Znate li kako povezanost s drugima može utjecati na to kako se osjećate? Detalje otkriva dr. Ziggi Ivan Santini, istraživač u području mentalnog zdravlja.
Prvo nam recite nešto o vašoj povezanosti s Hrvatskom. Kad ste to spomenuli, kao i to da ste radili u Hrvatskoj jedno vrijeme, htjela sam doznati više.
Moj otac je iz Hrvatske. Radio je na brodu kad je upoznao moju majku, a nedugo nakon toga vjenčali su se. Kako sam odrastao, svakog smo ljeta posjećivali Hrvatsku, a i danas to činim. 2017. godine obavio sam razmjenu u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. To je bilo kratko – osim toga, nisam proveo puno vremena u Hrvatskoj u profesionalnom svojstvu.
Općenito, biste li rekli da vaš istraživački interes moguće sažeti kao istraživanje dobrobiti i društvene povezanosti? Biste li mogli identificirati što vas je u prvom redu privuklo tim temama?
Doktorirao sam na epidemiologiji mentalnog zdravlja s naglaskom na društvenu povezanost. Prije toga, glavni interesi bili su mi socijalna psihologija, bihevioralna psihologija i kognitivno-bihevioralna terapija. Kroz studije i (radno) iskustvo naučio sam mnogo o ogromnoj snazi društvenog utjecaja na ljudsku psihologiju, pa mi se činilo prikladnim za proučavanje socijalne povezanosti tijekom doktorata. Nakon što sam doktorirao, usredotočio sam se na epidemiologiju mentalnih bolesti i usmjerio na promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti u populacijskim okruženjima.
Vaša istraživanja o socijalnoj izolaciji i njihovom odnosu prema mentalnom zdravlju čine mi se vrlo zanimljivima. Kao sociologu i autor u području mentalnog zdravlja smatram da su osjećaji društvene povezanosti presudni kada je u pitanju mentalno zdravlje. Naravno, to nije uvijek linearna veza, u smislu da mnogi aspekti nečijeg iskustva ili socijalni čimbenici mogu ometati čovjekov osjećaj povezanosti. Na primjer, možda netko nije razvio sposobnost povezivanja ili se on možda pogoršao tijekom godina kroz neka traumatična iskustva. Kako vi to vidite?
Sva ljudska bića imaju suštinsku i ukorijenjenu potrebu da se osjećaju povezanima s drugim ljudima, nedostatak čega uzrokuje loše mentalno zdravlje, kao i tjelesne bolesti i smrtnost. Bezbroj istraživačkih istraživanja uvijek iznova pokazuju isti obrazac. I da, iskustva (npr. traumatična) mogu itekako ometati sposobnost ljudi da se povežu s drugima, što obično kasnije postane problem. Na primjer, nepovoljna iskustva u djetinjstvu često se razviju u ovisnost ili zlouporabu droga, vjerojatno kao rezultat prekida društvenih odnosa.
Ono što se događa u ovisnosti jest da ovisnici koriste droge kako bi umjetno iskusili osjećaj povezanosti bez stvarnog ljudskog kontakta, što je i razlog zašto često gube interes za svoj društveni svijet. U zdravom kontekstu, ljudi se povezuju s drugima na zdrav način, što oslobađa endorfine i oksitocin kroz druženje. No kad se pokidaju društveni odnosi ljudi će pronaći druge načine da zadovolje svoje potrebe za njima, a često će platiti cijenu kasnije kad bude prekasno.
Nadalje, vidimo da mehanizam preokreta ima veliku važnost u terapiji i rehabilitaciji tj. ovisnici se moraju naučiti otvarati drugima i oslanjati se na podršku drugih kako bi se oporavili od ovisnosti. Drugim riječima, rješenje (ili njegov dio) leži u tome da nekako nauče popraviti te društvene odnose. Maia Szalavitz dosta je pisala o ovisnosti kao o naučenom mehanizmu, što je relevantno u ovom kontekstu. Nadine Burke Harris također se bavila ovom temom. Naravno, ovisnost je samo jedan primjer, ali je posebno korisna kao ilustracija ljudske potrebe za društvenim odnosom, kao i posljedica nezadovoljenih potreba.
U svom ste istraživanju istaknuli društvenu povezanost kao važan doprinos psihološkoj dobrobiti starijih generacija. To uključuje društvene aktivnosti poput pridruživanja klubovima, interesnim skupinama ili volontiranje. Možete li nam reći nešto više o tome?
Nisu u pitanju samo starije odrasle osobe, već isti osnovni sastojci vrijede za sve kada je riječ o mentalnom zdravlju i dobrobiti. Koristimo okvir nazvan Act-Belong-commit ili ABCs mentalnog zdravlja, koji uključuje tri osnovna načela ponašanja za promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti: Biti tjelesno, mentalno, socijalno i duhovno aktivan (Act); razviti osjećaj pripadnosti mrežama socijalne podrške i sudjelovanjem u aktivnostima grupe i zajednice (Pripadati); i prihvatiti izazove i posvetiti se aktivnostima i hobijima koji daju značenje i svrhu (Obvezati se). To su principi životnog stila koje može primijeniti gotovo svatko, a desetljeća istraživanja sugeriraju da je svako od ova tri područja ključno za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja. Poanta je u tome što postoje jednostavne čudne stvari koje ljudi sami mogu učiniti za poboljšanje mentalnog zdravlja, a mi u svojoj kampanji pokušavamo povećati svijest o tome.
Pročitala sam vaša otkrića koja govore kako bi ljudi s relativno malo bliskih veza mogli imati koristi od povećanja formalnog socijalnog sudjelovanja. Možete li to podrobnije objasniti?
Za određene je društvene aktivnosti, poput volontiranja i sudjelovanja u zajednici, posebno vjerojatno da će promicati socijalnu povezanost. To se očito odnosi na aktivnosti u okruženjima u kojima su prisutni drugi ljudi i po mogućnosti ljudi koji se bave istom aktivnošću (zajedno). Slijedom toga, ljudi s malo bliskih socijalnih odnosa (posebno oni koji su usamljeni i socijalno izolirani) vjerojatno će imati više koristi od čestog bavljenja takvim aktivnostima, dok ljudi s mnogim bliskim vezama često već imaju zadovoljenu potrebu za socijalnom vezom, pa stoga možda i neće imati koristi koliko god od toga. I to je upravo ono što smo primijetili u našem nedavnom istraživanju.
Koje aktivnosti točno pomažu ljudima općenito kada je u pitanju njihova dobrobit?
Nemamo konačan popis konkretnih aktivnosti koje ljudi mogu raditi. Ljudi su različiti i motivirani različitim vrstama aktivnosti. Općenito je važno da osoba doživljava aktivnost kao osobno značajnu na neki način. Varijacije su ključne, pa je dobro imati niz različitih aktivnosti koje pružaju različite vrste stimulacije. Ovdje se nalazi popis pet vrsta društvenih aktivnosti, kao i razloga radi kojih su povezane s boljim tjelesnim i mentalnim zdravljem. Međutim, postoje i mnoge druge aktivnosti koje mogu biti korisne, ali ovdje nisu navedene.
Vidite li da je osjećaj socijalne izoliranosti nekako povezan s načinom života u suvremeno doba?
Ako postoji jedna prepoznatljiva karakteristika suvremenog života, pretpostavljam da bi to bila upotreba društvenih medija. Postoje neki dokazi da bi upotreba društvenih medija mogla zapravo povećati socijalnu izolaciju i usamljenost, vjerojatno zato što ljudi možda stvarnu socijalnu interakciju zamjenjuju digitalnom (a mogu postojati i drugi razlozi). Početna pretpostavka koju je većina nas imala bila je da će društveni mediji promicati društvenu povezanost, ali to možda uopće nije slučaj. Novija istraživanja također sugeriraju da su oni izravno uključeni u opadanje mentalnog zdravlja, posebno među adolescentima.
Trenutno se nalazimo u krizi COVID-a koja je utjecala na načine na koje živimo na načine bez presedana u našem životu. Istraživali ste depresivno stanje u Danskoj tijekom ranih dana pandemije COVID. Možete li nam reći nešto više o svojim nalazima? Kako mislite da ova pandemija uopće utječe na psihološku dobrobit?
Većina zemalja zabilježila je pad mentalnog zdravlja tijekom lockdowna, a zatim trend prema normalnom kada su se društva ponovno počela otvarati. Ovdje je vjerojatno nekoliko čimbenika, vjerojatno uznemirenost koja se odnosi na širenje virusa i njegove učinke na funkcionirajuće društvo, ali i na učinke lockdowna, a ne na neposredne prijetnje samog virusa. Kao što je spomenuto, ljudi su u osnovi društvena bića, pa kad se uklone ili ograniče mogućnosti formalnog ili neformalnog komuniciranja s drugima, vjerojatno ćemo zabilježiti pad mentalnog zdravlja. Klasično istraživanje iz 2008. pokazalo je da su volonteri koji su izgubili sposobnost volontiranja uslijed kolapsa Istočne Njemačke i njene infrastrukture, zabilježili pad zadovoljstva životom u usporedbi s Nijemcima iz Zapadne Njemačke koji nisu bili pogođeni padom u mogućnostima volontiranja. Na sličan način, trebali bismo očekivati da će ograničenja u cijelom društvu utjecati i na mentalno zdravlje stanovništva zbog ograničenja u druženju s drugima i sudjelovanju u aktivnostima.
Možete li možda predložiti neke od načina na koje bi se ljudi mogli nositi s pandemijama kada je riječ o osjećaju socijalne povezanosti i obvezne izolacije? Što se tiče psiholoških izazova ove pandemije, čini se da je to prilično važno.
Tu bismo vjerojatno trebali koristiti tehnologiju, ali na strateški i konstruktivan način (za razliku od bezumnih pretraživanja interneta i upotrebe društvenih medija). Ako se postavimo kreativno, možemo se zajedno s drugima baviti mnogim aktivnostima na internetu, na primjer, kartati se s drugima na mreži i istodobno skajpati. Mnogi su ljudi uspješno zakazali internetske sesije tjelesnih vježbi, što može biti vrlo dobar način da motivirate sebe i druge da ostanu tjelesno aktivni unatoč ograničenjima. Postoji vjerojatno milijun stvari koje ljudi mogu smisliti kao druženje na daljinu.
Posljednjih godina razvoj usluga u zajednici smatra se sve važnijim na području mentalnog zdravlja. Što mislite o njima? Kako zajednice treba integrirati u (ponovno) stjecanje psihološke dobrobiti?
Ovo je također glavni dio naše ABC kampanje i partnerstva. Nije dovoljno jednostavno savjetovati ljude o tome kako se mogu brinuti o vlastitom mentalnom zdravlju, bitno je da postoji i socijalni sustav koji podržava ljude u tome. To zahtijeva ekonomski pristup ponašanju (tj. omogućavanje ljudima što lakšu dostupnost mentalno zdravih ponašanja) i međusektorski pristup (tj. suradnju u zajednicama i raznim sektorima kako bi se osiguralo mentalno zdravlje u svim politikama).
Je li vaše osobno iskustvo nekako oblikovalo način na koji razmišljate o mentalnom zdravlju? Ako da, na koje načine? Što ste naučili o ljudskom stanju iz svog rada i istraživanja?
Mislim da će svaki pojedini student psihologije svoju perspektivu oblikovati prema svojim prethodnim iskustvima. Za mene su socijalne poteškoće koje sam iskusio u djetinjstvu i tinejdžerskim godinama postale motivacija da naučim o društvenom utjecaju, jer sam ga želio razumjeti, a ne biti mu u milosti. Kasnije, budući da sam bio student psihologije, stalno sam se suočavao sa situacijama koje su se na ovaj ili onaj način odnosile na moj studij. Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio je vjerojatno da ako ne promatramo i ne razumijemo kako interno radimo – svoj um i osjećaje – i neovisno i u odnosu na druge, to može postati prepreka zdravom funkcioniranju i ispunjenju u životu. Kako je rekao Sokrat, „Neispitani život nije vrijedan življenja“.
