Egzistencijalistički filozofi upozoravaju nas na to da smo sami odgovorni za stvaranje svog života u svijetu koji je nepredvidljiv i nepravedan.
Dok stojite na litici, obuzima vas osjećaj dezorijentacije i zbunjenosti. Ne samo da se bojite pada, također se bojite da ne podlegnete impulsu da se bacite s litice. Ništa vas ne zadržava. Tjeskoba, anksioznost i bol penju se na površinu.
Danski filozof Soren Kierkegaard opisuje ovo kao primjer “egzistencijalne tjeskobe” jer tamo, na toj litici, iz prve ruke doživljavate vlastitu slobodu. Možete učiniti štogod želite – krenuti naprijed u bezdan koja zjapi ili ostati gdje jeste. To je na vama. Shvaćanje toga da imate apsolutnu slobodu prilikom odlučivanja kako će izgledati vaš život – skočiti ili ne – izaziva vrtoglavicu, objašnjava Kierkegaard, koji smatra da svi osjećamo istu tjeskobu kod svih životnih izbora. Svako djelovanje koje poduzmemo izbor je, o kojem odlučujemo mi sami i nitko više.
Kierkegaardova tvrdnja da je život niz izbora – i ti izbori donose (ili ne donose) smisao u naše živote- jest kamen temeljac egzistencijalizma. Umjesto da odgovornost prebacuje na društvo ili na religiju, svaki je pojedinac sam odgovoran da učini svoj život smislenim i da živi autentično.
Pitanje autentičnosti bilo je omiljeno pitanje njemačkog filozofa Martina Heideggera: zašto se, kad se susretnemo sa smrću, naši dnevni projekti čine besmislenima? Prijatelj ili rođak umre i to nas potakne da krenemo u novom smjeru; da damo otkaz i da se prestanemo brinuti o svakodnevnim stvarima i počnemo iskazivati interes za područja koja smo prije ignorirali.
U svojoj knjzi, “Bitak i vrijeme”, Heidegger tvrdi da je smisao našeg bića povezana s vremenom. Mi smo vremenska bića – rođeni smo u svijet koji je, zajedno s pripadajućom religijom i kulturom, postojao i prije nas, čija je povijest već napisana, i kako bismo shvatili taj svijet bavimo se različitim stvarima. Možda imamo obitelj, gradimo karijeru ili kuću, i činjenjem toga pozicioniramo se na neku putanju prema nekoj vrsti budućnosti. No postoji ograničenje naših projekata, točka u kojoj sve završava, bez obzira je li završeno ili nezavršeno, i to ograničenje je naša smrt. To je ono što Heidegger zov “biće-prema-smrti”.
No toliko smo zaokupljeni vlastitim zabavama i distrakcijama da jednostavno zaboravljamo da postoji krajnje ograničenje svih naših napora; i činjenjem toga, kaže Heidegger, živimo neautentični život. Tako dugo dok ne pogledamo svoje živote u kontekstu smrti ne možemo pronaći autentični život.
Autentičnost i mediji
Stvarnost postoji u djelovanju
Francuski egzistencijalistički filozof Jean-Paul Sartre kazuje nam da smo sami, napušteni u svijetu usred nebrojenih mogućnosti. Nemamo druge svrhe no one koju sami sebi zadamo; nemamo druge sudbine do li one koju sami stvorimo.
No mnogi od nas negiraju vlastitu odgovornost, piše Sartre. Zavaravamo sami sebe o radikalnoj slobodi. U knjizi “Egzistencijalizam je humanizam”, Sartre je direktan i nemilosrdan. “Naših se ideja ljudi groze”, kaže on,“Ljudi se ne mogu drukčije nositi s vlastitim nedaćama nego da sami sebi kažu: “Okolnosti su bile loše, zavređujem mnogo bolji život od ovog koji imam. Priznajem, nikad nisam iskuso divnu ljubav ili krasno prijateljstvo; no to je stoga što nikad nisam upoznao muškarca ili ženu koji bi bili vrijedni toga; ako nisam napisao nijednu dobru knjigu, to je stoga što nikad nisam imala vremena da to učinim; ako nisam imala djece kojima bi se mogao posvetiti, to je stoga što nisam pronašla muškarca s kojim bih mogla dijeliti život. Tako unutar sebe imam pregršt neiskušanih ali savršeno mogućih karakteristika, inklinacija i mogućnosti koje me obdaruju sposobnošću koja nije evidentna kad pogledamo moja djela iz prošlosti.”
“Problem leži u tome što potlačeni često ne znaju da su potlačeni i oni svijet gledaju kao nešto što se ne da promijeniti, kao “prirodnu situaciju”. Jedini je bijeg, prema de Beauvoir, pobuna. “Potlačeni može postići svoju slobodu samo kroz pobunu.”
Kao što de Beauvoir kaže: “Život je sadržan i u ponavljanju istoga i u nadilaženju istoga; ako je jedino što radi održavanje sebe, tada je življenje samo ne umiranje.”
