Jeste li primijetili da vas neke osobine jako uzrujavaju kod drugih ljudi? Zašto osvještavanje nekih vlastitih osobina može ovdje pomoći i kakve to veze ima s jungijanskom “sjenom”, pročitajte u članku.
U jungijanskoj psihologiji “sjena” se obično odnosi na nesvjesni dio sebe, naše ličnosti, onaj dio koji smo negdje putem života bili prisiljeni odbaciti ili zaboraviti. Razlozi radi kojih to činimo može biti mnogo, no obično su povezani s neprihvaćanjem okoline u kojoj smo se u tom trenutku nalazili ili odrastali. A riječima Gabora Matea, dvije su najvažnije ljudske potrebe: povezanost i autentičnost. No potreba za povezanošću nadjačava onu za autentičnošću. Jednom kad autentičnost zaprijeti povezanosti, povezanost će nadjačati autentičnost.
Drugim riječima, one ćemo dijelove sebe koji okolišu nisu prihvatljivi prebaciti u svoj nesvjesni dio. Taj će dio postati poput “mrtvog kuta” vlastite psihe kojeg jednostavno ne vidimo i nismo svjesni. On će tada postati ono što se u jungovskoj terminologiji naziva sjenom.
U terminologiji osobnog razvoja, ovo se naziva projekcijom. No ta energija pohranjena u mrtvom kutu psihe ne nestaje. Ona mora nekamo otići, jer psiha uvijek teži uravnoteženju. Kako kaže Debbie Ford, razmislite koliko je energije potrebno kako biste nešto sakrili od sebe i od svijeta. Stoga, psiha te nesvjesne dijelove može početi prebacivati van sebe. Počinje nam se činiti da te osobine postoje u drugim ljudima. Na razini odnosa, često potom i u svoje živote privlačimo ljude koji imaju osobine koje kod sebe potiskujemo ili poričemo, one koje izbjegavamo vidjeti u vlastitom “mrtvom kutu”.
Jednako kao na osobnoj, isti se ovaj fenomen događa i na kulturnoj razini. Predodbže koje kulturološki nisu prihvaćene prebacuju se u sjenu neke zajednice, koja reagira na jednaki način kao što i osoba reagira kad se susretne sa svojom sjenom. Uzrujavajući se, napadajući je, omalovažavajući je i ni ne shvaćajući da je riječ o djelićima vlastite potisnute psihe. Na društvenoj razini, tad se može krenuti i u “lov na vještice”. Osobine neprihvatljive jednom društvu često se pripisuju nekoj vanjskoj grupi, koja se potom demonizira i dehumanizira.
Stoga se sa sjenom zdravo pozabaviti, kako na individualnoj, tako i na društvenoj razini.
A kako? Debbie Ford u svojoj knjizi “Zagrli svoju sjenu”, kazuje kako svaka nesavršena osobina druge osobe koja nas nervira zapravo aktivira neki naš aspekt koji traži našu pažnju.
“U stanju smo opaziti samo ono što postoji i u nama. O toj pojavi razmišljam kao o energiji. Zamislite da imate na stotine različitih električnih utičnica na svojim grudima. Svaka od njih predstavlja drugu osobinu. Osobine koje smo osvijestili i prihvatili imaju i poklopac. Soigurne su. Ali one koje ne volimo, koje još nismo prihvatili, otvorene su. I zato, kad nam priđe netko tko djeluje vođen nekom od tih osobina, izravno se priključuje na nas. Na primjer, ako poričemo ili ne prihvaćamo svoju ljutnju, u svoje ćemo živote privući osobe sklone ljutnji.”
Debbie Ford
Možemo se zapitati, ta zašto bismo to uopće radili? Sigurno ima neki dobar razlog radi kojih smo te osobine zakopali u nesvjesno. U prvom redu, to što su te osobine trebale biti potisnute u jednoj okolini, ne znači da one to trebaju biti i u drugoj. Uvjeti su se promijenili. Možda nas njihovo zakopavanje sputava u životu. Možda nam u živote dovodi problematične obrasce ili odnose. A ni ne manje važno, pod sjenom je često zakopana naša snaga.
“Konfrontirati osobu s njenom vlastitom sjenom znači pokazati joj njenu vlastitu svjetlost.”
Carl Gustav Jung
Svaka sjena sadrži pozitivne aspekte. Pod sjenom koja sakriva ljutnju zakopana je vlastita ljutnja u situacijama kada je trebalo pokazati ljutnju – dakle, vlastita asertivnost. Pod sjednm koja sakriva tugu zakopana je vlastita tuga u situacijama kada ju je trebalo osjetiti – dakle, vlastito prihvaćanje stvarnosti. Pod sjenom koja sakriva bilo koju osobinu koju svjesni dio smatra neprihvatljivim krije se neiscrpni izvor energije – umjesto da ju trošimo na sakrivanje određenih dijelova sebe od svijeta, mogli bismo je trošiti na vlastiti razvoj ili vlastite kreativne procese.
Stoga se na svakoj razini dobro zapitati – koje me osobine kod drugih ljudi najviše smetaju? Debbie Ford predlaže vježbicu u kojoj zamišljate da je u lokalnim novinama napisan članak o vama. Kojih pet svojih značajki nikako ne biste htjeli da o vama spomenu, pita ona. Zapišite ih. Pokušajte otkriti što se krije iza tih riječi. Pokušajte otkriti od koga ste ih preuzeli i kad ste prvi put došli u kontakt s njima…koliko te osobine imaju ljudi oko vas?
Proces istraživanja vlastite sjene nije ni lak ni jednostavan. No on je potreban, kako biste mogli slobodnije disati.
Navodi korišteni iz izvora: Debbie Ford, “Zagrli svoju sjenu”, Planetopija: Zagreb, 2011.
