Znate ono kad se ponašate na način koji si teško možete objasniti? Moguće je da djelujete iz sjene. Sjena se u psihološkom razvoju odnosi na nesvjesni aspekt osobnosti. Riječ je o onom dijelu osobnosti kojeg osoba nije svjesna i koji obično nastoji odbaciti. Obično je riječ o emocijama koje je kultura tijekom procesa odgoja proglasila negativnima. Autor ideje sjene je Carl Gustav Jung i za njega je osvještavanje ključan je aspekt psihološkog razvoja pojedinca.
Kad govorimo o sjeni obično se radi o stvarima koje osoba smatra negativnima, no postoje i pozitivni dijelovi sjene. Sjenu ima svatko, a što je ona manje u svjesnom dijelu pojedinca to će se više manifestirati u svijetu oko pojedinca ili će biti sadržana u njegovim osobnim projekcijama.
Čovjek ne doživljava prosvjetljenje zamišljajući svjetlost nego osvještavajući tamu.
Carl Gustav Jung
U svojoj knjizi “Zagrli svoju sjenu” Debbie Ford objašnjava što je sjena, zašto je ona bitna za psihički razvoj i kako je prihvatiti. Ljudska bića rađaju se sa emocionalnim sustavom koji ne procjenjuju, kaže ona, te se osobine ne evaluiraju kao dobre ili loše. No kako odrastamo iz okoline upijamo koji načini ponašanja donose prihvaćanje, a koji odbijanje. Učimo koje su osobine prihvatljive, a koje nisu i prema tome učimo i prihvaćati ili odbacivati određene dijelove sebe. Stoga, potrebno je opet vratiti se na onu izvornu razinu na kojoj prihvaćamo sve.
Osvještavanje što je sjena kod individualne osobe može biti bolno. Naime, susret s odbačenim dijelovima sebe nije ugodan, inače oni ne bi bili odbačeni. Debbie Ford naglašava također kako susret sa sjenom nije intelektualan proces, već je riječ o putovanju prema srcu. Također, osvijestiti što je sjena povezano je s prihvaćanjem, kaže Ford. Kad prihvatimo neki dio sebe, znači da smo mu dopustili da egzistira zajedno s ostalim dijelovima bića. Takvo iskustvo može biti iznimno iscjeljujuće. Također, ona naglašava kako je potrebno otkriti koje darove sjena sa sobom nosi i onda je promatrati s oduševljenjem i suosjećanjem. Psihološki razvoj nije u savršenosti, nego u cjelovitosti, ističe.
Jung je smatrao da velik dio prepreke psihološkom razvoju leži u odbijanju pojedinca da se suoči s vlastitim pogreškama. Prihvaćanje vlastite sjene tako često dovodi do prihvaćanje sjene drugih. Prihvaćanje sjene čini nas više ljudskim.
Poznavanje svoje vlastite tame je najbolja metoda za nošenje s tamom drugih ljudi.
Carl Gustav Jung
No prihvaćanje negativnih emocija kontrainutitivno je načinu na koji nas odgaja naša kultura. Često nas se uči da je potrebno odbacivati takve emocije. O sebi volimo misliti samo najbolje. No ljekovito je prihvatiti takve osjećaje i vidjeti kakve nam darove donose, kaže Ford. Ne na način da se valjamo u njima, no na način da im dopustimo da postoje i ne osuđujemo ih. Ona pritom nudi i vježbu vizualizacije prema kojoj navodi čitatelja da se umiri, a potom zamisli da se spušta u vlastitu unutrašnjost dizalom. Kad dizalo stane, nalazi se na jako tamnom i mračnom mjestu, prljavom i zapuštenom. Ford potiče čitatelja da usred tog mjesta vidi sebe u najgorem mogućem izdanju te da sliku pokuša doslovno osjetiti. Kad se doživi vizualizacija, potrebno je otvoriti oči i zapisati dojmove. Nakon toga, osoba je pozvana da opet uđe u svoj unutarnji prostor i spusti se dizalom sedam katova. No ovog puta dizalo staje na mjestu s najljepšim vrtom. Kad se osjeti umirujuće djelovanje tog prostora, zamišlja se vlastito Više Ja, u najljepšem mogućem izdanju. Tada taj ljepši dio osobe doziva i prihvaća te prigrljuje onaj mračan i ružan dio. U ovoj vježbi Ford preporučuje provesti koliko je god vremena potrebno.
Vježbanje ovog prihvaćanja potrebno je na putu psihološkog razvoja. Sjena je važan dio svake osobnosti i njeno poricanje dovodi do toga da će se ona manifestirati u svakodnevnici, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini. Osvještavanje sjene i njeno prihvaćanje ključno je stoga za integraciju svih dijelova sebe, što je prema Jungu jedini put psihološkog razvoja.
U pisanju članka korištena je knjiga Debbie Ford, Zagrli svoju sjenu, Planetopija, Zagreb, 2011.
