit.
U jednom istraživanju, znanstvenici su ustanovili da je osoblje bolnice bilo 45% više potaknuto da slijede higijenu pranja ruku ako im je rečeno da to smanjuje šanse da se pacijenti zaraze, nego u slučaju kad im je bilo rečeno da to pomaže njima samima. Povezivanje navika sa svrhom povezanom s uslugom uzrokovalo je boljim ponašanjem.
“Ukazati zaposlenicima da njihova dijela utječu na druge može rezultirati transcendentnim ponašanjima – i sačuvati živote.”, kaže Strecher.
Pretvoriti smislenost/svrhovitost u djelovanje
Naravno, pretvarati se da ste pronašli smisao života neće biti dovoljno. On mora biti autentičan i zaista odražavati vaše ciljeve i vrijednosti. Također, postoji razlika između pronalaženja vlastite životne svrhe i djelovanja u tom smjeru, kaže Strecher.
Dinamički proces poravnavanja s vašom životnom svrhom zahtijeva energiju i volju: vjetar u vaša leđa koji vas pokreće naprijed, i jako sidro koje će vas spriječiti da vas se otpuhne s puta, piše on.
Iako istraživanja koja se spominju u knjizi govore u prilog Strecherovim tvrdnjama o benefitima životne svrhovitosti, njih je relativno malo i nisu uvijek u potpunosti uvjerljiva. Čak i Strecher priznaje da je znanost tu još u povojima.
“Još uvijek ne znamo dovoljno ni o intervencijama koje mogu povećati životnu svrhovitost, a kamoli o njihovim rezultatima”, piše on.
Životna smislenost može također biti neuhvatljivijom nego što mislimo – možda je riječ o kulminaciji života osobnih interakcija i iskustva – i može biti skoro pa nemoguće potaknuti potragu za njom u široj javnosti.
Ipak, ne bi škodilo kad bismo svi počeli preispitivati vlastite živote na dublje načine i malo više pokušavali pronaći vlastitu svrhovitost.
“Da sam na vašem mjestu, ne bih čekao još rezultata istraživanja, samo bih nabavio smisao”, piše Strecher. “Znanstveni dokazi u prilog benefitima posjedovanja istog jako su obećavajući, a i ne možemo baš reći da nam, kao svijetu, ne treba.”
Jill Suttie, Izvor