Volite li provoditi puno vremena sami? \u010cine li vam se odnosi i veze kao optere\u0107enje? Oslanjate li se isklju\u010divo na sebe kad imate neki problem? Umaraju li vas \u010desti iskazi ljubavne privr\u017eenosti, umjesto da vas pune? Je li vam kod upoznavanja ljudi potrebno dosta vremena da se “otvorite”?<\/em><\/p>\n Postoji velika \u0161ansa da ste skloni izbjegavaju\u0107em stilu vezivanja. Ovaj se stil vezivanja razvija kao reakcija na prvobitno okru\u017eenje u kojem postoji nedostatak intimnijeg dubljeg kontakta s roditeljima ili skrbnicima. Mo\u017ee to biti nedostatak dodira, nedostatak emocija, nesklad izme\u0111u izraza lica osoba koje su se brinule o djetetu i njihovih emocionalnih stanja ili pak situacija u kojoj je dijete u djetinjstvu bilo u velikoj mjeri prepu\u0161teno sebi. Mo\u017eda roditelji nisu imali kapaciteta jer su bili preoptere\u0107eni poslom ili drugim okolnostima, pa je dijete nau\u010dilo pre\u017eivjeti oslanjaju\u0107i se isklju\u010divo na sebe. Mo\u017ee se raditi o tome i da roditelj nije znao ili mogao pokazivati emotivnu privr\u017eenost van funkcionalnog hranjenja djeteta ili brige o njemu. To ne zna\u010di nu\u017eno da roditelj nije volio\/la svoje dijete, nego mo\u017eda u tom trenu nije imao kapaciteta radi vlastite preokupiranosti ili nije znao\/la kako iskazati tu vrstu privr\u017eenosti.<\/p>\n Nau\u010deni na oslanjanje na sebe, ljudi s dominantnim stilom vezivanja u ovoj skupini mogu voljeti vlastitu neovisnost i stavljati je na prvo mjesto kao iznimnu vrijednost u \u017eivotu te osje\u0107ati nelagodu pri pomisli na dublje vezivanje ili tra\u017eenje pomo\u0107i od drugih. Djelomi\u010dno se kod ovog stila vezivanja radi o tome da osoba nema iskustvo ugodnog bivanja u odnosu na jednoj dubljoj razini. Ako je osoba u djetinjstvu razvila ovaj stil vezivanja kao na\u010din pre\u017eivljavanja, ona mo\u017ee iznimno cijeniti samo\u0107u. Mo\u017ee manje biti sklona izra\u017eavanju emocija. U trenucima kad treba pomo\u0107, mo\u017ee ju ne tra\u017eiti. Mo\u017ee povezivanje tra\u017eiti u nekim drugim sferama, poput odnosa sa \u017eivotinjama. Mogu osje\u0107ati \u010dak olak\u0161anje kad bliski ljudi odu na put, umjesto osje\u0107aja da im oni nedostaju. Drugima povremeno mogu djelovati hladno ili nezainteresirano za dru\u017eenje. Oni sami mogu osje\u0107ati da ne znaju kako se opustiti u vezi ili odnosu.<\/p>\n Obrana koja se \u010desto koristi je disocijacija – odvajanje od sada\u0161njeg trenutka kad je ono \u0161to se doga\u0111a previ\u0161e za \u017eiv\u010dani sustav.U gore navedenoj situaciji, dijete u\u010di pre\u017eivljavati tako da deaktivira svoj \u017eiv\u010dani sustav tj. zaustavlja se kod dubljeg ulaska u odnos jer nema to iskustvo. Na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav tijekom \u017eivota stalno u\u010di. Drugim rije\u010dima, iako su primarni stilovi vezivanja duboko usa\u0111eni, oni se do neke mjere mogu “nau\u010diti iznova” izlaganjem sigurnim odnosima.<\/p>\n Kad se ljudi s izbjegavaju\u0107im stilom vezivanja ve\u017eu u odnosu, to mo\u017ee biti na jednoj dubljoj razini koja je za osobu iznimno ranjiva. Zato je za partnere takvih osoba korisno da iskazivanje neovisnosti ne shva\u0107aju osobno, kao i da shvate kako i iz kojih razloga pre\u010desto iskazivanje naklonosti takvoj osobi mo\u017ee djelovati “ugu\u0161uju\u0107e”. Osobe ovog stila vezivanja mogu imati puno prijateljstava i poznanstava, ali povr\u0161nih.<\/p>\n \u017div\u010dani se sustav mo\u017ee “u\u010diti” drugim na\u010dinima bivanja u odnosu. Sporo i postepeno, on treba nau\u010diti kako podi\u0107i obranu od povezanosti kako bi mogao biti u dubljoj povezanosti. Kod ovog odnosa mo\u017ee biti korisno sporo i lagano isku\u0161avati bivanje u zajedni\u010dkim aktivnostima s drugim ljudima te prepu\u0161tanje osje\u0107aju vezivanja, svaki put isprobavaju\u0107i korak dalje, onoliko koliko je osobi ugodno.<\/p>\n Anksiozno-preokupirani ili ambivalentni stil vezivanja<\/strong><\/p>\n Imate li ponekad jaku potrebu za partnerom, a ponekad potrebu da ga odgurnete? Je li vam u odnosu potrebna velika koli\u010dina validacije? Imate li strah od izbivanja partnera? Imate li potrebu da se “stopite” s partnerom?<\/em><\/p>\n Mo\u017eda se nalazite unutar anksiozno-preokupiranog ili ambivalentnog stila vezivanja. Anksiozno-preokupirani\u00a0 stil vezivanja nastaje kad osobe koje su se brinule o djetetu nisu konzistentne u odgovorima i dostupnosti na djetetove potrebe. Drugim rije\u010dima, taj se stil vezivanja razvija kad u kontekstu djetetovog odrastanja postoji velika koli\u010dina nepredvidivosti ili nedovoljna koli\u010dina koregulacije u odnosu s roditeljima.<\/p>\n To kod djeteta i kod njegovog \u017eiv\u010danog stila mo\u017ee stvoriti konfuziju, kod koje dijete ne zna razlu\u010diti tko \u0107e biti tu za njega, a tko ne ili kada \u0107e skrbnik biti tu, a kada ne\u0107e. Iako mo\u017ee biti prisutno i roditeljsko iskazivanje ljubavi, nedostaje predvidljivosti i konstantnosti objekta koja je potrebna u fazi djetetova razvoja.\u00a0 Kasnije osoba s ovim stilom vezivanja mo\u017ee imati problema u procjenjivanju tko mo\u017ee, a tko ne mo\u017ee zadovoljiti njegove ili njezine emotivne potrebe. Mo\u017ee imati veliku \u017eelju za povezivanjem s drugima, a istodobno osje\u0107ati nesigurnost oko toga ho\u0107e li druga osoba biti tu za njih.<\/p>\n Ovaj stil se odlikuje visokom razinom \u017eelje za bliskim emotivnim odnosima, ali istovremeno osoba osje\u0107a strah od odbacivanja.Ovaj se stil tako\u0111er mo\u017ee razviti kao odgovor na nerazrije\u0161enu traumu iz prethodnog odnosa. Pojedinci kojima je dominantan ovaj stil vezivanja mogu imati pote\u0161ko\u0107e u razja\u0161njavanju vlastitih emocija, pa to mo\u017ee rezultirati zbrkom. Mogu oti\u0107i i u pretjeranu nesigurnost kad partner iskazuje svoju potrebu za neovisnosti.<\/p>\n Naime, osobe koje imaju ovaj stil vezivanja mogu se pretjerano brinuti oko dostupnosti svog partnera i mogu postati anksiozne ili nametljive kad se njihve potrebe ne zadovoljavaju. Potrebna im je validacija u ve\u0107oj koli\u010dini, jer im je radi nedovoljne koli\u010dine konstantnosti u primarnom odnosu izazov regulacija vlastitih emotivnih reakcija unutar partnerstva. No istovremeno osobe unutar ove grupe imaju duboki kapacitet za emotivnu povezanost.<\/p>\n U partnerstvu s takvim osobama dobro im je konzistentno iskazivati naklonost te poku\u0161ati ne shva\u0107ati oscilacije osobno. Osobe s ovim stilom vezivanja mogu izlaganjem sigurnim odnosima u\u010diti kako bivati u odnosima u kojima \u0107e dobivati konzistentne odgovore. Mogu u\u010diti prepoznavati vlastite emocije te adekvatno sami odgovoriti na vlastite potrebe te s vremenom razviti manju potrebu oslanjanja na druge za regulaciju.<\/p>\n Neorganizirani stil vezivanja<\/strong><\/p>\n \u017delite li se intimnost, ali je se istovremeno i pla\u0161ite? Imate li nekad osje\u0107aj da sabotirate vlastite odnose? Preplavaljuju li vas tu\u0111e emocije i\/ili iskustva? Jeste li skloni disocijaciji u susretu s intenzivnijim emocijama? Imate li problema s efikasnim postavljanjem granica? Neorganizirana privr\u017eenost mo\u017ee u odnosu oscilirati izme\u0111u pona\u0161anja koja su anksiozna i onih koja su izbjegavaju\u0107a. Pojedinci kojima je dominantan stil vezivanja ovog tipa u djetinjstvu su mogli imati traumatska iskustva, iskustva zanemarivanja ili iskustva inkonzistentnog pona\u0161anja skrbnika ili roditelja. Svoje su skrbnike mogli do\u017eivljavati kao zastra\u0161uju\u0107e pa se na taj odnos nisu mogli osloniti za regulaciju koja je potrebna malom djetetu. Mo\u017ee se raditi o tome da skrbnici ili roditelji nisu imali kapaciteta ili nisu mogli regulirati vlastite emotivne reakcije.<\/p>\n Pojedinci unutar ovog stila vezivanja \u010desto se bore s regulacijom vlastitih emocija te se mogu kretati izme\u0111u tra\u017eenja bliskosti i njenog izbjegavanja. Mogu samosabotirati odnose koji imaju potencijala, a mogu i ne mo\u0107i prepoznavati za njih hranjive odnose i one koji to nisu. Tako\u0111er povremeno mogu nesvjesno ponovno birati odnose s istim traumatskim obrascem koji je uzrok razvoja ovakvog stila povezivanja, \u0161to mo\u017ee perpetuirati disfunkcionalne odnose. Mogu oscilirati izme\u0111u stanja anksioznosti i stanja depresije. Ponekad se ova stanja mogu javljati samo u susretu sa specifi\u010dnim okida\u010dima.<\/p>\n Kod neorganiziranog stila vezivanja mo\u017eemo razlikovati podstilove. Primjerice, neki ljudi mogu na ono \u0161to percipiraju kao previ\u0161e iscrpljuju\u0107e emotivno iskustvo u odnosu reagirati udaljavanjem i zatvaranjem, dok drugi mogu reagirati pove\u0107anom potrebom za validacijom ili mogu pretjerano tra\u017eiti prisnost od partnera.<\/p>\n Kod ovog je stila vezivanja tako\u0111er bitno ponovno u\u010diti vlastiti \u017eiv\u010dani sustav kako se osje\u0107a boravak u sigurnom odnosu. Potrebno je raditi na razja\u0161njavanju vlastitih emocija te u\u010denju regulacije. Prepoznavanjem vlastite potrebe u nekom trenutku i u\u010denjem kako na nju reagirati postaje lak\u0161e identificirati istu, te napraviti \u0161to je potrebno za njeno zadovoljenje. U\u010denjem kako bivati u sigurnom odnosu organizam u\u010di dozvoljavati isti osje\u0107aj i rekreairati ga i u drugim kontekstima.<\/p>\n <\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/existentia.com.hr\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/parting-3245545_1280.jpg\")
<\/a><\/p>\n
\n<\/em><\/p>\n