Život je pun patnje, ali je također pun mnogih čudesa, poput plavog neba, sunca i očiju bebe. Patiti nije dovoljno. Također moramo biti u doticaju s čudesima života. Ona su unutar nas i svugdje oko nas, u svako vrijeme i svako doba. Ako nismo sretni, ako nismo na miru sa sobom, ne možemo dijeliti mir i sreću s drugima, čak ni onima koje volimo, onima koji žive pod istim krovom.
Ako smo mirni,ako smo sretni, tada se možemo smijati i cvjetati poput cvijeta i svatko u našoj obitelji, u našem cijelom društvu će profitirati od našeg mira. Trebamo li se posebno potruditi kako bismo uživali u ljepoti plavog neba? Trebamo li prakticirati uživanje u njoj? Ne, jednostavno samo uživamo. Svaka sekunda, svaka minuta našeg života može biti poput toga.
Gdje god da jesmo, u bilo koje vrijeme, imamo kapacitet da uživamo u suncu, u prisutnosti drugih, čak i u osjećaju vlastitog disanja. Ne moramo ići u Kinu da bismo uživali u plavom nebu. Ne moramo ići u budućnost da bismo uživali u vlastitom disanju. Možemo biti u doticaju s tim stvarima upravo sad. Bila bi šteta da budemo svjesni samo patnje.
Izvor: Thich Nhat Hanh, Being peace, Parralax press, 2007.