Ponekad se od mnogo svakodnevnih aktivnosti zaboravimo pitati čemu sve to vodi, koji veći smisao svojeg života vidimo. Koji je smisao života prema Sorenu Kierkegaardu?
Ljudi suvremenog doba toliko su fokusirani na stjecanje znanja da ponekad zaborave na ono nešto veće što trebamo imati kako bismo to znanje uopće mogli smisleno upotrebljavati, smatra Soren Kierkegaard. A to je nešto vlastiti, individualni smisao postojanja, koji je za svakog drugačiji.
Stjecanje znanja nije loše samo po sebi. No često “od šume ne vidimo granu”. Drugim riječima, često se toliko zatrpamo svakodnevnim stvarima i toliko uronimo u njih da zaboravimo da postoji nešto više od toga;
Umirete dnevno, ne na onaj grandiozni, jednostavan način na koji čovjek obično razumije te riječi, već na način da je život izgubio svoju stvarnost i vi ‘uvijek brojite dane svog života od jednog završetka do drugog.’ Puštate da sve prolazi kraj vas; ništa ne djeluje na vas. No tada jednog dana nešto naiđe što vas obuzme, ideja, situacija, osmijeh mlade djevojke, i odjednom postajete “uključeni”…svaki put kad se nešto događa, uključujete se. U životu se ponašate kao u gomili. Ubacujete se u najčvršću grupu, gledate na to da izronite u odnosu na druge tako da budete iznad njih, a onog trenutka kad vam to uspije gledate kako da vam na toj poziciji bude najugodnije moguće, i na taj način puštate da vas život nosi. No kad se gomila rasprši, kad događaj završi, opet stojite na uglu ulice i promatrate svijet.”
Smisao života Sorena Kierkegaarda
Kako postići to da budemo “uključeniji”, a da nas život manje nosi? Potrebno je dotaći vlastiti smisao, smatra Kierkegaard. Za Kierkegaarda čovjekov život ima smisao, iako, paradoksalno, čovjek ne zna koji je to. No vlastiti smisao nećemo naći u “velikim” istinama, poput onih vjerskih ili znanstvenih.
Umjesto toga, on se nalazi na individualnoj razini i na svakome je da ga otkrije zasebno. On je povezan s istinskim sebstvom, s onim što čovjek duboko u sebi osjeća kao smisleno. S onim što možemo iz dana u dan živjeti kao smisleno. Iako zvuči banalno, ponekad ga je teško identificirati. Ponekad je taj smisao toliko zatrpan svakodnevnim obavezama i rutinama da ga uopće ne možemo ni nazrijeti. Kako u tom slučaju do njega?
Otkrivanje vlastitog smisla;kako?
Slušajući Kierkegaardov savjet, probajmo vidjeti što nas to “uključuje”. Drugim riječima, što osjećamo kao smisao?
Ne moraju to biti neke velike stvari. Možemo probati s malom vježbicom. Krenemo se promatrati kroz dane vlastitog života. Živimo svoj život kao i inače, obavljamo sve kako i inače obavljamo, sve rutine, obaveze, druženja i slično. No na kraju svakog dana probajmo si odgovoriti na sljedeća pitanja;
Što je ono što nam je nešto značilo u današnjem danu?
Što je to u čemu smo pronašli smisao?
Koji su to bili trenuci?
Ako si isto pitanje postavimo dan za danom krenut ćemo na put otkrivanja vlastitog smisla.
