Smisao života u 21. stoljeću

smisa života

Izvor: axcy @ deviantart.com

Smisao života često je pitanje današnjice. Osjećaj besmislenosti egzistencije česta je problematika 21. stoljeća. Kako u tom kontekstu pronaći smisao života?


U suvremenom društvu često se postavlja pitanje koji je smisao života. Što je pomalo ironično, kad se uzme u obzir da čovjek danas ima neusporedivu količinu izbora kako će živjeti u odnosu na prijašnja povijesna razdoblja. Nekad se znalo. Čovjek se mora oženiti, mora vjerovati u Boga, obrazovati se može samo pod određenim uvjetima. Upute za dobar život bile su dosta jasne.

U današnjem društvu one to više nisu. Želite li danas biti vjernik, želite li jesti meso ili biti vegeterijanac, želite li se obrazovati, želite li brak – izbor je na vama. U moru neograničenih mogućnosti sami trebate pronaći onu koja će vrijediti za vas. S tim je povezana i određena doza nesigurnosti. Što je za nas ispravno? Kako znati jesmo li ispravno odabrali?

Smisao života; nova smjernica 

U nedostatku “starih” smjernica za dobar život, nameće se jedna novija koja je iskoristila priliku i preuzela prevlast.  Prema njoj, točno se zna što čini uspjeh – trebamo ovako i ovako izgledati, trebamo se nalaziti na ovim i ovim mjestima, posjedovati te i te proizvode. More uputa uglavnom medijskih, svakodnevno nam predlaže ideje dobrog života.

Koliko imate pratitelja na Instagramu? Koliko ste uspješni ako se vaša imovina pretvori u novčani iznos? Na koliko ste putovanja bili ove godine? Dok ne želimo implicirati da dio sreće ne leži ili ne može ležati u novčanoj mogućnosti, pratiteljima na Instagramu ili putovanjima, pitanje je koliko su ta iskustva kvalitativno ispunjujuća tj. dovoljna da stvore smisao.

“Dobar” smisao života 

Egzistencijalistički filozof Jean Paul Sartre i austrijski psihijatar Viktor Frankl oboje su se bavili pitanjem smisla života, iako su njihove teorije i polazišta drukčija.  No u jednom se ipak slažu –  smisao života mora biti transcendentan. Drugim riječima, smisao života mora biti usmjeren van nas samih, bilo da se radilo o nekoj vrijednosti kojoj čovjek stremi ili drugim ljudima (na drugu subjektivnost, za Sartrea). Jesu li konzumerističke smjernice za sreću baš samotranscendente?

Pitanje je u kojoj su mjeri pratitelji na Instagramu druge subjektivnosti. Također, koje bi to bile vrijednosti kojima stremimo kad prikupljamo novčano?  Zen bi i Frankla i Sartrea sažeo i rekao da nas smislene aktivnosti moraju povezati sa svijetom, dati nam osjećaj da smo dio tog istog svijeta. Drugim riječima, smisao života negdje mora uključivati nadilaženje pojedinačne egzistzencije. Takva je perspektiva mudra jer shvaća da čovjek nije izolirano biće –da živi u svijetu, te da je dio svijeta kao što je i svijet dio njega.

Iako se isprva može činiti banalnom zen doskočicom, kad se jednom osjeti ona to uopće nije – ona ima implikacije na moralnoj i na političkoj razini. Jednom kad čovjek osjeti da je dio ovog svijeta i društva, osjetit će i vlastiti smisao.

Da odgovorimo dakle na prethodno postavljeno pitanje, ako novac ili pratitelji na Instagramu pridonose kvalitativnom osjećaju da smo dio svijeta, ako su samo-transcendentni tj. usmjereni na nekog ili nešto prema Franklu ili ukoliko nam donesu vezu s drugima koja nadilazi pojedinačnu egzistenciju, tada su smislene.

Stoga, u potragu za samotranscendentim smislom!