Jeste li kreativni? Što biste zaključili kad biste svoj život, uključujući i ograničenja u njemu, promotrili kroz prizmu kreativnosti? Kako povezati životna ograničenja s kreativnošću zna Rollo May.
Kreativnost nije eksplicitno u fokusu egzistencijalističkog pristupa čovjeku. Naime, većina se egzistencijalističkih teorija bavi ostvarenjem vlastitih stremljenja, što zapravo i možemo zvati kreativnošću ako taj pojam promatramo dovoljno široko. No Rollo May obradio ju je i izravno te ju, tipično za egzistencijaliste, povezao sa sposobnošću da, kao ljudska bića, prevaziđemo unaprijed zadane okolnosti.
Za Maya, upravo je djelovanje ono što čovjeka razlikuje od biljaka i životinja. Dok biljka i životinja postaju to što jesu svojim postankom, čovjek mora djelovati kako bi postao čovjekom. Postajanje samim sobom najjednostavniji je, i ujedno i najkompliciraniji zadatak ljudskog bića, smatra May. Za razliku od biljaka i životinja ljudsko biće ne raste automatski, već putem svojih vlastitih svjesnih izbora i odluka. Svaki organizam ima jedinstven zadatak u životu, a to je ispunjenje vlastitih potencijala.
“Svoje biće izražavamo stvaranjem. Stvaranje je nužna posljedica bića.”
No taj proces nije bez poteškoća. Na putu do ispunjenja potencijala čovjek nailazi na mnoge prepreke. To može biti manjak financijskih sredstava i s tim povezanog vremena, manjak platforme za izražavanje, manjak inspiracije. No bez muke, kaže May, nema ni kreativnosti. Ograničenja stoga ne treba gledati kao prepreku, već baš suprotno, kao pokretač kreativnosti. Bez muka čovjek ne bi imao potrebu biti kreativan.
Slično viđenje ljudskog razvoja ima i Joseph Campbell u knjizi “Putovanje junaka”. Riječ je o arhetipskom putovanju koje je sadržano u svim velikim pričama i motivima. U njemu junak, kako bi se ostvario, mora proći kroz nedaće da putu do svog cilja i pronalaska “blaga” s kojim će se vratiti s tog puta. Upravo je “blago” ta kreativnost, taj kreativni odgovor na pitanje koje nam je postavljeno.
U današnje vrijeme internet je zagušen afirmativnim porukama i pozitivnim memeovima. Natpisi poput “Samo nebo je granica” ili “Ono što možeš postići je bezgranično” gledaju nas iz svakog kutka. No je li to baš tako jednostavno? May smatra kako su ovakve izjave zapravo frustrirajuće. “To je kao da čovjeka posjednemo u čamac i gurnemo ga na Atlantski ocean s veselom izjavom – “Samo nebo je granica”. Možda jedna granica u tom trenutku i jest nebo, ali osoba u tom čamcu vrlo je svjesna i druge neizbježne i vrlo realne granice – dna oceana.”
Granice ne samo da su vrlo stvarne u ljudskom životu, one su i potrebne, kaže May, jer kreativnost izranja upravo iz susreta čovjeka s granicama. Jedna je granica kojom se egzistencijalizam voli baviti – smrt. Druga je vrlo očita granica kapaciteta ljudskog organizma. Neurološke granice su vrlo očite – ako krv prestane doticati u mozak makar i na par sekundi, nastupa smrt. Unatoč činjenici da svoju inteligenciju možemo donekle poboljšati, ona ostaje većinski uvjetovana okruženjem u kojemu se nalazimo. Tu su i metafizičke razlike te kontekst u koji smo rođeni i u kojemu živimo. Granica k’o u priči!
May smatra kako se svijest rađa tek sa svjesnošću ovih granica. Svijest je nešto što se rađa na točci svjesnosti o granicama i mogućnostima. Djeca postaju svjesna sebe kad počinju uviđati razliku između sebe i roditelja ili staratelja i činjenicu da ovi ne mogu uvijek odgovoriti na njihove potrebe. Kroz mnogo takvih situacija ona počinju razvijati svijest o sebi. Kad ne bi postajale granice, svijesti ne bilo. Alfred Adler čak je smatrao da je civilizacija nastala iz fizičkih ograničenja. Ljudska bića snagom su bila slabija od divljih životinja, pa su morala razviti inteligenciju kao nadomjestak. Kreativnost nastaje na spoju spontanosti i ograničenja.
Na životnoj razini, kreativnost se očituje u tome kako ćemo odgovoriti na svoje životne zadatosti, svoja životna ograničenja. Čovjek se konstantno nalazi u nekoj vrsti dijalektike. Kao primjer dijalektike May navodi starogrčko proročište u Delfima, koje je davalo predviđanja budućnosti. Mnoga od predviđanja koja su se tamo dobivala bila bi formulirana tako da bi se -u svakom slučaju – ostvarila. Primjerice, princu koji je pitao treba li ići u rat bilo bi rečeno “ići, vratiti se – ne – umrijeti u ratu.” Značenje se moglo protumačiti ovisno naglasku ili mjestu na koje se stavi zarez. I to nije varanje, smatra May. Proročište je osvještavalo dijalektiku kako bi osoba koja je tražila savjet o njoj kontemplirala.
