O stranici

Što?

Odavno me zanimaju egzistencijalna preispitivanja i pitanja o svijetu i prirodi ljudske i društvene stvarnosti.  Stvarnost nekako spontano nikad nisam uzimala zdravo za gotovo – otkad znam za sebe najdraže mi je bilo promišljati njenu prirodu, načine njenog stvaranja i modove egzistencije. Zato se volim baviti, kako mi je jednom davno zgroženo rekla profesorica na fakultetu, onim “velikim pitanjima”:

Zašto sam/smo ovdje?

Čemu sve ovo?

Koji je smisao života…(s obzirom na to da…)? 

Pitanjima egzistencije u suvremenom društvu

U međuvremenu sam, ponukana i nekim osobnim iskustvima, to shvatila kao poziv za traganjem i počela tražiti odgovore.

Putem sam završila interdisciplinarni doktorski studij iz humanističkih i društvenih znanosti, s naglaskom na sociologiju. Također sam završila tečajeve TA101 i “Logoterapija u odgoju i obrazovanju”. Slušala sam predmet Egzistencijalistička psihoterapija kod Larise Buhin na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te pohađala razna neformalna predavanja i radionice o egzistencijalizmu,  psihoanalizi, zenu i drugim vrstama egzistencijalističkog traganja, osobnog i duhovnog razvoja.

Nakon dosta godina osjetila sam potrebu da svoje potrage podijelim s drugima.

Ova stranica prati te potrage kojima se bavim u slobodno vrijeme. Za sebe, a onda i za vas, tražim odgovore na pitanja što znači egzistencija općenito i u suvremenom društvu, kako živjeti i kako živjeti smislenije.

Zašto?

Osjećaj besmisla i smisla nešto je čime su se filozofi oduvijek bavili, no čini mi se da to pitanje u suvremenom društvu postalo ključnije. Suvremeno društvo u silnoj je instrumentalizaciji i kvantifikaciji nekako zaboravilo na čovjeka i neke njegove druge potrebe, poput simboličkih ili potreba za označavanjem prijelaza. Ovaj prazan prostor vapi za ispunjenjem, a mnoga znanja i mudrosti koja su nam nadohvat ruke ignoriraju se jer nisu dovoljno instantna ili u kvantitativnom obliku, što nije popularno u prevladavajućoj paradigmi današnjeg društva. Radi toga ne uspijevamo čovjeka promotriti holistički, ne uzimamo u obzir kontekst, intencionalnost i simboliku, pa čak ni mogućnost reakcije na egzistencijalne datosti. Umjesto toga volimo sve promatrati redukcionistički, linarno i nepovezano s kontekstom u kojem se čovjek nalazi. I tako gubimo dio slike, pa i dio mogućnosti da sami sebi objasnimo neke stvari.

Ova je stranica nastala kao pokušaj da se pruži drugačija perspektiva, perspektiva koja čovjeka gleda kao cjelovito, intencionalno i kontekstualno. Jednom riječju, smislenije. 

Čime?

U svojim potragama koristim razne filozofske, društvene, psihološke i duhovne prakse i teorije te sustave kojima čovjek od davnina pokušava odgovoriti na ta ista pitanja – najviše egzistencijalističku tradiciju, (zen) budizam ,prakse svjesnosti (eng. mindfulness) te društveno-humanističke teorije. 

Egzistencijalizam je filozofska praksa “brige o vlastitom ja”. Njegov fokus nije na apstraktnom teoretiziranju, već na nošenju s praktičnim životnim datostima tj. onim sa čime se svaki čovjek neizbježno susreće tijekom postojanja; iskustvo i načini postojanja, smrt, odvojenost od drugih, tjeskoba, patnja, smislenost itd.

Egzistencijalistička tradicija o čovjeku razmišlja kontekstualno. To znači da osobu ne možemo razumjeti bez razumijevanja njenog konteksta. Ljudi zato za egzistencijalističku tradiciju nistu samo fiksni set karakteristika, već ovise o kontekstu, doživljaju, usmjerenosti na nešto ili nekoga.

Zen, zen budizam i meditacija (praksa) svjesnosti (eng. mindfulnessuče nas kako biti s iskustvom koje nam se događa u sadašnjem trenutku. Zen je u svojoj praksi usmjeren na trenutni život i prihvaćanje iskustva, budizam se uz to bavi i dharmom, a oboje u sebi sadržavaju i praksu svjesnosti koja je psihološki proces bivanja u sadašnjem trenutku.

Sve tri prakse zapravo pomažu u ostvarenju namjere inicijalnog začetnika od kojeg su potekle sve tri prakse – Buddhe. A to je postizanje života oslobođenog od patnje ili nezadovoljstva (na sanskrtu dukkha).

Društveno-humanističke znanosti su moja najveća ljubav. Po struci sam sociolog , a po inklinaciji humanist. U svojem traganju  nisam naišla na ništa što bi toliko dobro objašnjavalo stvarnost i svijet kao što to čine sociologija, filozofija, antropologija, kulturologija, psihologija. Prilikom objašnjavanja stvarnosti u obzir uzimaju kontekst, povijest i faktore koje redukcionističke teorije previđaju. U današnje doba nepravedno su zanemarene, što je također simptomatično za društvo i pojedincu koji o sebi razmišljaju redukcionistički.

Bez razmišljanja o kontekstu, uvida o tome zašto razmišljamo kako razmišljamo i pregleda ostalih mogućih načina razmišljanja ne možemo promatrati ljudsku stvarnost. Bez razumijevanja povezanosti s društvenim kontekstom ne možemo shvatiti pojedinca. Ipak smo, prije svega i na kraju svega,  društvena bića.

Uživajte u stranici. Nadam se da će vam pomoći u vašem traganju, kao što i meni pomaže u mojem.

Iva Paska

Leave a Reply