O stranici

Što?

Egzistencijalna preispitivanja i pitanja o svijetu i prirodi ljudske i društvene stvarnosti.  Zovem se Iva Paska.

Otkad znam za sebe zanimala su me sljedeća pitanja:

Čemu sve ovo? Koji je smisao života…(s obzirom na to da…)? Kako živjeti u suvremenom društvu?

Koji je smisao određenih iskustva, koja se možda ne poklapaju s većinskim? Poklapaju li se uopće sva egzistencijalna iskustva ili su prisilno standardizirana?Što s onima koja se ne poklapaju?

U međuvremenu sam to shvatila kao poziv za traganjem i počela tražiti odgovore, što radim već 15 godina.

Putem sam završila interdisciplinarni doktorski studij iz humanističkih i društvenih znanosti, iz područja sociologije. Također sam završila tečajeve TA101, “Logoterapija u odgoju i obrazovanju” i DBT Legacy iz dijalektičko-bihevioralne terapije.  Slušala sam predmet Egzistencijalistička psihoterapija kod Larise Buhin na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te pohađala razna neformalna predavanja i radionice o egzistencijalizmu,  psihoanalizi i psihoanalitičkoj psihoterapiji, zenu i drugim vrstama egzistencijalističkog traganja i osobnog razvoja. Organizirala sam egzistencijalistički kružok te feministički kružok u Zagrebu te sudjelovala u radu brojnih udruga koje se bave osobnim i društvenim radom.

Zašto egzistencijalizam?

Osjećaj besmisla i smisla nešto je čime su se filozofi oduvijek bavili, no čini mi se da to pitanje u suvremenom društvu postalo ključnije. Suvremeno društvo u silnoj je heideggerovskoj instrumentalizaciji nekako zaboravilo na čovjeka i njegove simboličke potrebe.  I tako gubimo dio mogućnosti da sami sebi objasnimo neke stvari. Osjećamo se izgubljeno i nesigurno. Egzistencijalistička tradicija upravo kontekstualno gleda na čovjeka, kao na biće konteksta, doživljaja, usmjerenosti na nešto ili nekoga. Bez toga teško možemo shvatiti čovjekovo iskustvo ili značenje neke socijalne prakse. Čovjek je, prije svega, društveno biće. Zaborav ove činjenice koji se događa u ovom mehanicističkom dobu često rezultira nerazumijevanjem čovjekovih potreba i promašenim nalazima o problemima čovjeka. Na čovjeka se gleda izolirano a to rezultira određenom epistemologijom njegovih problema i mentalnog zdravlja.

Ova je stranica nastala kao pokušaj da se pruži drugačija perspektiva, perspektiva koja čovjeka gleda kao cjelovito, intencionalno i kontekstualno. Jednom riječju, smislenije. 

U svojim potragama osim društveno-humanističkih znanosti koristim i prakse zen budizma, prvenstveno prakse svjesnosti (eng. mindfulness).  Zen je u svojoj praksi usmjeren na trenutni život i prihvaćanje iskustva koje nam se događa. To je ideja začetnika budizma, Buddhe, kako se nositi s patnjom koja je neizbježna u životu. No društveno-humanističke znanosti su moja najveća ljubav. Po struci sam sociolog , a po inklinaciji humanist. U svojem traganju  nisam naišla na ništa što bi toliko dobro objašnjavalo stvarnost i svijet kao što to čine sociologija, filozofija, antropologija, kulturologija, psihologija. Prilikom objašnjavanja stvarnosti u obzir uzimaju kontekst, povijest i faktore koje redukcionističke teorije previđaju. U današnje doba nepravedno su zanemarene, što je također simptomatično za društvo i pojedincu koji o sebi razmišljaju redukcionistički.

Bez razmišljanja o kontekstu, uvida o tome zašto razmišljamo kako razmišljamo i pregleda ostalih mogućih načina razmišljanja ne možemo promatrati ljudsku stvarnost. Bez razumijevanja povezanosti s društvenim kontekstom ne možemo shvatiti pojedinca. Ipak smo, prije svega i na kraju svega,  društvena bića.

Uživajte u stranici. Nadam se da će vam pomoći u vašem traganju, kao što i meni pomaže u mojem.

 

Leave a Reply

Ovaj obrazac prikuplja vaše ime, e-poštu i sadržaj kako bismo mogli pratiti komentare na web stranici. Za više informacija pogledajte našu politiku privatnosti gdje ćete dobiti više informacija.