Irvin Yalom u svojoj je dugoj karijeri napisao mnogo knjiga u kojima se bavi izazovima života. Mudri citati Irvina Yaloma inspiriraju i potiču nas da stanemo i promislimo o svom životu.
“Život je grozna stvar. Odlučio sam provesti svoj život razmišljajući o njemu. “
Ovo je stara priča, poznata još od Sokrata koji je rekao – “Neistražen život nije vrijedan življenja.” Drugim riječima, dobro je malo preispitati vlastiti život – ako ništa drugo, a onda bar tu i tamo.
“Jedna stvar u koju sam siguran jest ta da je važno ne dopustiti svom životu da vas živi. Inače, završit ćete u četrdesetima osjećajući se kao da niste uopće živjeli. Što sam naučio? Možda da trebam živjeti sad, kako s pedeset ne bih gledao natrag na četrdesete sa žaljenjem.”
Teško je nekad slijediti ovaj put mudrosti i živjeti na ovaj način kad se čovjek suočava s egzistencijalnim problemima, kakvi su često tipični za hrvatsku, ali i druge stvarnosti te živote koji se ne odvijaju u prostoru financijske ili statusne privilegiranosti. No treba stalno iznova nalaziti one male prostore slobode, u kojima se može disati i (pre)živjeti.
“Ako se popnemo dovoljno visoko, doseći ćemo visinu s koje tragično prestaje izgledati tragično.”
Napokon, iako nas naš narcizam navodi da vjerujemo da smo centar svijeta, zapravo smo samo malo zrnce prašine u golemosti svemira…i stoga, ako se malo izmaknemo iz svoje osobne perspektive koja je uronjena u neki problem – sve prestaje izgledati tragično.
“Sada vjerujem da se strahovi ne rađaju iz mraka, već su prije poput zvijezda – uvijek prisutni, no sakriveni od dnevne svjetlosti. “
Drugim riječima, nije stvar u tome da se oni koji idu naprijed ne boje. Stvar je u tome da svoj strah prevladavaju. Kao u naslovu one knjige – osjeti strah, i svejedno to učini.
“Kad bi vam se Epikur obratio, savjetovao bi vam da pojednostavnite život. Rekao bi vam sljedeće: “Ekipa, vaših potreba je malo, one su lako ostvarive, i sa svakom nužnom patnjom može se lako nositi. Nemojte si komplicirati život stremeći tako trivijalnim ciljevima poput bogatstva i slave; oni su neprijatelji ATARAXIE. Slava se, recimo, sastoji od mišljenja drugih i zahtijeva život prema tuđim standardima. Kako bismo postigli i održali slavu, mora nam se sviđati što se sviđa drugima i moramo bojkotirati što i drugi bojkotiraju. Dakle, slavan život ili život u politici? Bježite od toga. A bogatstvo? Izbjegavajte ga! To je zamka. Što više dobivamo, to više želimo, i to je dublja naša tuga kad nisu zadovoljenja naša htijenja. Slušajte me; ako želite sreću, nemojte gubiti život na borbu za one stvari koje vam zaista ne trebaju”
Poput savjeta iz budizma ili zen budizma, Irvin Yalom nam u ovom mudrom citatu savjetuje da se ne hvatamo za ovozemaljske stvari, koje možemo izgubiti jednako lako kao što smo ih i dobili. Um uvijek želi više. Trik je ne hvatati se za stvari. Lakše reći no učiniti, ali uvijek treba probati.
Također, dobro je s vremena na vrijeme staviti stvari u perspektivu. Egzistencijalizam uvijek zagovara suočavanje sa smrću kao najbolje sredstvo za postizanje perspektive. Što će vam zaista biti bitno kad budete umirali?
“Opsesija ljubavlju služi kao odvlačenje pažnje od bolnijih misli.”
Još jedna mudrost Irvina Yaloma je ideja da ponekad ono što izgleda kao ljubavna opsesija zapravo predstavlja samo način da se pobjegne od drugih stvari koje nas muče…od nezadovoljstva vlastitim životom, primjerice, ili nečeg drugog što nam u životu fali. Ljubavna fiksacija može biti simbolička zamjena za to što nam nedostaje u životu.
“Zanimljiv misaoni eksperiment…Nietzscheova poruka bila je da živimo život na takav način da bismo isti taj život bili voljni ponavljati zauvijek.”
Na ovaj mudri citat stvarno nije potrebno ništa dodavati.
“Osjećaj smisla života je izveden, ne može se do njega doći direktno: smisao života je uvijek izvedeni fenomen koji se stvara kad sebe transcendiramo, kad sebe zaboravimo i kad uronimo u nekog (ili nešto) izvan nas samih.”
Kao što mnogi egzistencijalisti redovito naglašavaju, osjećaj smislenosti u životu ne postiže se direktno već indirektno – kad se posvetimo nečemu ili nekome izvan nas samih.
“Pitam se mogu li ikad igdje biti doma, jer dom nije mjesto – to je stanje uma. Stvarno biti doma znači osjećati se “doma” u vlastitoj koži…možda ste u svom životu tražili dom na krivim mjestima.”
Možda smo u životu lutali tražeći dom na raznim mjestima, ne čak nužno fizičkim, već idejnim ili simboličkim…no tek kad se budemo osjećali”doma” u vlastitoj koži, tada ćemo se osjećati dobro svugdje.
“Moramo pričati o sebi i svojim problemima, jer će naš život, naša egzistencija, uvijek biti povezana sa smrti, ljubav će uvijek biti povezana s gubitkom, sloboda sa strahom, a rast sa separacijom. Mi smo, svi mi, u ovome zajedno.”
Irvin Yalom rekao je sve!
Preuzeto iz knjiga Irvina Yaloma: Schopenhauer’s Cure, Spinoza Problem, Theory and Practice of Group Psychotherapy, The gift of Therapy, Love’s Executioner
