Nemamo uvijek kontrolu nad svime što se događa. Kako se s tim nositi? Kako preuzeti kontrolu nad svojim životom? Ili bar svojim reakcijama?
1960. godine psiholog Martin Seligman proveo je seriju eksperimenata na psima, koji su uključivali blagi električni šok. Eksperiment je izgledao ovako: jedna grupa pasa nasumično je izlagana elektrošokovima i nisu ih bili u mogućnosti izbjeći, drugoj grupi su davani šokovi ali je ta grupa mogla kontrolirati napredak šoka, a treća grupa nije uopće bila izlagana šokovima. Kad su pse preselili u kutiju u kojoj se između dva područja, onog sa šokovima i onog bez, nalazila mala pregrada, psi koji su imali kontrolu nad napretkom šoka u prethodnom eksperimentu brzo su izbjegli prostor šoka i preskočili na sigurnu stranu. Psi koji su prije izlagani šokovima bez mogućnosti da kontroliraju njihov napredak samo su ležali na području sa šokovima i nisu ni pokušavali istražiti mogućnosti s druge strane barijere. Naučili su da ništa što učine neće načiniti razliku pa nisu ni pokušavali promijeniti situaciju.
Seligman je ovo ponašanje nazvao “naučenom bespomoćnošću”, a ona se može pronaći i kod ljudi. Kad smo izloženi događajima koji izgledaju kao da nisu pod našom kontrolom ili kad biramo ostati u situacijama koje konstantno izazivaju osjećaj da ih ne možemo kontrolirati, možemo postati “bespomoćni”. Možemo zaboraviti da smo otporni, možemo kriviti druge za situaciju u kojoj se nalazimo i možemo odustati, vjerujući da ništa što učinimo ne može promijeniti situaciju pa bismo jednostavno mogli leći i prihvatiti bol, kao što su učinili psi u prethodno navedenom eksperimentu.
Seligmanovi daljnji eksperimenti pokazali su da zapravo 1 od 3 pasa i čovjeka nikad ne odustaje, u susretu s neizbježnim šokom, drugi mogu naučiti kako prevazići svoju bespomoćnost, a neke su učilo otpornosti prije samih šokova i tada nisu podlegli osjećaju bespomoćnosti. Pa, tko lako odustaje kad se sretne s poteškoćama, a tko nikad ne odustaje? Tko preživi propast vlastitog posla ili odbijanje? Kao i kod pasa izlaganih šokovima, neki ljudi ne uspiju “ostati na površini”, a neki uspiju. Neki ljudi u susretu s ogromnim poteškoćama nastave pokušavati, podignu se “s poda” iznova i iznova i ponovo se izgrade. No svi imamo izbor. Ako možemo naučiti biti bespomoćni tada možemo naučiti i preuzeti kontrolu.
U svakoj situaciji koja uzrokuje stres postoje stvari koje možete kontrolirati, stvari na koje možete utjecati i stvari nad kojima možete preuzeti kontrolu. Obično si sami izazivamo stres fokusirajući vlastitu pažnju na stvari nad kojima nemamo kontrolu, što perpetuira naš osjećaj bespomoćnosti u situaciji i potkopava našu vlastitu mentalnu snagu.
Zamislite scenarij u kojem vam se sprema otkaz. Svoju energiju možete usmjeriti na okrivljavanje poduzeća ili sebe, na osjećaje bespomoćnosti i nezapošljivosti, na brigu oko otplate kredita…ili se možete fokusirati na pisanje odličnog CV-a, na kontaktiranje agencija za zapošljavanje, na pogled na situaciju kao na priliku za promjenu ili na traženje prilika za prekvalifikaciju ili pokretanje vlastitog posla. U svakoj situaciji jedina stvar nad kojom apsolutno imate kontrolu ste vi, vaš stav, ponašanje i razmišljanje.
Čovjeku se može oduzeti sve osim jedne stvari: zadnje od ljudske slobode – izbor vlastitog stava u bilo kakvim okolnostima, izbor vlastitog puta.
Viktor Frankl
Čak i u poniženju i krajnjoj bijedi koncentracijskog kampa, Viktor Frankl je bio u mogućnosti prakticirati najvažniju od svih sloboda – slobodu da odredimo vlastiti stav i duhovno blagostanje. Nijedan sadistički čuvar nije mu to mogao oduzeti ili kontrolirati unutarnji život Franklove duše. Jedan od načina na koje je pronašao snage da se bori ili da ostane živ bilo je razmišljanje o vlastitoj ženi. To je bilo mjesto na kojem je Frankl jasno vidio da oni koji nemaju za što živjeti najbrže umiru u uvjetima koncentracijskog logora.
Kako preuzeti kontrolu nad svojim životom?
Pa, kako preuzeti kontrolu i ne pasti u zamku naučene bespomoćnosti kad su vremena teška? Pokušajte ova 3 koraka:
- Ako vam situacija ne odgovara, trebate li uopće biti u njoj? Ostajemo na poslovima koje mrzimo, odnosima koji nas čine nesretnima, kućama koje su nam postale financijski uteg, zato jer si govorimo da nemamo izbora. Poput Seligmanovih pasa čak ni ne pokušavamo istražiti alternative nošenju sa situacijom u kojoj se nalazimo. Skoro uvijek postoji izbor. On može biti zastrašujuć i može od nas tražiti da riskiramo ili promijenimo sve što znamo, ali skoro uvijek postoji izbor.
- Ako ne možete ili ne želite napustiti situaciju možete li promijeniti neki njezin aspekt? Što možete promijeniti ili nad čime možete pruzeti kontrolu što bi moglo promijeniti vaše iskustvo? Možete li , primjerice, promijeniti elemente posla koji vas čini nesretnima? S kime možete popričati tko bi mogao utjecati na situaciju?
- Ne možete ili ne želite promijeniti situaciju? Tada morate početi upravljati vlastitim stavom i razmišljanjem o njoj. Čovjek može odabrati hoće li biti pozitivan ili negativan, hoće li biti onaj koji stvara ili onaj koji se žali, onaj koji bira ili žrtva. Možete odabrati preuzeti odgovornost ili izbjeći odgovornost, kriveći druge za situaciju u kojoj se nalazite. Svaki izbor, naravno, ima posljedice. I za vas i za druge ljude.
Žrtva ste samo ako to odaberete. Svi mi imamo “žrtva momente” – to su trenuci u kojima se samosažalijevamo ili kad nam je jednostavno previše, ali nemojte naučiti biti bespomoćni u susretu s tim izazovima. Umjesto toga, naučite si dozvoliti da budete tužni, ljudi ili da osjetite koje god emocije da vam izaziva ta situacija, a onda svjesno odlučite krenuti dalje na snalažljiviji način. Pronalaženjem smisla u tome što radite, pristupanjem situaciji kao prilici da o sebi naučite nešto novo, odlučite da ćete djelovati najbolje što možete svaki dan, podsjećajući se za što radite.
Nije uvijek lako, ali moguće je ako to odaberete. Upravo poput Seligmanovih pasa, i mi možemo pronaći svoju slobodu ako se otvorimo mogućnostima unutar sebe.
Stvari onkraj naše kontrole mogu nam oduzeti sve što posjedujemo osim jedne stvari; slobode da odaberemo kako ćemo odgovoriti na situaciju.
Viktor Frankl
