Razmišljanje je nama ljudima automatski proces. Zbog toga često nismo svjesni do koje mjere naše misli oblikuju našu stvarnost. Kako mudro baratati s mislima?
Što god da mislimo, daje boju našem iskustvu – svakodnevno, svaki dan. Jednom kada počnemo promatrati te misli, otkrit ćemo da se većina njih ponavlja. Neke su pak o problemima: “Moram opet nazvati Johna u vezi krova. Nadam se da ga konačno može popraviti.” Neke su o preferencijama: “Sviđa mi se kako ova osoba govori.” “Stvarno mi ide na živce ovaj promet.” Mnoge su samo-evaluacija. “Ups, opet sam zeznuo. Kako da ovo popravim?” “Wow, dobro sam ovo izvela. Nadam se da će primijetiti!”
“Što je misao?” pitaju budistički tekstovi, i odgovaraju: “Misao je tvoj prijatelj. Misao je tvoj neprijatelj. Nitko ti ne može nauditi toliko kao ne-mudra misao. Nitko ti ne može više pomoći od mudre misli. Čak ni najbolji roditelj. “Naš život određuju naše misli.”
Obično smo samo napola svjesni načina na koji misli određuju naš život; izgubljeni smo u mislima kao da su one stvarnost. Svoje mentalne kreacije uzimamo dosta ozbiljno, prihvaćajući ih bez preispitivanja.
Vrlo često naši strahovi ne ispadnu točna previđanja. Kao što je to rekao Mark Twain, “Moj život je bio pun groznih nedaća – od kojih se većina nikad nije dogodila!” Kad postanemo svjesni vlastitih misli o strahu, uvidjet ćemo da je strah samo priča koju prate dramatični osjećaji. Tu priču ne moramo shvatiti kao istinitu.
Kada počnemo uviđati kako naš um “proizvodi” stvari, otkrit ćemo radikalnu slobodu. Tibetanski lama Khyentse Rinpoche objašnjava, “Um stvara i samsaru i nirvanu. No u tome nema mnogo sadržaja, to su samo misli. Jednom kad shvatimo da su misli prazne, um više neće imati moć da nas zavara.”
No ipak, koliko god da se trudimo, ponekad budemo uhvaćeni u vlastite ponavaljajuće misli, i to što znamo da su one prazne ne pomaže. Možemo mjesecima opsesivno razmišljati o prošloj vezi ili o strahu o neuspjehu na poslu. Ovi teški obrasci razmišljanja mogu se uporno ponavljati, pritom dajući tako jaku boju našoj svijesti da nas mogu mučiti do te mjere da nismo u stanju išta vidjeti bez te distorzije.
Kako razmišljati?
Ovo je trenutak u kojem trebamo, čak i doslovno, stvoriti pozitivne misli kako bismo zamijenili ove neuke obrasce uma. Već to da ih shvatimo kao jednostavno neuke obrasce znači da možemo nešto učiniti po tom pitanju, umjesto da samo kažemo da smo neurotični i da nema nade.
Budisti su zapravo bili prvi kognitivno-bihevioralni terapeuti. U svojoj trenutnoj zapadnjačkoj formi, kognitivno-bihevioralna terapija izvire iz rada osoba poput Alberta Ellisa, kreatora racionalno-emotivne terapije te psihijatra Aarona Becka. Moderna kognitivna terapija izrasla je iz bihevioralne terapije koja se, umjesto na obiteljsku povijest i nesvjesno poput psihoanalize, fokusirala na sada i ovdje vođena idejom da će ostalo slijediti samo po sebi jednom kad promijenimo ponašanje.
Iako postoje značajna preklapanja između istočnjačke psihologije i kognitivne terapije, budistički trening nudi više od puke racionalne zamjene netočnih uzoraka misli. Budistički bismo pristup mogli nazvati “biheviorizmom sa srcem.” Kod njega, počinjemo se služiti svjesnošću kako bismo identificirali obrasce misli koji nas vode do patnje. Oni uključuju misli koji za sadržaj imaju uporno prijanjanje za nešto – osobu ili stvar, nedovoljnu vrijednost, ljubomoru, mržnju, osvetu, tjeskobu, pohlepu. Tada krećemo iz suosjećanja kako bismo promijenili sadržaj vlastitog uma.
Dalaj Lama je rekao kako je transformacija misli jedna od njegovih najdražih praksi. On kaže; “Vizualizirajte posljedice neukih obrazaca razmišljanja poput živčanoće, samo-osuđivanja i slično. Pogledajte u sebe i primijetite kako takve misli utječu na vas: napetost, ubrzanje pulsa, nelagoda. Izvana pak primijetite kako takve misli utječu na one koji ih imaju, čineći ih uzrujanima i rigidnima. Tada donesite suosjećajnu odluku: “Nikada neću dozvoliti takvim stanjima da me dovedu do gubljenja mentalnog mira.”
Možemo se nadati nagloj promjeni, no u većini slučajeva radikalni ponovni trening naših umova zahtijeva kontinuirani, strpljivi trud. Moć transformacije našeg mentalnog kondicioniranja sad je i znanstveno uočena pod neuroplastičnošću, koju je otkrila moderna neuroznanost te koja pokazuje kako naši mozgovi mogu biti isponova istrenirani i preoblikovani u bilo kojoj dobi. Ovo daje veliku nadu, ali i razumijevanje budističke prakse.
Poput zapadanjačkih inačica, budistički trening uči nas da pogledamo distorzije misli koje stvaraju patnju. Primjerice, možemo primijetiti kad krenemo generalizirati jedan problem na cijeli naš život. Primjerice, kod gubitaka u poslu ili koraka nazada u karijeru, možemo misliti “Ja sam gubitnik. Nikad neću uspjeti.” U kognitivnoj terapiji ovaj bismo distorizrani obrazac misli prepoznali kao “krivu generalizaciju” i pokušali primijetiti svako njeno pojavljivanje. Instantno bismo je zamijenili nekom mudrom misli, poput “Imam dobar život i obitelj koja me voli. Moj život sastoji se od mnogo uspjeha.”
Budistička perspektiva ovaj proces odvodi dalje. Možemo naučiti uvidjeti kako distorzirane misli bazirane na mržnji prema sebi, agresiji, osveti i pohlepi nisu u našem najboljem interesu. One su poput lošeg prijatelja ili lopova koji nam se približava. Jednom kad uvidimo njihov štetni potencijal, možemo se odmah okrenuti u drugom smjeru čim vidimo naznaku istih. Ajahn Chah ovo opisuje kao prepoznavanje lošeg voća. Nazvali bismo ih “pokvarenim voćkama.” “Kad biramo voće koje ćemo jesti, odabiremo li dobre plodove ili one pokvarene? Jednako je i s umom. Naučiti vidjeti koje su gnjile misli i odmah se okrenuti te umjesto toga napuniti vlastitu košaru zrelim krasnim stanjima uma.”
Kada samo izdeprimirani, uplašeni ili ljuti, nizovi neukih misli pokušat će nas namamiti svojim pričama: “Ovo jednostavno neću preživjeti.” “Uvijek će biti ovako.” “Nikad neću imati dobar odnos”. Ove misli stvaraju bolno ograničeni i lažni osjećaj jastva. No uz praksu, možemo osjetiti bol koju ovakve misli proizvode, otpustiti ih i zamijeniti mudrijom perspektivom. Kao što kaže Ajahn Chah: “Što god da vam um kaže, nemojte nasjesti na to. To je samo prevara. Kakve god negativne komentare i poglede da nudi, samo svaki put recite: “To nije moja stvar” i otpustite ih.
Mnogo konkretnije, Dalaj Lama predlaže: “Kod brige i tjeskobe, ponavljajte sljedeću misao: ako se problem može riješiti tada se nema smisla brinuti o njemu. A ako ne postoji rješenj, tada nema smisla brinuti, jer se i tako ništa ne može učiniti.” Konstantno se podsjećajte na ove činjenice.”
I konačno, otpuštanjem nezdravih misli, pojavljuje se prostor, mirnoća, otvorenost koja nudi dodavanje “zdravih” misli ljubavi i samopoštovanja. Sa svim dostojanstvom, hrabrošću i nježnosti koju posjedujete, recite si iz srca s ljubavlju rečenice poput: “Neka me ispuni suosjećanje prema meni i drugima. Neka se o sebi brinem i poštujem se. Neka cijenim svoj život. Neka budem pun ljubaznosti.”
Krenite saditi te misli pune ljubavi, ta sjemena blagostanja, iznova i iznova. Sve dok se ne ukorijene u vašem umu.
Jack Kornfield
