Jedna od recentnih inovacija u području mentalnog zdravlja jest terapija potpopmognuta psihodelicima. O čemu se točno radi?
Psihodelici su aktivne tvari koje proizvode djelomične i privremene promjene u percepciji, raspoloženjima i kognitivnim procesima. Neki od poznatih psihodelika su, primjerice, psilocobin koji je sastojak koji se može pronaći u prirodi, u mnogim gljivama u kojima se razvija tijekom rasta. Tu su još i lsd i ketamin te mdma. Prirodni psihodelici se koriste kao sredstva duhovnog razvoja već tisućama godina, primjerice u područjima Južne Amerike.
Terapije potpomognuta psihodelicima trenutno daju ohrabrujuće rezultate te njihova upotreba u budućnosti ima velik potencijal. Neki psihodelici poput ketamina tako pokazuju iznimne rezultate u podizanju raspoloženja već u kratkom roku nakon primjene, radi čega pokazuju potencijal u primjeni kod težih depresivnih stanja. Jednako tako su istraživanja pokazala da postoji i potencijal psilocibina da pomogne s osjećima depresivnih stanja. Primjećen je i potencijal upotrebe ostalih psihodelika kod anksioznih stanja, ovisnosti, stanja povezanih s opsesivno-kompulzivnim simptomima te simptoma PTSP-a. Primjerice, više od 80% ispitanika u istraživanjima terapije potpomognute MDMA-em u kombinaciji sa psihoterapijom fokusiranom na traumu imalo je značajno smanjene simptome, dok 67% ispitanika iste terapije nisu više zadovoljavali kriterije za dijagnozu PTSP-a.
No uz potencijal postoje i potencijalno štetne posljedice poput paradoksalnih reakcija na terapije, nuspojava poput mogućnosti nastupanja psihotičnih rekacija ili povećane suicidalnosti te zloupotrebe od strane terapeuta. Radi svega navedenog potrebno je biti iznimno oprezan u primjeni psihodelika u terapiji te je potreban jak regulatorni okvir i nadzor primjene te standardizacija usluga. Na zagovaranju upotrebe psihodelika u terapijskom okviru trenutno radi i radna grupa unutar za medicinsku uporabu psihodelika unutar EU-a Parlamenta. U tom kontekstu, potrebno je pričekati rezultate studija velikog opsega te dokazati da njihova primjena nadilazi potencijalne štetne učinke.
Glavno područje u kojem se vidi primjena psohodelika u terapiji jest mogućnost osobe da vidi van obrazaca koje je uspostavila u odnosu sa svijetom. Prije svega se tu radi o zatvorenim petljama razmišljanja koji čine veliki dio gore navedenih stanja. Ideja je da se podvrgne terapijskim seansama u kojima se psihodelici koriste da zaobiđu obrane i “otvore” područje percepcije na novi način, na čemu osoba tada radi s terapeutom. Naime, terapija potpomognuta psihodelicima također zahtijeva terapijski angažman i rad od strane klijenta te je se ne smije brkati s pasivnom upotrebom “supstanci”. Ona zahtijeva aktivnu integraciju iskustva “otvorenih” putem istih.
Terapija psihodelicima nudi mogućnost izlaska iz uobičajene percepcije. To ujedno znači i pogled na svijet na način koji otvara nove mogućnosti egzistencije.