U današnjem ubrzanom načinu života, povremeno osjećamo napetost, bol, anksioznost ili umor. Ovi tjelesni simptomi mogu ukazivati na to da se ne osluškujemo dovoljno i ne pratimo dovoljno svoje tjelesne ritmove. Mogu biti i manifestacija potisnutih emocija, stresa ili neravnoteže između tijela i uma. U tom kontekstu, somatske prakse postaju sve važniji alat za povezivanje sa sobom i razumijevanje signala koje nam tijelo šalje.
Što su somatske prakse?
Somatske prakse temelje se na ideji da tijelo i um nisu odvojeni, već su duboko povezani. U tom kontekstu možemo čak govoriti o tijelo-umu (tzv. “body-mind). Ove prakse pomažu pojedincima da ponovno uspostave ravnotežu između svojih emocija, uma i tijela, kroz svjesnost o tjelesnim senzacijama i fizičkim reakcijama. Somatika ili tjelesno orijentirana praksa se bavi istraživanjem tjelesnih iskustava kako bi se postigla bolja povezanost sa sobom, a koristi se za tretiranje tjelesnih i emocionalnih tegoba kroz različite tehnike.
Važnost povezivanja sa sobom
Povezivanje sa sobom kroz somatske prakse omogućava prepoznavanje i razumijevanje tjelesnih senzacija. Tijelo često govori ono što um ne može ili što iz nekog razloga nismo u stanju čuti. Većina toga u našem se organizmu događa ispod površine. Kako bismo mogli biti funkcionalni, često mnoge stvari ne registriramo ili potisnemo te nastavimo funkcionirati jednakim tempom. Problem nastaje kad se stvari ili stres nagomilaju ispod površine i dođu do stadija vrenja. Ignoriranje tih signala može dovesti do akutnih stanja, poput napetosti, stresa ili anksioznosti. Kroz somatske prakse, možemo osvijestiti skrivene emocije i poruke koje nam tijelo šale. Možemo naučiti kako si pomoći i kako razviti zdraviji odnos prema sebi, kako se povezati sa sobom na cjelovitiji način.
Kad imamo nezdravi odnos prema sebi, često je riječ o slojevima u nama koji tome pridonose. Ti su se slojevi u nama nataložili tijekom života. Mnogi od njih nastaju kao reakcija na situacije u kojima smo se nalazili kao mali ili mlađi. Ti slojevi su nastali s razlogom, no neki od njih nam istovremeno mogu onemogućiti da vidimo sebe i svoje potrebe. Upravo je stoga bitno povezati se sa sobom kroz dublje slojeve što nam omogućava i povezivanje putem cijelog tijela. Obično u tom procesu nalijećemo na upravo te uvjetovane slojeve. Jednom kad se omogući prostor i kad ih dovedemo iz nesvjesnog u svjesni dio, unutarnja slagalica poprima drukčije obrise.
Na taj način somatska praksa osluškivanja tijela vodi do otkrivanja dublje mudrosti u sebi. Ispod slojeva, a nekad i s njima, naše tijelo duboko u sebi zna što je za nas dobro, što nije. Zna kako otkriti koje su moje potrebe, a koje nisu, koji put je više moj, a koji manje, te kako se orijentirati prema stvarima koje me ispunjavaju. Možda ga samo treba otključati i dati mu priliku da progovori.
