Život je ispunjen patnjom, ali je također ispunjen mnogim čudima, poput plavog neba, sunčeve svjetlosti, očiju djeteta. Patiti nije dovoljno. Također moramo biti u dodiru s čudima života. Ona su u nama i svugdje oko nas, u bilo koje vrijeme.
Ako nismo sretni, ako nismo mirni, ne možemo dijeliti mir i sreću s drugima, čak ni onima koje volimo, onima koji žive pod istim krovom. Ako smo mirni, ako smo sretni, možemo se nasmijati i procvjetati kao cvijet, i svi u našoj obitelji, cijelo naše društvo imat će koristi od našeg mira.
Trebamo li se posebno potruditi da bismo uživali u ljepoti plavog neba? Moramo li vježbati da bismo mogli uživati? Ne, samo uživamo. Svaka sekunda, svaka minuta našeg života može biti ovakva. Gdje god se nalazili, u bilo koje vrijeme, imamo kapacitet uživati u sunčevoj svjetlosti, prisutnosti jedni drugih, čak i u osjećaju našeg disanja. Ne moramo ići u Kinu da bismo uživali u plavom nebu. Ne moramo putovati u budućnost da bismo uživali u svom disanju. Možemo biti u kontaktu s tim stvarima upravo sada.
Šteta bi bilo da smo svjesni samo patnje. Toliko smo zaposleni da jedva imamo vremena pogledati ljude koje volimo, čak i u vlastitom kućanstvu, i pogledati sebe. Društvo je organizirano na način da čak i kad imamo malo slobodnog vremena, ne znamo kako ga iskoristiti da se vratimo u kontakt sa samim sobom. Imamo milijune načina da izgubimo ovo dragocjeno vrijeme kada uključimo TV ili podignemo telefonsku slušalicu, ili upalimo auto i odemo nekamo. Nismo sami sa sobom, ponašamo se kao da se ne sviđamo i pokušavamo pobjeći od sebe.
Meditacija znači biti svjestan onoga što se događa – u našim tijelima, u našim osjećajima, u našim umovima i u svijetu. Svaki dan 40.000 djece umire od gladi. Supersile sada imaju više od 50 000 nuklearnih bojevih glava, dovoljno da unište naš planet mnogo puta. Ipak je izlazak sunca prekrasan, a ruža koja je jutros procvjetala uz zid je čudo. Život je i strašan i divan.
Prakticirati meditaciju znači biti u dodiru s oba aspekta. Molim vas, nemojte misliti da moramo biti ozbiljni da bismo meditirali. Zapravo, da bismo dobro meditirali, moramo se puno smijati.
– Thich Nhat Hanh
