Kako pronaći smisao u vrijeme pandemije korone? Situacija kojoj smo izloženi može izazvati strah i tjeskobu. Učenja Viktora Frankla mogu nam pomoći da pronađemo smisao.
Viktor Frankl, austrijski psihijatar, konstruirao je svoju logoterapiju u strašnim okolnostima koje su kasnije postale izvorištem njegove “psihologije preživljavanja”. Tijekom Drugog svjetskog rata Frankl je završio u Auschwitzu, koncentracijskom logoru u kojem je svakodnevno bio izložen brutalnom nasilju nad vlastitom psihom, tijelom i duhom. Fizičko mučenje, izgladnjivanje, ponižavanje i neizvjesna strahota situacije u kojoj se nije znalo koji dan će se netko suočiti sa smrću učinili su da ljudi potpuno izgube sva načela, vrijednost i nadu, primijetio je Frankl.
Također je primijetio da je ono što je ljudima pomoglo da pronađu razlog za život pronalaženje smisla. Primijetio je da razlog za život, nešto čemu se radujemo ili nešto naspram čega se možemo orijentirati pridonosi mogućnosti pronalaska snage za nošenje sa svakodnevnim strahotama. Taj smisao, taj “razlog za koji se živi”, bilo je nešto izvan njih, nešto što je nadilazilo situaciju, poput susreta s voljenom osobom ili nekog postupka koji su mogli ili željeli učiniti u budućnosti, a koji je za njih imao osobno značenje.
Na sličan je način Frankl pronašao svoj smisao u stavljanju fokusa na dovršavanje rukopisa koji je sa sobom donio u koncentracijski logor. U trenucima kad mu je bilo najteže zamišljao je dovršavanje rukopisa. Kad je napokon uspio napustiti koncentracijski logor, uistinu ga je dovršio – i to je postala knjiga “Čovjekova potraga za smislom” i svojevrsni uvod u logoterapiju, novu granu egzistencijalne terapije koja pomaže u potrazi za smislom.
Franklova priča može biti inspiracija u vremenima korone. U njoj se nalazi utjelovljena mudrost egzistencijalne tradicije koja nas uči kako se suočiti sa životnim situacijama koje su neizbježne, poput bolesti, smrti, tjeskobe ili slobode. Ona je također izvor mudrosti koja nam može pomoći nošenju s onim situacijama kao što su trenutne pandemije koje predstavljaju kolektivnu krizu značenja na društvenoj razini.
Frankl nas uči da je ono što nam prvenstveno daje osjećaj nade, nešto za što možemo preživjeti – smisao. On vidi smisao kao ono što primarno motivira ljudsku volju za preživljavanjem.
Kako pronaći smisao?
Smisao se pronalazi tako da se u određenoj situaciji zapitamo što ima najveću vrijednost za nas, a zatim pokušavamo usmjeriti svoje djelovanje u skladu s tim. Također je korisno pitati što ova situacija traži od nas, rekao bi Frankl.
Logoterapija nas poziva da svoj fokus i svoje misli premjestimo s pitanja„zašto ja?“ na pitanje „što ova situacija traži od mene?“
Ovo nije samo čista teorija. Za Frankla postojanje ima karakter odgovora. Situacija s koronom tako traži od nas vrlo konkretno. Traži da taj odgovor utjelovimo u svojim postupcima koji za nas predstavljaju najveću moguću vrijednost i koji su usmjereni na nekoga ili nešto van nas samih.
Hrvatski egzistencijalist i psihijatar dr. Milan Košuta također predlaže: “Čovjek može jadikovati kad ga snađe nešto teško. A može, i to mi se čini da je život, iskoristiti loše da otkriva sve novije i finije dijelove sebe.”
Paradoksalno, upravo nam ovo može pomoći da pronađemo smisao u ovoj situaciji. Kao što je Viktor Frankl primijetio, “Kad više ne možemo promijeniti situaciju – izazov je da promijenimo sebe.”
Viktor Frankl svoja je stravična iskustva pretvorio u dar za čovječanstvo. Ne gubimo priliku da ove krajnje izazovne okolnosti i mi pretvorimo u nešto smisleno. Zapitajmo se što je to što je za nas značajno, a to možemo usmjeriti prema nekome ili nečemu. I krenimo.
