Osjećate li se neispunjeno, prazno ili isfrustrirano? Možda vam vaš unutarnji kompas govori da ste se izgubili. Kako se pronaći kad se izgubimo? Odgovor ima Rebecca Lammersen.
__________________________
Imala sam sve – dom, voljenog supruga, dvije krasne kćeri, financijsku sigurnost. Nisam željela ništa više. Godinama, takav je život bio dobrodošao.
Osjećala sam se sigurno. No s vremenom, sigurno me prestalo služiti. Sigurno je postalo ograničenje, zatvor – zapravo sam bila nesretna. Bila sam prazna.
Bila sam…potpuno izgubljena, bez ideje kako da dođem doma.
“Gdje je doma?”, počela sam se pitati. Mogla sam jednako tako sjediti usred Sahare, a ne na svojem bež kauču.
Moj život postao je grozno predvidljiv – znala sam što će se sljedeće dogoditi svakog trenutka svakog dana.
Stagnacija mog života uništavala je moj duh. Više nisam bila ja, i znala sam da će put od toga gdje sam do doma biti zastrašujuć i nesiguran; no u nekom trenutku više nisam imala izbora. Nisam više mogla živjeti životom odvojenim od sebe, pa sam krenula hodati bez ikakve ideje o tome kamo idem.
To je bilo pred tri i pol godine. Danas, pišem ovo od kuće, s istog bež kauča.
Razlika? Ja, i tisuću kilometara koje sam od tada proputovala. Tisuću iskustava koje sam prikupila kako bi me doveli točno natrag ovdje, u ponovo pronađeni dom. Bilo je mnogo zastrašujućih trenutaka, trenutaka u kojima nisam mislila da ću uspjeti. Činila sam pogršku za pogreškom, a one su me lansirale upravo u smjeru u kojem sam i trebala ići. Ne žalim za ičim, jer su me svi krivi izbori doveli na pravo mjesto, svaki korak puta.
Ako postoji jedan savjet koji bi dala svakoj osobi, to je neka se izgubi.
Ponovo pronaći sebe nije ugodan proces, ali ne bi ni trebao biti. Taj period zbunjenosti je katalizator preispitivanja svega, evaluiranja vlastitog života i svojeg mjesta u njemu. Kada počnete pitati pitanja, pronaći ćete odgovore. Samo budite spremni – odgovori ne moraju nužno biti odgovori koje želite, no uvijek su to odgovori koje trebate.
Ako se već osjećate izgubljeno, počnite pažljivo slušati. Vaš duh vrišti: “Upomoć! Zbunjen/a sam i izgubljen/a. Ove trenutne okolnosti me više ne ispunjavaju. Kreni opet tražiti. Pretraži svaki kutak. Isprobaj nove stvari. Kada ne uspiješ isprobaj nešto novo sve dok me ne pronađeš. Traži dok se ne kreneš ponovo smijati, dok ne otkriješ razumijevanje, prihvaćanje, sreću, radost, i najvažnije od svega, svrhu.”
Kada se osjećate izgubljeno trebate ponovo naučiti kako pronaći svrhu.
Sjećam se kako me opsjedala krivnja što ne cijenim svoj privilegirani život. Tijekom posljednjih par godina, naučila sam da su moje vanjske okolnosti (bez obzira na to kako savršenima se činile) beznačajne ako su moje interne okolnosti prazne, izgubljene ili bez aspiracija. Ako nemam svrhu, i moj okoliš će se činiti kao da je besmislen.
Kako pronaći svrhu?
Napravite nešto, napravite bilo što. Napravite bilo što što je suprotno od toga što radite u ovom trenutku.
Uznemirite se, uplašite se, ponovo postanite početnik. Ako mislite da sve znate, pronađite nešto o čemu ne znate ništa, i dobro to naučite. Promatrajte se kako reagirate. Naučit ćete nešto novo o sebi; ne samo o svom karakteru, već i o tome što pali vaše svjetlo. Jednom kad nađete ono što pali vaše svjetlo, pronašli ste svrhu.
Kad se stavite u nepoznate situacije, u njih stižete u svom najkoncentriranijem obliku. U nepoznatom, uvijek ćete susresti sebe.
Najteži dio ovoga je samoća. Ne možete se osloniti na nikog drugog da će vam pokazati pravi put. To je solo misija. Cijela poanta tog putovanja jest da to učinite sami.
Bez obzira na to što drugi kažu, slušajte sebe. Bitno je vaše vlastito samo-ohrabrivanje, a ne tuđe obeshrabribanje.
Ono što me vodilo ovim putem, bilo je povjerenje. Vjerovala sam da sam uvijek tamo gdje trebam biti i da ću završiti tamo gdje trebam.
Ovo je vaš jedini život. Bila bi tragedija da se nikad ne otkrijete.
A otkriti se ne možete ako se ne krenete tražiti. Zato, izgubite se.
Rebecca Lammersen
