Koji je smisao života, često se pitamo u suvremenom društvu. Prenosimo jasne smjernice i praktična uputstva iz School of Life.
Ako se u suvremeno doba previše pitate koji je smisao života, tada se drugima možete činiti pomalo teškim, čudnim ili naivnim. Ljudi danas često kažu, ponekad tužno, drugi put ponešto agresivnije i cinično – da “život jednostavno nema značenja”.
Za to se često navode dva razloga. Prvi se odnosi na religiju. Nekad davno, tako ide priča, život je imao jasan smisao koji nam je dao Bog: radilo se o tome da ga obožavamo i živimo prema njegovim diktatima. No kako je religiozno vjerovanje opadalo, ne samo da je navodno umro Bog, već je zajedno s njim i smisao koji je on jednom prije jamčio.
Moderna znanost drugi je uzrok moderne krize značenja. Znanstvenici nam kažu da postojanje, koje je nastalo slučajnom međusobnom interakcijom kemikalija i plinova, ima smisao, ali ono je prilično mračno, nemilosrdno i usko: za ljude – kao i za sva druga živa bića (poput amebe) – smisao života je preživljavanje i širenje nečijeg genetskog materijala. Zvuči vrlo istinito i istovremeno izrazito uzaludno i melankolično.
Ovdje želimo tvrditi kako slijedi: pitati se o smislu života izuzetno je važna aktivnost, život ima značajan smisao – i u stvari, postoji niz praktičnih koraka koje možemo poduzeti kako bismo osigurali da završimo vodeći život maksimalne smislenosti.
Možemo početi tako da kažemo da u životu nema smisla izvan onoga što bismo kao vrstu mogli naći sami. Ne postoji nikakvo objektivno značenje napisano u zvijezdama, u svetoj knjizi ili u nizovima DNK. Čini se da ljudi traže da se žale kako životu nema smisla određene su vrste nesretnosti. Razmotrimo nekoliko središnjih primjera:
- U vezi ste, ali intenzitet koji ste iskusili u startu je odavno nestao. Čini se da više ne govorite o bilo čemu važnom ili ne dijelite ranjive osjećaje i ideje. Kao što kažete, osjeća se da je “besmisleno”.
- Ili ste samac i iako imate puno prijatelja, svaki put kad ih vidite, razgovor se čini plitkim i trivijalnim.
- Na sveučilištu ste diplomirali. Dijelom ste se prijavili na tečaj jer se često osjećate zbunjeno tko ste i što želite. Mislili ste da će čitanje knjiga i odlazak na predavanja obasjati svjetlo na stvari, ali teme su dosadne i nepovezane s vašom zbrkom. Žalite se da se to čini besmislenim.
- Radite u velikoj profitabilnoj tvrtki i zarađujete pristojnu svotu svaki tjedan, ali posao vam se, čini se, ne čini važnim. Pod tim podrazumijevate dvije stvari: da vam se čini da ne radite nikakvu razliku u nečijem životu i da nema načina da svoj duboki dio budete u stanju uvesti ili uključiti u svoj posao. To što radite mogao bi isto tako raditi i robot.
Iz ovih nizova možemo početi ekstrapolirati teoriju smisla. Smisao treba tražiti posebno u ove tri aktivnosti: komunikaciji, razumijevanju i služenju.
Koji je smisao: komunikacija, razumijevanje i služenje
Pogledajmo prvo komunikaciju. Po prirodi, mi ljudi smo izolirana bića i čini se da su neki od naših najznačajnijih trenutaka imaju veze s povezanošću: na primjer, s ljubavnikom, kada otkrijemo svoja intimna fizička ili psihološka sebstva ili kad stvorimo prijateljstva u kojima se mogu dijeliti značajne istine o našim životima. Ili na putu u novu zemlju kada započnemo razgovor sa strancem i osjetimo uzbudljiv osjećaj pobjede nad jezičkim i kulturnim barijerama. Ili kad nas dotaknu knjige, pjesme i filmovi koji dotiču emocije koje su duboko naše, ali kojima nikada prije nismo bili tako jasno ili lijepo svjedočili.
Zatim tu je smisao koji se pojavljuje putem razumijevanja. Ovdje se radi o užitku koji se može osjetiti kad god ispravimo zbrku ili zbunjenost i zagonetku oko sebe ili svijeta. Možda smo znanstveni istraživači ili ekonomisti, pjesnici ili pacijenti u psihoterapiji; zadovoljstvo naših aktivnosti proizlazi iz zajedničke sposobnosti mapiranja i smisla onoga što je nekad bilo bolno nepoznato i strano.
Treće, tu je služenje. Jedna od najsmislenijih stvari koje možemo učiniti je služiti drugim ljudima, pokušati poboljšati njihov život, bilo ublažavanjem izvora patnje ili stvaranjem novih izvora zadovoljstva. Možda radimo kao kardiokirurzi i svaki dan smo svjesni značenja naših poslova ili pak budemo u tvrtki koja donosi skromnu, ali stvarnu razliku u životima ljudi pomažući im da bolje spavaju, pronalazeći njihove ključeve ili ih estetski oduševljavamo s elegantnim namještajem ili skladnim tonovima. Ili bi naša služba mogla biti ona prijateljima ili vlastitim obiteljima, ili možda i samoj zemlji. Često nam kažu da sebe smatramo inherentno sebičnima. Ali neki od najsmislenijih trenutaka dolaze u trenucima nadilaženja svojeg ega i stavljanja u službu drugih – ili planeta. Treba dodati da da bi se služenje osjetilo kao smisleno, ono mora biti u skladu s našim izvornim, iskrenim interesima. Neće svi smatrati medicinu ili socijalni rad, balet ili grafički dizajn smislenim. Radi se o tome da se upoznamo dovoljno da možemo pronaći svoj određeni način služenja.
Naoružani takvim idejama, možemo krenuti prema definiranju ni manje ni više nego smisla života. Smisao života je stremiti ljudskom razvoju putem komunikacije, razumijevanja i služenja. Da bismo imali smislene živote, možemo također vidjeti da će neke stvari morati biti zadovoljene. Moramo imati odnose s drugima: ne nužno one romantične (što je u našem društvu iznimno prenaglašeno), već neke odnose gdje se dijele važne stvari. To bi, naravno, mogli biti odnosi s knjigama ili pjesmama. Također moramo imati kulturu koja potiče razumijevanje sebe i svijeta. Neprijatelji ovoga uključuju okruženje masovnim medijima koji izbacuju kaotične informacije ili akademsko okruženje koje promiče mrtve, sterilne istrage.
I na kraju, moramo imati dobar posao, što znači da svijet ispunjen tvrtkama i organizacijama usmjerenima ne samo na profit, već na pomoć i istinsko unapređenje ljudske vrste. Uz to, moramo pomoći ljudima da otkriju vlastitu unutarnju „melodiju“ koju mogu uložiti u svoj posao, tako da ljudi ne služe samo po sebi, već služe na način koji zadovoljava njihove iskrene interese.
Prepreke smislenim životima
Nažalost, postoji puno prepreka smislenim životima. Na području komunikacije: stvari poput pretjeranog naglaska na seksu, podcjenjivanja prijateljstva, nedostatka susjedstva ili nedostatka njegujuće kulture. Također, na internoj razini, greške u nečijem emocionalnom softveru koje uzrokuju strah od približavanja drugima. U području razumijevanja to je nedostatak dobrih medija, sumnja introspekcije i psihoterapije te pompozan i nepovezan akademski svijet.
A na području služenja to je pretjerana pretjerana briga oko novca u pojedincima i tvrtkama fokusirana na financijsku dobit nauštrb stvarnih potreba drugih. To su pretjerano veliki sustavi u kojima je pojedinac izgubljen i ne vidi učinak svog rada. A iznutra bi se moglo raditi o unutarnjoj plahosti, snobizmu ili mentalitetu praćenja stada, koji sprečava pravilno upoznavanje sebe i svojih autentičnih talenata.
Da bismo izgradili smisleniji svijet, moramo staviti naglasak na emocionalnu edukaciju, zajednicu, kulturu introspekcije i pošteniju vrstu kapitalizma.
Možda još nemamo smislene živote, ali na središnjem je mjestu ideja da je koncept smislenog života izrazito vjerodostojan – i da sadrži elemente koje se može jasno imenovati i za koje se postupno treba boriti.
Izvor: The School of Life