Na faksu sam slušao predmet zen budizma. Stvarno mi se dopao, jer me tjerao da stvari pogledam iz drukčije perspektive.
Jedna od lekcija koje su dotakle nešto u meni bila je meditacija na „takvost“. Ukratko, meditacija od vas traži da stvari promislite kao jednostavno takve, takve kakve jesu i ne-povezane s ničim drugim. To nam obično teško pada jer svemu što doživljavamo značenje ili definiciju daje njegova funkcija i relativna povezanost s drugim stvarima.
Recimo, ako vam pokažem sliku stolice i pitam vas što je to, vjerojatno ćete reći stolica. Ali ako na nju stavim nož, vilicu, tanjur i neku hranu, onda to postaje stol. A ako stanem na nju kako bih promijenio žarulju, to postaje neka vrsta ljestava.
Drugi način na koji doživljavamo relativnu percepciju jest onaj kad stvari vidimo kao dobre ili loše. Stvari percipiramo kao dobre u kontrastu s lošima, i obratno. Primjerice, recimo da kasnite na aerodrom i propustite svoj let. To je loše, jelda? Dobro = stići na avion i ne izgubiti vrijeme i novac. A što ako kasnije doznate da se avion na kojem ste trebali biti srušio? Kako se sad osjećate zato što ste propustili avion? To je dobro, zar ne?
Lekcija koju vam danas želim prenijeti je ta da se ne treba bojati ili bježati od lošeg, neugodnog, zastrašujućeg, smrdljivog, od tuge, boli, gladi itd. Proživljavanjem tih stvari uspijevamo spoznati dobro, ugorno, lijepo, ukusno, mirno, luksuzno, ljubav, sreću, itd. To je lekcija svjesnosti.
Danas, pokušajmo vidjeti loše samo kao takvo. I znati da, sretanjem lošeg u životu, učimo spoznavati i što je važnije, cijeniti ono dobro. Jednako tako, pitajte se kako možete „reframati“ svoja loša iskustva tako da ih percipirate kao dobra. Pitajte se, što sam iz ovog naučio/la? Ponekad, kad se u našem životu dogode loše stvari, to je kao dar koji baca svjetlost na ono što je zaista važno i dobro u našem životu. Stvarno osjetite i doživite dobro u vašem životu danas.
Život je zahtjevan. Život je krasan. Život je – takav kakav jest.
