O stranici

Što?

Egzistencijalna preispitivanja i pitanja o svijetu i prirodi ljudske i društvene stvarnosti.  Zovem se Iva Paska.

Otkad znam za sebe zanimala su me sljedeća pitanja:

Čemu sve ovo? Koji je smisao života…(s obzirom na to da…)? Kako živjeti u suvremenom društvu?

Koji je smisao određenih iskustva, koja se možda ne poklapaju s većinskim? Poklapaju li se uopće sva egzistencijalna iskustva ili su prisilno standardizirana?Što s onima koja se ne poklapaju?

U međuvremenu sam to shvatila kao poziv za traganjem i počela tražiti odgovore, što radim već 15 godina.

Putem sam završila interdisciplinarni doktorski studij iz humanističkih i društvenih znanosti, iz područja sociologije. Također sam završila tečajeve TA101, “Logoterapija u odgoju i obrazovanju” na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, akreditiran od strane Agencije za visoko obrazovanje i NLP Communication, akreditiran od strane IN NLP International. Online sam završila i tečaj DBT Legacy iz dijalektičko-bihevioralne terapije.

Slušala sam predmet Egzistencijalistička psihoterapija kod Larise Buhin na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te pohađala razna neformalna predavanja i radionice o egzistencijalizmu,  psihoanalizi i psihoanalitičkoj psihoterapiji, zenu i drugim vrstama egzistencijalističkog traganja i osobnog razvoja. Organizirala sam egzistencijalistički kružok te feministički kružok u Zagrebu te sudjelovala u radu brojnih udruga koje se bave osobnim i društvenim radom.

Zašto egzistencijalizam?

Osjećaj besmisla i smisla nešto je čime su se filozofi oduvijek bavili, no čini mi se da to pitanje u suvremenom društvu postalo ključnije. Suvremeno društvo u silnoj je instrumentalizaciji nekako zaboravilo na čovjeka i njegove simboličke potrebe.  I tako gubimo dio mogućnosti da sami sebi objasnimo neke stvari. Osjećamo se izgubljeno i nesigurno.

Egzistencijalistička tradicija gleda na čovjeka kao na biće konteksta –  usmjerenosti na nešto ili nekoga. Bez usmjerenosti na nekoga ili nešto teško možemo shvatiti čovjekovo iskustvo, s obzirom na to da je čovjek intencionalno biće. I prije svega društveno biće.

Zaborav ove činjenice koji se događa u današnjem mehanicističkom dobu često rezultira nerazumijevanjem čovjekovih potreba i promašenim nalazima o problemima čovjeka. Na čovjeka se gleda kao na izolirano biće. Navedeno rezultira određenim pristupom ljudskom stanju i mentalnom zdravlju koji je na mnogo načina ograničavajući.

Ova je stranica nastala kao pokušaj da se pruži drugačija perspektiva, perspektiva koja čovjeka gleda kao cjelovito, intencionalno i kontekstualno. Jednom riječju, smislenije. 

U svojim potragama osim društveno-humanističkih znanosti koristim i prakse zen budizma, prvenstveno prakse svjesnosti (eng. mindfulness).  Zen je u svojoj praksi usmjeren na trenutni život i prihvaćanje iskustva koje nam se događa. To je ideja začetnika budizma, Buddhe, kako se nositi s patnjom koja je neizbježna u životu. No društveno-humanističke znanosti su moja najveća ljubav. Po struci sam sociolog , a po inklinaciji humanist. U svojem traganju  nisam naišla na ništa što bi toliko dobro objašnjavalo stvarnost i svijet kao što to čine sociologija, filozofija, antropologija, kulturologija, psihologija. Prilikom objašnjavanja stvarnosti u obzir uzimaju kontekst, povijest i faktore koje redukcionističke teorije previđaju. U današnje doba nepravedno su zanemarene, što je također simptomatično za društvo i pojedincu koji o sebi razmišljaju redukcionistički.

Bez razmišljanja o kontekstu, uvida o tome zašto razmišljamo kako razmišljamo i pregleda ostalih mogućih načina razmišljanja ne možemo promatrati ljudsko stanje. Bez razumijevanja povezanosti s društvenim kontekstom ne možemo shvatiti pojedinca. Ipak smo, prije svega i na kraju svega,  društvena bića.

Uživajte u stranici. Nadam se da će vam pomoći u vašem traganju, kao što i meni pomaže u mojem.

 

Leave a Reply

Ovaj obrazac prikuplja vaše ime, e-poštu i sadržaj kako bismo mogli pratiti komentare na web stranici. Za više informacija pogledajte našu politiku privatnosti gdje ćete dobiti više informacija.