Kako regulirati emocije? Dok nas u obveznom obrazovanju ne uče ovim prijeko potrebnim vještinama, tehnike mindfulnessa ili svjesnosti te istočnjačke discipline poput zena znaju odgovor.
U ovim učenjima promatranje emocija ključ je učenja kako se nositi s emocijama. U uobičajenom scenariju, s obzirom na to da se svjesnost vezana uz emocije obično ne uči u djetinjstvu, čini nam se da je uobičajeno da nas emocija uhvati u svoj vrtlog i tada se osjećamo tužno, ljuto, ili čak i sretno, euforično. No emocija je ta koja upravlja nama. No u pristupu mindfulnessa koji je zapadnjačka kondenzirana verzija istočnjačkih učenja, emocije se doživljavaju poput oblaka ili balona na nebu koji prolaze dok smo mi neutralni promatrači, umjesto da puštamo da nas nose. Kako mnoge istočnjačke discipline uče, potrebno je osvjestiti poistovjećivanje s emocijom i razlučiti emociju poput balona na nebu – ja nisam emocija, emocija se pojavila. Umjesto “tužna sam” ili “sretan sam” možemo reći ili primijetiti; “pojavila se tuga” ili “pojavila se sreća”.
No, kao što zna bilo tko tko se ikad pokušao baviti meditacijom, mnogo je lakše ovo reći nego učiniti. Zato u ovom tekstu donosimo neke tehnike koje nam mogu pomoći u tome.
Neke od ovih tehnika koriste se i u određenim terapijskim pravcima, prvenstveno onim biheviorističkog korijena. No one su generalno korisne svakome. Njima se uči kako se nositi s emocijama. Takva vrsta emocionalne higijene nešto je što nije dio obveznog obrazovanja, a u životu svakog pojedinca dogode se trenuci kad ona predstavlja izazov.
Dobro je početi s vježbom u kojoj osjetimo emociju koju osjećamo u ovom trenutku te ju zamislimo kao balone koji pluta nebom, plutajući što dalje od nas. Ako je riječ o jačoj emociji, tada zamislite kako stojite na željezničkoj stanici, a emociju koja vam radi probleme odvozi vlak i ona prolazi kraj vas i odlazi, u daljinu…
Također, može se biti zgodno i zapitati otkud ova emocija. Pripada li ona sadašnjem trenutku ili pripada prošlosti, nečemu što se dogodilo u prijašnjem trenutku, ili budućnosti, nečemu što se još nije dogodilo? Ovo je sam korijen svih mindfulness tehnika i onoga što izučavaju zen majstori, kao i noviji new age promotori sadašnjeg trenutka poput Eckharta Tollea. Ako emocija ne pripada trenutnoj situaciji, tada nismo u sadašnjem trenutku. Kada na ovaj način doživimo emociju, bit će nam lakše promotriti ju. A tada nam ostaje otvoreniji prostor za reakciju. Ako emocija pripada prošlosti ili budućnosti, možemo odlučiti kako se u ovom, sadašnjem trenutku, možemo pobrinuti za sebe.
