Sloboda…ta vrijednost koju toliko cijeni čovjek 21. stoljeća. Ideje slobode maksima su današnjeg života. No što je zapravo sloboda? Koliko smo određeni kontekstom u kojem se nalazimo, a koliko slobodni?
Ova suprotnost slobode i društvenih ograničenja nešto je što me oduvijek zanimalo kao sociologinju i istovremenog egzistencijalista u duši. Dok egzistencijalizam uzima slobodu kao jednu od glavnih karakteristika čovjeka, sociologija se uglavnom bavi osvjetljavanjem nevidljivih (no, vrlo stvarnih) ograničenja koja čovjeku nameće društvo.
U kojoj smo mjeri zaista slobodni da radimo to što poželimo ili da sami kreiramo svoju društvenu stvarnost?
Ideja da sami možemo kreirati vlastitu stvarnost česta je u današnjim krugovima osobnog razvoja. No koliko je to zaista tako? Primjerice, sociološka istraživanja pokazala su da je socioekonomski status obitelji iz koje netko potječe dosta dobar pokazatelj nečijeg daljnjeg socioekonomskog statusa. Ili, probajte nekome tko radi za minimalac reći da si je sam kriv za takvo stanje. Ili nekome tko je bolestan reći da ju to bolest sam stvorio (isto ideja popularna u mnogim new age filozofijama). Ne banalizira li takva poruka kompleksnost ljudske i društvene egzistencije?
Zašto je ideja da sami možemo iskreirati sve u vlastitom životu tako popularna u današnjim krugovima osobnog razvoja? Egzistencijalistička terapeutkinja Emmy van Deurzen smatra je tome tako zato što takve ideje fino “sjedaju” ljudskoj imaginaciji te stvaraju sliku idealnog svijeta u kojem svi naši problemi magično nestaju. Drugim riječima, vrlo stvarne ograničenosti s kojima se susrećemo na svakodnevnoj razini u okviru te utopijske ideje bar se na trenutak čine nepostojeće.
S druge strane ove dijalektike nalazi se isto tako ne manje važna činjenica mi danas, u 21. stoljeću, zapravo u velikoj mjeri jesmo slobodni. Sloboda da odredimo vlastiti život karakteristika čovjeka 21. stoljeća više nego čovjeka ikojeg prijašnjeg povijesnog razdoblja. Većinu vlastite povijesti, čovjeka su stezali religijski, feudalni, ropski ili druge vrste okova. Sloboda da sami određujemo vlastito religijsko uvjerenje, sloboda žena da glasaju, budu ekonomski samostalne i žive kako žele, sloboda samoodređenja po pitanju različitih odrednica vlastitog identiteta – ljudski rod se za ove slobode morao krvavo boriti i ta borba još uvijek nije gotova. Svaki dan ove slobode moramo osvajati ponovo.
Možda smo baš radi toga negdje duboko u sebi osjetljivi na tu slobodu da odredimo vlastiti život. Možda je i to jedan od razloga što nam je toliko primamljiva ideja da sami možemo kreirati apsolutno cijeli svoj život.
No, krenimo redom. Što je to uopće sloboda?
Rollo May i Jean Paul Sartre, svatko iz svoje perspektive, tvrde da je sloboda u podlozi svih ostalih ljudskih vrijednosti. Rollo May tvrdi da je sloboda pretpostavka izbora svih drugih vrijednosti. Naime, da bismo uopće mogli osjećati ljubav ili primjerice, biti iskreni, moramo biti slobodni da to činimo. Situacija u kojoj nas netko prisiljava na to – nije sloboda.
“Kad čovjek kaže ‘Ja mogu’, ‘Ja biram’ ili ‘Ja želim’ on osjeća vlastitu važnost, jer rob ne može reći te stvari.
~Rollo May
Jean Paul Sartre tvrdi da jednom kad spoznamo da smo bačeni u indiferentni svemir, koji je bio tu kakav jest prije našeg rođenja i biti će i dalje, poslije naše smrti, da tada shvaćamo da smo slobodni da sami odaberemo kako će naša egzistencija izgledati. Po njemu, ljudska egzistencija i sloboda praktički su sinonimi.
“Početak i kraj svake filozofije je – sloboda”
~Friedrich Wilhelm Joseph Schelling
No je li stvar baš tako jednostavna? Jesmo li, doista, neograničeno slobodni?
Kao ljudska bića neizbježno smo podložni nekim ograničenjima. Tjelesnim, onim zakonima fizike, fiziološkim, za početak. Zatim, vremenskim. Mi ljudi egzistiramo u nekom vremenski ograničenom kontekstu, koji je i opet podložan nekim ograničenjima. Na kraju krajeva, nije isto jesmo li se rodili u 21. stoljeću ili u srednjem vijeku.
Zatim, kako bismo zadovoljili fiziološke potrebe svog tijela poput hrane, vode, topline…moramo imati i ekonomske mogućnosti. U pristupima klasičnih egzistencijalista ekonmska ograničenja ne zauzimaju neko bitno mjesto, no s obzirom na današnji ekonomski nesigurni kontekst egzistencije, čini mi se da o njima vrijedi razmisliti.
Zatim, čovjek je i društveno biće – trebaju mu drugi ljudi i društvo, što sa sobom donosi neki set pravila i ponašanja. Čovjek je, na kraju krajeva, i afektivno biće, što znači da ima određene emocionalne potrebe. Kad sve ovo zbrojimo, čini se da smo kao ljudsko biće itekako određeni kontekstom vlastite egzistencije. Odrasli smo u određenom obiteljskom i društvenom kontekstu i reći da nas to do neke mjere ne određuje pomalo je iluzorno.
Pa ako je tako, mogli bismo pitati, gdje je onda ta naša sloboda?
Eh, tu je ta caka egzistencijalizma. Sloboda se ne može promatrati, štoviše ne može ni postojati bez postojanja konteksta koji nužno znači i ograničenost ljudske egzistencije. Sloboda je određena tim determiniranostima, baš kao što je dan određen noću.
Sloboda se, smatra Rollo May, danas često poistovjećuje s neograničenom slobodom. No ona je sve samo ne to. Naime, kako May stalno naglašava, čovjek nije samo dio svijeta, svijet je neizbježno i dio njega. Tu se egzistencijalisti slažu sa zen majstorima.
Ako je svijet dio nas, iz toga tada nužno slijedi da prema svijetu imamo neku odgovornost. Sloboda, drugim riječima, ne može postojati bez odgovornosti. Što to znači? To znači da ako sam biće koje živi u svijetu ljudi, u svijetu okoliša takvih kakvi jesu koji su mi itekako potrebni za vlastitu egzistenciju, tada imam neku odgovornost prema tom istom svijetu. Što se događa sa svijetom, događa se i meni – svijet i ja nismo odvojeni.
Te ideje zvuče apstraktno kada se prvi puta promišljaju, no jednom kada ih počnete živjeti, apstrakcija nestaje. Tada ćete promisliti kako je vaše ponašanje djelovalo na nekog drugog – jer znate da je taj netko također dio međumreže života koja vas hrani, koja je dio vas. To je ta zen međupovezanost.
Tada ćete krenuti promišljati i druge stvari. Što ostavljate svijetu iza sebe, kako se odnosite prema okolišu, kako općenito djelujete. Kako bi rekao Sartre, čovjek je slobodan da izabere vlastite vrijednosti kao determinante vlastitog života. No, izabrati neku vrijednost u svojem djelovanju znači afirmirati je na razini čovječanstva.
Ideja slobode kompleksna je tema, kako unutar egzistencijalizma, tako i izvan njega. Zato zasad, promislimo o svemu što smo dosad pročitali.
~Iva
