Kako si možemo pokušati pomoći kroz Sartreovu filozofije u doba korona-pandemije? Ne možemo birati okolnosti u kojima smo se našli, no postoji nešto što možemo birati.
Okolnosti u kojima se rađamo i odrastamo ne možemo birati, znao je Sartre. Karte kojima igramo ovaj život su nam unaprijed date, određene i nad njima nemamo mnogo izbora, da. No naša je odgovornost da učinimo nešto s onim kartama koje smo dobili, smatra Sartre. Jednom kad postanemo svjesni sebe , moramo donijeti odluke koje će definirati tko jesmo. Biti za Sartrea znači biti slobodan. Ne možemo birati okolnosti, no možemo birati kako ćemo se odnositi prema svijetu.
Sartreu se često zamjeralo što sav naglasak stavlja na osobni izbor te time zanemaruje ljudsku determiniranost, primjerice društvenu, koja je društvena činjenica. Primjerice, ne možemo slobodno odabrati gdje ćemo se roditi i živjeti, u kakvim okolnostima te s kakvim ekonomskim, socijalnim i kontekstima ćemo se susretati. Sartre je svoj stav uobličio u:
“Sloboda je ono što radimo s onim što nam se čini.”
– Jean-Paul Sartre
Sartre je smatrao kako ljudska bića nemaju neku unaprijed zadanu bit. “Egzistencija prethodi esenciji”, njegova je poznata izjava kojom ukazuje upravo na ovu slobodu u srži ljudskog postojanja. Upravo je taj nedostatak unaprijed zadane ljudske biti ono što ih čini odgovornima za njihove postupke. Ljudska bića u ovom se pristupu shvaćaju ne kao fiksirane osobe, već kao odnos koji zauzmemo prema svojem vlastitom biću.
Drugim riječima, prema Sartreu smo u potpunosti odgovorni za svoje izbore. Štoviše, čovjek je za Sartrea zbroj izbora koje je tijekom života činio. Takva sloboda koju posjedujemo može izazivati anksioznost. Ona nas stavlja pred teške izbore – teško je znati koji će biti ishod svake pojedinačne odluke te čega se odričemo odabirom jednog izbora. Čak i ne odlučiti je izbor. Prema Sartreu, svaki naš izbor otkriva što mislimo o tome što bi ljudsko biće trebalo biti.
Bačeni smo u ovu odgovornost i izbor i na nama je da iz toga nešto učinimo. Ovakva vrsta razmišljanja može se osjetiti teškom u svakodnevnom odlučivanju. No jednom kad se ona osjeti tad se može u potpunosti osvjestiti vlastita odgovornost.
„Čovjek je osuđen na slobodu; jer jednom bačen u svijet, odgovoran je za sve što čini.
Na vama je da [životu] date smisao. ”
– Jean-Paul Sartre
S obzirom na to da smo ništa, možemo biti sve. Tako je sve do smrti, smatra Sartre. Sve dotad imamo izbor. Naša je odgovornost da to djelujemo. Tek sa smrću ta mogućnost izbora prestaje.
Sve ovo može zvučiti malo depresivno i teško. No može biti i pomalo oslobađajuće ako se sjetimo da uvijek imamo izbor da se postavimo u odnosu na sebe, zar ne? Ta nam vrsta misli može pomoći u ovom periodu.
Kako nam Sartre može pomoći u doba korone?
Ako je sve izbor, tad imamo mogućnost odlučiti kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa u razdoblju korone. Ovo je teško – pandemiju ne osjećamo svi isto. Ona nas ograničava na mnoge vrlo evidentne načine. Društvena izolacija, ekonomski problemi, kontaktni poslovi. Nismo svi u istim pozicijama i mogućnosti odabira. Zdravstveni djelatnici, radnici u trgovinama i kontaktnim djelatnostima, u vrtićima i školama su radi doticaja s drugima više izloženi. Također, radi zatvaranja posla u kontekstu određenih mjera, mnogi su ostali bez prihoda i/ili bili prisiljeni zatvoriti svoja poslovanja.
Ljudi s autoimunim bolestima prisiljeni su ne napuštati kuće radi straha od zaraze. Stariji ljudi koji ne smiju napuštati svoje kuće i domove ili se vidjeti s najdražima sigurno ne osjećaju pandemiju isto kao mlađi s dobrim zdravstvenim stanjem. Karte s kojima imamo mogućnost igrati mnogima su ograničene u trenutnoj situaciji.
No ono što ćemo s tim kartama napraviti, na nama je. Možemo se fokusirati na gubitke i izazove, kojih je i biti će, to je činjenica. Možemo se isto tako fokusirati na ono što možemo odabrati, a to je kako ćemo se postaviti prema svojem vlastitom biću u okviru ove pandemije. Izazovi, ograničenja, nedaće, gubici – to je nepobitna činjenica ove pandemije. No što ćemo s njima dalje napraviti, hoćemo li ih iskoristiti da proširimo polje vlastite svjesnosti – na nama je. Iznimno je teško, to nitko ne poriče. Pandemija nas izlaže egzistencijalnim datostima na jedan brzi i okrutan način. No pokušajmo to shvatiti kao lekcije iz kojih učimo i rastemo. Koje nas prisiljavaju da skinemo stvari koje su suvišne, kao što zmija skida kožu koja joj više ne treba. Koja nas upućuje na stvari koje su suvišne i vraća onome što je doista bitno. Što je to što se otkriva kao za nas doista bitno u jeku ove pandemije?
