Srce nam lupa i ne znamo što nam je. Poslije shvatimo da smo osjećali strah. Znamo li prepoznati vlastite emocije tijekom dana i čemu one uopće služe?
Emocije funkcioniraju kao usmjerenje. One su svojevrsna orijentacija koja nam ukazuje na to kako doživljavamo neku situaciju i što nam je nužno učiniti da bismo zadovoljili svoje potrebe.
No mnogi od nas nisu upoznati s ovim stanjem stvari. Iako emocije imaju evolucijsku ulogu, i ključne su za naše preživljavanje jer nam šalju signale s kojima možemo osigurati naš opstanak, emocionalna pismenost nije nešto čemu nas se službeno uči prikikom odrstanja. Unutar našeg školskog sustava, ova vrsta obrazovanja nije dostupna. Kad ovom podatku dodamo onaj prema kojem je emocionalna nepismenost jedan od potencijalnih prediktora psihičkih poteškoća kasnije u životu, pitamo se zašto je tome tako.
Naime, sposobnost da budemo svjesni vlastitih unutarnjih stanja i da ih razumijemo te da ih možemo regulirati povezana je s time možemo li biti dobro.
Da bismo mogli reagirati na vlastite potrebe, prvo moramo biti u kontaktu s unutarnjim stanjima u sebi koja ukazuju na te potrebe. Na navedeno nam ukazuju upravo emocije. Ako ništa od navedenog ne znamo “pročitati”, teško ćemo moći krenuti u akciju zadovoljenja vlastitih potreba. Radi svega navedenog, potrebno je raditi na osvještavanju emocija.
Osnovne ili bazične emocije biološki su nam ugrađene te se smatra da postoje u svim kulturama. Iako postoje neslaganja oko toga koliko bazičnih emocija ima, najčešće se smatra da je to šest emocija: sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje i gađenje.
One osnovne koje je bitno naučiti osvjestiti i prepoznavati su sreća, tuga, ljutnja i strah. Emocije prate različita fiziološka stanja i pripadajuće promjene u fizionomiji lica.
Sreća je emocija koja je povezana s postizanjem onoga što smo željeli te zadovoljstvom. Očituje se u otvorenom iztazu lica, osjećaju uzbuđenosti, motiviranosti, osmijehu, intenzivnim osjećajima, osjećajima mira. Fizionomija sreće se može očitovati u energiji uzbuđenosti, pokretima skakanja, znakovima entuzijastičnosti, energičnom stavu, uzbuđenom glasu.
Tuga je emocija koja se javlja kad osjećamo gubitak. Može se raditi o gubitku osobe, no možda je riječ i o gubitku vrijednosti ili gubitku u smislu stvarnosti koja se ne poklapa s našim očekivanjima. Biološki ona se manifestira kao niska razina energije, gubita
k interesa za stvari, poteškoće s gutanjem, osjećaj omamljenosti ili osjećaj praznine.
Ljutnja je emocija koja se javlja kad imamo osjećaj da su nam probijene granice ili da gubimo nešto što nam je bitno. Fiziološki, ona se manifestira u stisnutim mišićima ili zubima, naletu vrućine u obrazima, nakupljanju energije.
Strah je emocija koju osjećamo kad nam se čini da je ugroženo nešto ili netko što nam je bitno – bilo da se radi o osobama ili vrijednostima. Možemo ju osjećati i kad nam se čini da se ponavlja situacija u kojoj smo već bili povrijeđeni. Može se manifestirati senzacijama lupanja srca, stezanjem mišića, zubiju ili drhtavicom tijela.
Dok su neke od ovih stvari zajedničke svima te ih je moguće poopćiti, moguće je i da neki od ovih fizioloških izričaja svake od emocija budu različiti za svakog od nas, jer je način na koji doživljavamo emocije individualan.
Ove emocije neke su od osnovnih emocija koje je dobro osvještavati svaki dan kako bismo se upoznali s vlastitim stanjima tijekom dana. Pa, krenite.
Koje su to tri emocije koje ste kod sebe prepoznali danas?
