
Kako biti dobro? U krugovima osobnog razvoja od pustog kopanja po raznim nelagodnim emocijama često zaboravimo baviti se resursima koji nas pune. Koji su to?
Povremeno mi se čini da je ovaj dio premalo naglašen u terapijskom radu i područjima osobnog razvoja. Naravno -ideja osobnog razvoja je prokopavanje nedovršenih psiholoških poslova i procesa, kako bismo ih dovršili i kako ona više ne bi upravljala našim životima iz prikrajka. No ako previše vremena provedemo kopajući po vlastitim nedovršenim procesima – a ima ih svako od nas. I često u psihološkom radu ispod svakog procesa se krije sljedeće stakleno dno, pa sljedeće i sljedeće – i tako možemo ići do u nedogled. I ponekad, u vrtlogu svih tih procesa koje treba proraditi, odtugovati, otpustiti možemo se uhvatiti u taj kovitlac toliko da zaboravimo na životnu radost. A ona itekako psihološki pomaže tome da u životu budemo otporni na nedaće.
Ona je važan psihološki resurs. O tom se psihološkom resursu povremeno vodi premalo računa u nekim psihološkim pravcima. Što je to što nas puni? Što je to što nas hrani i što nam daje životnu radost?Kako biti sretan, sad, u ovom trenutku, sa svim ostalim što se događa u našim životima?
Kad smo zadnji put radili neku jednostavnu i glupu aktivnost koja nam je donijela dječju radost i vratila nas ovdje i sad? Plivali u rijeci? Igrali se loptom na travi? Igrali badminton?
Kada smo sjedili kraj vode i gledali zalazak sunca? Kasno noću vozili bicikl dok nam je vjetar zujao u kosi? Kada smo zadnji put plesali na omiljenu pjesmu?
Ponekad od silnih procesa zaboravimo na radost. A i ona je tu. I bitno ju je osvještavati iz dana u dan kao resurs. Kao i ostale resurse – priroda, druženje s dragim ljudima, stvari koje nas vesele i volimo se njima baviti…
I onda, kako biti sretan? Sreća nije nužno ono što tražimo. Tražimo onaj osjećaj unutarnjeg zadovoljstva kojeg je Michael Csikszentmihalyi opisao kao “flow” – osjećaj velikog upijanja svijeta, angažmana, ispunjenja za vrijeme kojeg neke uobičajene strukture unutar kojih se krećemo kao što su vrijeme, hrana i “ego-sebstvo” kao da ne postoje. Ono što bi zen majstori nazvali, bivanjem “jednim” sa svijetom. I u tim trenucima se punimo.
Da, život je težak i kompliciran i tužan i ovakav i onakav i svakakav. I puno radimo, i inflacija je, raste cijena goriva, i rat je u Ukrajini i klimatske promjene i…ne možemo disati od guste šume koja se vidi na horizontu. No udahnimo duboko i vratimo se u sadašnji trenutak. I zapitajmo se: koje su to tri stvari koje su nam danas dale taj osjećaj unutarnje ispunjenosti? I kako ih možemo pronaći još više? Ovdje i sad, danas.