Kako na\u0107i izlaz iz emocionalne boli koja se \u010dini kao da izlaza nema? Michael Cornwall radi s ljudima po principu suosje\u0107anja koju vidi kao alternativnu metodu psihijatrijskom sustavu.<\/p>\n
Htio bih po\u010deti s nekoliko rije\u010di o izuzetnoj \u017eeni koja se prvi put dotakla mog \u017eivota prije vi\u0161e od 50 godina. Godine 1966., tijekom mog \u0161kolovanja za vojnog lije\u010dnika, bojnik koji je vodio na\u0161u jedinicu za obuku bila je medicinska sestra WAC (\u017eenski korpus). Jednog jutra, otprilike mjesec dana nakon treninga, pozvala nas je i dala nam upute za taj dan:<\/p>\n
\u201cDanas \u0107ete vi, vojnici, biti na bolni\u010dkom odjelu i brinuti se o mu\u0161karcima koji su svi te\u0161ko ozlije\u0111eni, a mnoge jako boli. Neki od njih ne\u0107e pokazivati \u200b\u200bznakove boli u kojoj se nalaze. No neki \u0107e se tresti, plakati i nekontrolirano cviljeti<\/em>.<\/p>\n \u010cujte me sad. Dok im mijenjate zavoje i dodirujete ih i okre\u0107ete u krevetima, ne \u017eelim nikada vidjeti da se netko od vas prema njima pona\u0161a druga\u010dije zbog na\u010dina na koji do\u017eivljavaju bol. Nikada ne \u017eelim vidjeti kako posramljujete mu\u0161karce koji otvoreno pokazuju svoju bol. Mu\u0161karci koji \u0161ute\u0107i podnose bol nisu ni\u0161ta hrabriji ili bolji od onih koji to ne \u010dine.<\/em><\/p>\n Svi oni moraju zaslu\u017euju va\u0161e jednako po\u0161tovanje, a vi morate u\u010diniti svoju du\u017enost brinu\u0107i se za svakog od njih. Zapamtite ovo: svi imamo razli\u010dite tolerancije na bol. Nitko ne bi trebao trpjeti sam. “<\/em><\/p>\n Slu\u017eila je u Drugom svjetskom ratu i Korejskom ratu. Sje\u0107am se njezinih vrlo dragih, ali prodornih o\u010diju. Intimno je znala strahote rata i zalagala se za milost. Nau\u010dila nas je da je veliki dio na\u0161eg posla kao medicinara, osim fizi\u010dkog posla stavljanja podvezica i stavljanja zavoja, bio i preno\u0161enje iskrene brige koja je sama po sebi neophodan ljekoviti melem za ranjenike.<\/p>\n Vje\u017ebaju\u0107i takav na\u010din otvorene brige, iz prve sam ruke vidio da se, kad se fizi\u010dki ranjenim ili ozlije\u0111enim ljudima vjerno poka\u017ee da su cijenjeni i po\u0161tovani i da ne\u0107e biti napu\u0161teni da trpe u izolaciji, u njima doga\u0111a emocionalni pomak. \u010cesto izvje\u0161tavaju o prijelazu s osje\u0107aja o\u010daja i straha na osje\u0107aj olak\u0161anja i opipljive nade da \u0107e uskoro ozdraviti. Nau\u010dio sam da je osje\u0107aj nade klju\u010dni element u fizi\u010dkom i emocionalnom ozdravljenju te da mi kao njegovatelji mo\u017eemo pomo\u0107i da nada o\u017eivi u drugima kada su oni najugro\u017eeniji i trebaju na\u0161u suosje\u0107ajnu pomo\u0107.<\/strong><\/p>\n Nekoliko godina kasnije, i nakon \u0161to sam pro\u0161ao mu\u010dan prolazak kroz bolnu godinu patnje u dugotrajnom ekstremnom stanju, odlu\u010dio sam oti\u0107i u psihologiju i postati terapeut. No, tijekom moje vlastite emocionalne krize, Majorine intenzivno izravne rije\u010di o zaslu\u017eivanju suosje\u0107anja i njezin kredo da nitko ne smije biti ostavljen sam u svojoj patnji ostale su sa mnom i pru\u017eale mi utjehu.<\/p>\n U “Inicijalnom ludilu”, svom prvog blogu ovdje na MIA-i, dijelim koliko je presudno da sam osjetio kako se u meni budi emocija nade dok sam odgovarao na milosrdnu prisutnost suosje\u0107anja njegovatelja. To neprestano suosje\u0107anje dalo mi je nadu da \u0107u mo\u0107i pre\u017eivjeti i osloboditi se u\u017easa u kojem se nalazi. Ljudi koji su me voljeli nisu me napustili. To mi je pomoglo da prebrodim glasove koji su me proganjali i ko\u0161marni strah.<\/p>\n Posljednjih 40 godina poruka vojne medicinske sestre tako\u0111er me je vodila kad sam poku\u0161avao biti njegovateljica kad sam s ljudima u ekstremnim stanjima i svakom obliku emocionalne boli. I dalje provodim vrijeme nekoliko dana u tjednu borave\u0107i s ljudima na ovaj na\u010din.\u00a0Pisao sam ovdje na MIA -i o vrijednosti boravka s ljudima otvorenog srca dok su u ekstremnim stanjima. Vidio sam kako primanje suosje\u0107ajne brige mo\u017ee ubla\u017eiti bol i strah te pomo\u0107i ljudima da po\u010dnu osje\u0107ati dobrodo\u0161lu emociju nade.<\/p>\n Do\u017eivjeti da nada po\u010dinje isplivavati \u200b\u200bna povr\u0161inu jako je potrebno kada nas bolne emocije poput jake tjeskobe, bijesa, mr\u017enje prema sebi, osje\u0107aja napu\u0161tenosti ili u\u017easa obore do te mjere da na\u0161e emocije postanu nepodno\u0161ljive. Osje\u0107aj emocije nade dopu\u0161ta nam da vjerujemo da \u0107e se bol u kojoj se nalazimo malo povu\u0107i – prije nego \u0161to vi\u0161e ne mo\u017eemo izdr\u017eati, prije nego \u0161to postanemo u opasnosti da poduzmemo o\u010dajni\u010dke mjere samo da bismo dobili olak\u0161anje. Skoro sam do\u0161ao do samoubojstva prije nego \u0161to sam osjetio nadu da \u0107e moja emocionalna bol zapravo postati manje sna\u017ena.<\/p>\n Kad se osje\u0107amo zarobljeni u emocionalnoj boli, mo\u017eemo vidjeti samo dva izbora koja su nam otvorena, a oba mogu izgledati u\u017easno. Kad se dogodi takva poveznica, nada se mo\u017ee izgubiti.<\/strong><\/p>\n Kako mo\u017eemo odr\u017eati ponekad krhku emociju nade na \u017eivotu? Kako mo\u017eemo prona\u0107i nadu kad se \u010dini da je izgubljena?<\/strong><\/p>\n Jedan od na\u010dina je po\u010deti sumnjati da je zamka ili poveznica u kojoj se nalazimo trajna-umjesto toga vjerovati da zapravo mo\u017ee postojati tre\u0107i put naprijed koji \u0107e otvoriti nemogu\u0107u prividnu vezu izme\u0111u dva stra\u0161na izbora. Emocija nade poma\u017ee nam stvoriti sumnju da \u0107emo ostati trajno zarobljeni u boli. Ali tako \u010desto trebamo nekoga tko \u0107e nam podariti tu pumpu nade.<\/strong><\/p>\n One prave i stra\u0161ne \u017eivotne dileme koji nas mogu sprije\u010diti da osje\u0107amo nadu mogu se pretvoriti u govor sam sa sobom ili biti otvoreno izra\u017eeni rije\u010dima kao \u0161to su:<\/p>\n “Trebam li \u017eivjeti na zastra\u0161uju\u0107im ulicama ili se vratiti u psihijatrijsku bolnicu gdje bi me ljudi koji bi mi trebali pomo\u0107i ignorirali ili bi me umjesto toga povrijedili i zlostavljali? \u201d<\/em><\/p>\n “Trebam li uzeti uli\u010dnu drogu koja me dr\u017ei zarobljenu u ovisnosti, ili trpjeti sna\u017ene emocije koje me tjeraju da nekontrolirano pla\u010dem u agoniji koju samo droga privremeno otupljuje?”<\/em><\/p>\n “Trebam li ostati u ovoj vezi u kojoj sam zlostavljana ili je napustiti, biti izolirana i opet sama?”<\/em><\/p>\n “Trebam li zavr\u0161iti \u017eivot kako bih pobjegao od ove boli ili trebam nastaviti patiti bez kraja?”<\/em><\/p>\n Put nade mo\u017ee nas osloboditi od takvih sna\u017enih sila koje nas porobljavaju, ali ako ostanemo sami u svojoj patnji, mo\u017eemo po\u010deti sumnjati u to da takav put uop\u0107e postoji.<\/p>\n Vrlo je tragi\u010dno da je izlaz nadahnut iz zavoja intenzivne emocionalne boli pre\u010desto nevidljiv ili nepostoje\u0107i ako smo zaglibili u modelu psihijatrijske skrbi po principu bolesti Prema tom modelu, na\u0161e emocije boli gotovo su uvijek privremenu u\u0161utkane lijekovima za ubla\u017eavanje emocija. Na\u0161i intenzivni emocionalni izrazi ne primaju se s empatijom i suosje\u0107anjem – umjesto toga, nad njima se mr\u0161ti, ako ih se \u010dak i otvoreno ne pla\u0161i i izbjegava. Takav prijem na na\u0161u bolnu emocionalnu istinu mo\u017ee u\u010diniti da se osje\u0107amo nevidljivima. Takav patolo\u0161ki odgovor mo\u017ee nas natjerati da patimo sami jer nam se nitko nije obratio s neklini\u010dkom, ljudskom brigom koja nam je potrebna.<\/p>\n Desetlje\u0107ima mi je veliki broj ljudi u emocionalnoj boli govorio o velikom neuspjehu empatije i suosje\u0107anja koji se dogodio kada su se fatalisti\u010dka poruka psihijatrije i pristup modela bolesti kombinirali tako da se osje\u0107aju odba\u010deno, osu\u0111eno, lo\u0161e, pogre\u0161no, devijantno i posramljeno zbog do\u017eivljavanja i izra\u017eavanja emocionalne boli. U svom blogu “Odgovara li se proces psihijatrijske dijagnoze kao ceremonija degradacije?” Dijelim kako \u201edrugo\u201c koje se doga\u0111a kada smo ozna\u010deni mo\u017ee djelovati kao medicinsko prokletstvo koje uni\u0161tava nadu<\/strong>.<\/em> Implicitno devaluiranje svojstveno modelu psihijatrijske bolesti djeluje tako da nas demoralizira putem fatalisti\u010dkih dijagnoza, predvi\u0111anja, prognoza i planova lije\u010denja za na\u0161u navodnu do\u017eivotnu “mentalnu bolest”.<\/p>\n No, ako nam se umjesto toga pru\u017ei ruka po\u0161tovanja i utjeha u na\u0161em \u010dasu ispunjenom boli, tada nam se daje mnogo onoga \u0161to u nama mo\u017ee upaliti emociju nade.<\/strong><\/p>\n Prema mom iskustvu, ljudska potreba da ne ostanemo sami kad patimo vrlo je velika. U takvim vremenima javljaju se na\u0161e osnovne ljudske potrebe da nas se cijeni, vidi, \u010duje i brine o nama jer smo u svojim najranjivijim stanjima i ovisimo o dobroti drugih. Bezna\u0111e i samo-devaluacija nastupaju ako nas se hladno analizira, ozna\u010dava, u\u0161utkava, izbjegava i izolira.<\/p>\n No kad se prema nama posegne s nje\u017enom, podgnutom rukom ljubaznosti, pali se nada.<\/p>\n Potrebni smo jedni drugima kad smo najranjiviji. Nitko ne bi trebao trpjeti sam.<\/p>\n