Što je sreća? Je li za sreću potrebno biti bogat? A malo blesav, poput debelog Buddhe koji se smije? Otkrijte u kratkom tekstu fizičara Antonija Šibera.
Antonio Šiber, ladies and gentlemen;
Kahneman i Deaton [1] kažu da se emocionalna blagodat povećava s logaritmom prihoda, ali samo do godišnje plaće od oko 75000 $. Nakon toga se osjećaj zadovoljstva zasiti i ne isplati vam se više zarađivati i mučiti, jer će vam emocionalno stanje biti manje-više isto. Prevedeno na hrvatski, trebala bi nam mjesečna plaća od oko tridesetak tisuća kuna. Nije loše.
Pitao sam danas ljude što je to sreća. Većina mi je odgovorila da je sreća zdravlje. Najoriginalniji odgovor dobio sam od svog novaka koji mi je objasnio da je sreća stanje uma, najčešće slabo povezano s realnošću i najčešće utemeljeno na nekoj zabludi.
Na hrvatskom pod rječju “sreća” podrazumijevamo dvije različite stvari. Jedna je ona koju bi Englezi i Amerikanci nazvali “happiness”, a onu drugu bi nazvali “luck” ili “fortune” – onako kako mi koristimo riječ “sreća” kad kažemo “igre na sreću”. Ova jezična zanimljivost mi govori da Hrvati smatraju da je sreća stvar sreće, poput dobitka na lutriji. Do nje se ne stiže nekim jasnim putem, ako ti se posreći, onda možda i budeš sretan.
Može li biti sreće među siromašnima? Naravno da može, inače religije ne bi imale nikakvog smisla. Znači, novac je dobar preduvjet za sreću, ali sigurno nije i nužan preduvjet.
Što je, ustvari, sreća? Sreća je svjesnost da smo sretni, svjesnost o tome da upravo bivamo, živimo. Sreća je proces i put, a ne cilj, ona je zbivanje, a ne krajnji ishod. Sreća je voziti se kući i shvatiti da se ne vozimo kući nego da uživamo u prvom ovogodišnjem cvatu – sreća je cvat japanske trešnje. Sreća je biti (sretan). To što uživamo, znači da smo U ŽIVOtu, da bivamo, da smo sretni.
Za sreću je potrebno biti pomalo blesav prema zapadnjačkim kriterijima. Debeli Buddha koji se smije ili sveti Franjo koji podučava ptice.
Sreća nije biti na putu do sreće jer puta do sreće nema, ona nije nešto što se ostvaruje nakon što smo obavili sve što je za to potrebno. Sreća je kao ples, ona nije hod do cilja. Ples nema cilja, u njemu se uživa.
Sreća je jedna od onih istočnjačkih riječi koje su najvažnije od svih riječi, a za koje nitko ne zna što točno znače. Nitko ih se ni ne trudi definirati jer bi time izgubile svoj smisao koji nije dohvatljiv uz pomoć drugih riječi. Chan. Tao. Sreća.
Sreća je osjetiti svaki treptaj prirode kroz cijelu godinu, stalno biti u duši svijeta – takva je sreća Hamvasu svake godine bježala. Biti sa šafranima u sjeni koja je sačuvala još pokoju krpicu snijega, s pupoljcima marelice i trešnjinim cvatom, s lipanjskim malinama i ribizlima i kolovoškim kupinama. S dunjama. I mušmulama krajem studenog. S nepregaženim snijegom pored gorske crkve, koji se krajem veljače skori na vrhu, a onda neumoljivo otapa. Sunce opet poziva visibabe.
[1] D. Kahneman and A. Deaton, High income improves evaluation of life but not emotional well-being, Proc. Natl. Acad. Sci. (2010), >> www.pnas.org/cgi/doi/10.1073/pnas.1011492107.
Antonio Šiber
