U trenucima kad najvi\u0161e patimo, otvara nam se mudrost bodhichitte. To je mudrost duhovnog bu\u0111enja. Kako izgleda taj proces, obja\u0161njava Pema Chodron.<\/p>\n
\u010covjek samo srcem dobro vidi.<\/p>\n
Ono bitno, o\u010dima je nevidljivo.<\/p>\n
-Antoine de Saint Exup\u00e9ry<\/p>\n
Kad sam imala otprilike \u0161est godina, osnovno podu\u010davanje bodhichitta dobila sam od starice koja je sjedila na suncu. Jednog sam dana \u0161etala kraj njezine ku\u0107e osje\u0107aju\u0107i se usamljeno, nevoljeno i ludo, udaraju\u0107i nogama sve \u0161to sam mogao na\u0107i. Smiju\u0107i se, rekla mi je: “Djevoj\u010dice, nemoj dopustiti da ti \u017eivot o\u010dvrsne u srcu.”<\/em><\/p>\n Upravo sam tamo dobila ovu osnovnu uputu: mo\u017eemo dopustiti da nas okolnosti u na\u0161em \u017eivotu stvrdnu tako da postajemo sve vi\u0161e ogor\u010deni i upla\u0161eni, ili im mo\u017eemo dopustiti da nas omek\u0161aju i u\u010dine nas ljubaznijima i otvorenijima za ono \u0161to nas pla\u0161i. Uvijek imamo ovaj izbor.<\/p>\n Kad bismo Budu pitali: “\u0160to je bodhichitta?” mogao bi nam re\u0107i da je ovu rije\u010d lak\u0161e razumjeti nego prevesti. Mogao bi nas potaknuti da potra\u017eimo na\u010dine kako prona\u0107i svoj smisao u vlastitom \u017eivotu. Mogao bi nas bockati dodavanjem da samo bodhichitta lije\u010di, da je bodhichitta sposobna transformirati najtvr\u0111a srca i umove koji imaju najvi\u0161e predrasuda i straha.<\/p>\n Chitta zna\u010di “um<\/em>“, a tako\u0111er i “srce<\/em>” ili “stav<\/em>“. Bodhi zna\u010di “budan<\/em>“, “prosvijetljen<\/em>” ili “potpuno otvoren<\/em>“. Ponekad se potpuno otvoreno srce i um bodhichitte naziva mekim mjestom, mjestom ranjivim i nje\u017enim poput otvorene rane. Djelomi\u010dno se poistovje\u0107uje s na\u0161om sposobno\u0161\u0107u da volimo. \u010cak i najokrutniji ljudi imaju ovo meko mjesto. \u010cak i najzlobnije \u017eivotinje vole svoje potomstvo. Kako je rekao Ch\u00f6gyam Trungpa Rinpoche, “Svi vole ne\u0161to, \u010dak i ako su to samo tortilje.”<\/strong><\/p>\n Bodhichitta<\/em> se tako\u0111er dijelom poistovje\u0107uje sa suosje\u0107anjem – na\u0161om sposobno\u0161\u0107u da osjetimo bol koju dijelimo s drugima<\/strong>. Ne slute\u0107i da se neprestano \u0161titimo od te boli, jer nas to pla\u0161i. Postavili smo za\u0161titne zidove izra\u0111ene od mi\u0161ljenja, predrasuda i strategija, prepreke koje se grade na dubokom strahu da ne budemo povrije\u0111eni. Ti su zidovi dodatno oja\u010dani osje\u0107ajima svih vrsta: bijesom, \u017eudnjom, ravnodu\u0161no\u0161\u0107u, ljubomorom i zavi\u0161\u0107u, arogancijom i ponosom. Ali na na\u0161u sre\u0107u, mekana to\u010dka – na\u0161a uro\u0111ena sposobnost da volimo i brinemo o stvarima – poput je pukotine u ovim zidovima koje podi\u017eemo. To je prirodno otvaranje prepreka koje stvaramo kad se bojimo. Vje\u017ebom mo\u017eemo nau\u010diti prona\u0107i ovaj otvor. Mo\u017eemo nau\u010diti iskoristiti taj ranjivi trenutak – ljubav, zahvalnost, usamljenost, neugodnost, neadekvatnost – da probudimo bodhichittu<\/em>.<\/p>\n Analogija bodhichitte<\/em> je sirovost slomljenog srca. Ponekad ovo slomljeno srce ra\u0111a tjeskobu i paniku; ponekad na ljutnju, ogor\u010denje i krivnju. Ali pod tvrdo\u0107om tog oklopa krije se nje\u017enost istinske tuge. Ovo je na\u0161a poveznica sa svima onima koji su ikada voljeli. Ovo iskreno srce tuge mo\u017ee nas nau\u010diti velikom suosje\u0107anju. Mo\u017ee nas poniziti kad smo arogantni i omek\u0161ati kad smo neljubazni. Probudi nas kad radije spavamo i probija kroz svoju ravnodu\u0161nost. Ova neprestana bol u srcu blagoslov je koja se kad se u potpunosti prihvati mo\u017ee podijeliti sa svima.<\/strong><\/p>\n Bodhichitta<\/em> se tako\u0111er dijelom poistovje\u0107uje sa suosje\u0107anjem – na\u0161om sposobno\u0161\u0107u da osjetimo bol koju dijelimo s drugima. Bez da smo to shvatili, Buddha je rekao da se nikada ne odvajamo od prosvjetljenja. \u010cak i u vremenima u kojima se osje\u0107amo najvi\u0161e zaglavljeno, nikada nismo otu\u0111eni od probu\u0111enog stanja. Ovo je revolucionarna tvrdnja. \u010cak i obi\u010dni ljudi poput nas s inhibicijom i zbunjeno\u0161\u0107u imaju taj um prosvjetljenja koji se naziva bodhichitta<\/em>. Otvorenost i toplina bodhichitte<\/em> zapravo je na\u0161a prava priroda i stanje. \u010cak i kad se na\u0161a neuroza osje\u0107a mnogo temeljnijom od na\u0161e mudrosti, \u010dak i kad se osje\u0107amo najzbunjenije i najbeznadnije, bodhichitta – poput otvorenog neba – uvijek je ovdje, ne umanjuju\u0107i ga oblaci koji ga privremeno prekrivaju.<\/p>\n S obzirom na to da smo toliko upoznati s oblacima, naravno, mo\u017eda \u0107emo te\u0161ko povjerovati u Buddhino u\u010denje. Ipak, istina je da usred svoje patnje, u vremenima kad nam je najte\u017ee, mo\u017eemo stupiti u kontakt s ovom plemenitom kvalitetom bodhichitte<\/em>. Ona je uvijek dostupna, i u boli, i u radosti.<\/p>\n Mlada \u017eena mi je napisala kako se na\u0161la u malom gradu na Bliskom istoku okru\u017eena ljudima koji su se podsmjehivali, vikali i prijetili bacanjem kamena na nju i njezine prijatelje jer su Amerikanci. Naravno da se prestra\u0161ila, a ono \u0161to joj se dogodilo je zanimljivo. Odjednom se identificirala sa svakom osobom tijekom povijesti koja je ikad bila prezrena i omra\u017eena. Razumjela je kako je biti preziran iz bilo kojeg razloga: etni\u010dka skupina, rasna pripadnost, seksualna orijentacija, spol. Ne\u0161to se napuklo i ona je stala u cipele milijuna potla\u010denih i vidjela s novom perspektivom. \u010cak je i razumjela svoju podijeljenu humanost s onima koji su je mrzili. Taj osje\u0107aj duboke povezanosti, pripadnosti istoj obitelji je bodhichitta<\/em>.<\/strong><\/p>\n Bodhichitta<\/em> postoji na dvije razine. Prvo je bezuvjetna bodhichitta<\/em>, neposredno iskustvo koje je osvje\u017eavaju\u0107e bez koncepta, mi\u0161ljenja i na\u0161e uobi\u010dajene sve zate\u010dene stvari. To je ne\u0161to izuzetno dobro \u0161to nismo u stanju ni lagano utvrditi, poput saznanja na razini crijeva da se apsolutno nema \u0161to izgubiti. Drugo, tu je relativna bodhichitta<\/em>, na\u0161a sposobnost da dr\u017eimo srce i um otvorenima za patnju bez isklju\u010divanja.<\/p>\n Oni koji zdu\u0161no treniraju u bu\u0111enju bezuvjetnih i relativnih bodhichitta<\/em> nazivaju se bodhisattve ili ratnici – ne ratnici koji ubijaju i nanose \u0161tetu, ve\u0107 ratnici nenapadanja koji \u010duju vapaje svijeta. To su mu\u0161karci i \u017eene koji su spremni trenirati usred vatre. Trening usred vatre mo\u017ee zna\u010diti da ratnici-bodhisattve<\/em> ulaze u izazovne situacije kako bi ubla\u017eili patnju. Tako\u0111er se odnosi na njihovu spremnost da pro\u0111u kroz osobnu reaktivnost i samozavaravanje, na njihovu predanost otkrivanju osnovne neiskrivljene energije bodhichitte<\/em>. Imamo mnogo primjera glavnih ratnika – ljudi poput Majke Tereze i Martina Luthera Kinga – koji su prepoznali da najve\u0107a \u0161teta proizlazi iz na\u0161ih agresivnih umova. Posvetili su svoj \u017eivot poma\u017eu\u0107i drugima da shvate ovu istinu. Postoje i mnogi obi\u010dni ljudi koji svoj \u017eivot provode treniraju\u0107i u otvaranju svojih srca i uma kako bi pomogli drugima da u\u010dine isto. Poput njih, mogli bismo nau\u010diti odnositi se prema sebi i svom svijetu kao ratnici. Mogli bismo trenirati u bu\u0111enju na\u0161e hrabrosti i ljubavi.<\/p>\n Postoje i formalne i neformalne metode koje nam poma\u017eu u njegovanju ove hrabrosti i dobrote. Postoje prakse za njegovanje na\u0161e sposobnosti da se radujemo, pustimo, volimo i pustimo suzu. Postoje oni koji nas u\u010de da ostanemo otvoreni za neizvjesnost. Postoje i drugi koji nam poma\u017eu da ostanemo prisutni u vremenima koja smo obi\u010dno zatvorili.<\/p>\n Gdje god da se nalazimo, mo\u017eemo trenirati kao ratnik. Praksa meditacije, ljubaznosti, suosje\u0107anja, radosti i smirenosti na\u0161i su alati. Uz pomo\u0107 ovih praksi mo\u017eemo otkriti meku to\u010dku bodhichitte<\/em>. Tu \u0107emo nje\u017enost prona\u0107i u tuzi i zahvalnosti. Prona\u0107i \u0107emo je iza tvrdo\u0107e bijesa i u drhtavom strahu. Dostupna je u samo\u0107i kao i u ljubaznosti.<\/p>\n Mnogi od nas vi\u0161e vole prakse koje ne\u0107e uzrokovati nelagodu, a istodobno \u017eelimo iscijeliti. Ali trening bodhichitte<\/em> ne funkcionira na taj na\u010din. Ratnik prihva\u0107a da nikada ne mo\u017eemo znati \u0161to \u0107e se s nama dogoditi sljede\u0107e. Mo\u017eemo poku\u0161ati kontrolirati nekontrolabilno tra\u017ee\u0107i sigurnost i predvidljivost, uvijek se nadaju\u0107i da \u0107e biti ugodno i sigurno. Ali istina je da nikada ne mo\u017eemo izbje\u0107i neizvjesnost. To neznanje dio je avanture, a tako\u0111er je ono zbog \u010dega se bojimo.<\/strong><\/p>\n Trening Bodhichitte<\/em> ne obe\u0107ava sretan kraj. Dapa\u010de, ovo \u201eja\u201c koje \u017eeli prona\u0107i sigurnost – koje \u017eeli ne\u0161to za \u0161to se mo\u017ee dr\u017eati – kona\u010dno mo\u017ee nau\u010diti odrasti. Sredi\u0161nje pitanje vje\u017ebanja ratnika nije kako izbjegavamo neizvjesnost i strah, ve\u0107 kako se odnosimo prema nelagodi. Kako vje\u017ebamo s pote\u0161ko\u0107ama, sa svojim emocijama, s nepredvidivim susretima obi\u010dnog dana?<\/strong><\/p>\n Pre\u010desto se pona\u0161amo poput plahih ptica koje se ne usude napustiti gnijezdo. Ovdje sjedimo u gnijezdu koje postaje prili\u010dno smrdljivo i koje vrlo dugo ne slu\u017ei svojoj funkciji. Nitko nas ne sti\u017ee hraniti. Nitko nas ne \u0161titi i ne grije. A opet se nadamo da \u0107e majka ptica sti\u0107i.<\/strong><\/p>\n Mo\u017eemo si postaviti ovo pitanje: \u2018Volim li vi\u0161e odrastati i izravno se odnositi prema \u017eivotu ili odabirem \u017eivjeti i umirati u strahu?\u2019 Sva bi\u0107a imaju sposobnost osjetiti nje\u017enost – iskusiti slom srca, bol i neizvjesnost. Stoga nam je svima prosvijetljeno srce bodhichitte<\/em> dostupno. U\u010ditelj meditacije uvida Jack Kornfield govori o tome kako je to svjedo\u010dio u Kambod\u017ei za vrijeme Crvenih Kmera. Pedeset tisu\u0107a ljudi postalo je komunistima pod oru\u017ejem, prijeti im smr\u0107u ako nastave s budisti\u010dkom praksom. Unato\u010d opasnosti, u izbjegli\u010dkom kampu osnovan je hram, a dvadeset tisu\u0107a ljudi prisustvovalo je sve\u010danom otvaranju. Nije bilo predavanja ni molitava, ve\u0107 jednostavno kontinuirano pjevanje jednog od sredi\u0161njih Budinih u\u010denja:<\/p>\n Mr\u017enja nikada ne prestaje mr\u017enjom<\/em><\/p>\n Ali samo ljubavlju se lije\u010di.<\/em><\/p>\n Ovo je drevni i vje\u010dni zakon.<\/em><\/p>\n Tisu\u0107e ljudi skandiralo je i plakalo, znaju\u0107i da je istina u tim rije\u010dima \u010dak i ve\u0107a od njihove patnje.<\/p>\n Bodhichitta<\/em> ima ovu vrstu mo\u0107i. Nadahnut \u0107e nas i podr\u017eati u dobrim i lo\u0161im vremenima. To je poput otkrivanja mudrosti i hrabrosti za koje ni sami ne znamo da ih imamo. Ba\u0161 kao \u0161to alkemija bilo koji metal mijenja u zlato, bodhichitta<\/em> mo\u017ee, ako to dopustimo, transformirati bilo koju aktivnost, rije\u010d ili misao u sredstvo za bu\u0111enje na\u0161eg suosje\u0107anja.<\/p>\n Svojedobno je Buddha okupljao svoje u\u010denike na mjestu zvanom Vulture Peak Mountain. Ovdje je predstavio neka revolucionarna u\u010denja – u\u010denja o \u0161irom otvorenoj, neutemeljenoj dimenziji na\u0161eg bi\u0107a – koja su tradicionalno poznata kao shunyata, kao bezuvjetna bodhichitta, kao prajnaparamita.<\/p>\n Buddha je ve\u0107 neko vrijeme pou\u010davao o neutemeljenosti. Mnogi su studenti tamo na planini Vulture Peak duboko shvatili trajnost i egoizam, istinu da ni\u0161ta – uklju\u010duju\u0107i nas same – nije \u010dvrsto niti predvidljivo. Razumjeli su patnju koja je posljedica hvatanja i fiksiranja. To su nau\u010dili od samog Buddhe; iskusili su njezinu dubinu u meditaciji. No, Buddha je znao da je na\u0161a sklonost tra\u017eenju \u010dvrstog tla duboko ukorijenjena. Ego mo\u017ee koristiti bilo \u0161to kako bi odr\u017eao iluziju sigurnosti, uklju\u010duju\u0107i vjeru u nebitnost i promjene.<\/p>\n Tako je Buddha u\u010dinio ne\u0161to \u0161okantno. Uz u\u010denja prajnaparamite (savr\u0161enstvo bezuvjetne mudrosti), izvukao je sag u potpunosti, odvode\u0107i svoje u\u010denike dalje u neutemeljenost. Rekao je publici da je sve \u0161to su vjerovali trebalo pustiti, da je zadr\u017eavanje na bilo kojem opisu stvarnosti zamka. Ovo publici nije bilo ugodno \u010duti.<\/p>\n To me podsje\u0107a na pri\u010du o Krishnamurtiju, kojeg su teozofi odgajali za avatara. Njegove su starje\u0161ine neprestano govorile ostalim u\u010denicima da \u0107e, kad se avatar potpuno manifestira, njegova u\u010denja biti naelektriziraju\u0107a i revolucionarna, \u0161to \u0107e poljuljati same temelje njihovih uvjerenja. Pokazalo se da je to istina, ali ne ba\u0161 onako kako su oni zamislili. Kad je Krishnamurti napokon postao \u0161ef Reda zvijezde, sazvao je cijelo dru\u0161tvo i slu\u017ebeno ga rasformirao, rekav\u0161i da je to \u0161tetno jer im daje previ\u0161e tla.<\/p>\n Svi zaklju\u010dci koje bismo mogli izvesti moraju se pustiti.<\/p>\n Iskustvo Vulture peaka bilo je ne\u0161to takvo za Buddhine u\u010denike. Obrisalo je sve njihove postoje\u0107e koncepcije o prirodi stvarnosti. Glavna Buddhina poruka toga dana bila je da dr\u017eanje bilo \u010dega blokira mudrost. Svi zaklju\u010dci koje bismo mogli izvesti moraju se pustiti. Jedini na\u010din da u potpunosti razumijemo u\u010denja bodhichitte<\/em>, jedini na\u010din da ih u potpunosti prakticiramo je prebivati \u200b\u200bu bezuvjetnoj otvorenosti prajnaparamite, strpljivo presijecaju\u0107i sve na\u0161e tendencije da se dr\u017eimo.<\/p>\n Tijekom ovog u\u010denja, poznatog kao Sutra srca, Buddha zapravo nije rekao ni rije\u010di. U\u0161ao je u stanje duboke meditacije i pustio bodhisattvu<\/em> suosje\u0107anja, Avalokiteshvara, da govori. Ovaj hrabri ratnik, poznat i kao Kuan-yin, izrazio je svoje iskustvo prajnaparamite u ime Bude. Njegov se uvid nije temeljio na intelektu, ve\u0107 je proiza\u0161ao iz njegove prakse. Jasno je vidio da je sve prazno. Tada je jedan od glavnih Buddhinih u\u010denika, redovnik po imenu Shariputra, po\u010deo ispitivati \u200b\u200bAvalokiteshvaru. Ovo je va\u017ena stvar. Iako je veliki bodhisattva u\u010dio i Buddha je o\u010dito bio glavni, duboko zna\u010denje pojavilo se samo ispitivanjem. Ni\u0161ta nije uzeto samozadovoljno ili na slijepu vjeru.<\/p>\n Shariputra je uzor nama kao studentima. Nije bio spreman samo prihvatiti ono \u0161to je \u010duo; \u017eelio je sam znati \u0161to je istina. Stoga je pitao Avalokiteshvaru: \u201eU svim rije\u010dima i postupcima i mislima svog \u017eivota, kako da primijenim prajnaparamitu? \u0160to je klju\u010d treninga u ovoj praksi? Kakvo stajali\u0161te zauzimam? ”<\/p>\n Avalokiteshvara je odgovorio najpoznatijim budisti\u010dkim paradoksima: \u201eOblik je praznina, praznina je tako\u0111er oblik. Praznina nije ni\u0161ta drugo nego oblik, oblik nije ni\u0161ta drugo nego praznina. “<\/em> Kad sam to prvi put \u010duo, nisam imao pojma o \u010demu on govori. Um mi je potpuno ispraznio. Njegovo je obja\u0161njenje, poput same prajnaparamite, neizrecivo, neopisivo, nezamislivo. Forma je ono \u0161to jednostavno jest prije nego \u0161to na nju projiciramo svoja uvjerenja. Prajnaparamita predstavlja potpuno svje\u017e stav, nesputani um gdje je sve mogu\u0107e.<\/strong><\/p>\n Prajna je nefiltrirani izraz otvorenog uha, otvorenog oka, otvorenog uma koji se nalazi u svakom \u017eivom bi\u0107u. Thich Nhat Hanh prevodi rije\u010d kao “razumijevanje”. To je fluidan proces, a ne ne\u0161to odre\u0111eno i konkretno \u0161to se mo\u017ee sa\u017eeti ili izmjeriti.<\/p>\n Ova prajnaparamita<\/em>, ta neizrecivost, na\u0161e je ljudsko iskustvo. To se posebno ne smatra mirnim du\u0161evnim stanjem ili poreme\u0107enim stanjem. To je stanje osnovne inteligencije koje je otvoreno, upitno i nepristrano. Bilo da dolazi u obliku znati\u017eelje, zbunjenosti, \u0161oka ili opu\u0161tenosti, zapravo nije problem. Treniramo kad smo zate\u010deni i kad nam je \u017eivot u zraku.<\/p>\n Treniramo, kako je rekao Trungpa Rinpoche, “ne boje\u0107i se biti budala”. Gajimo jednostavan neposredan odnos sa svojim bi\u0107em – bez filozofiranja, bez moraliziranja, bez prosudbi. Mogu\u0107e je raditi sa svime \u0161to se pojavi u na\u0161em umu.<\/p>\n Dakle, kada Avalokiteshvara ka\u017ee: “Oblik je praznina”, on misli na ovaj jednostavni neposredni odnos s neposredno\u0161\u0107u iskustva – izravnim kontaktom s krvlju, znojem i cvije\u0107em; s ljubavlju kao i mr\u017enjom. Prvo obri\u0161emo svoje predrasude, a onda \u010dak moramo otpustiti \u010dak i svoje uvjerenje da stvari trebamo gledati bez predrasuda. Stalno vadimo vlastiti sag. Kad oblik do\u017eivljavamo praznim, bez ikakvih zapreka ili velova, razumijemo savr\u0161enstvo stvari kakve jesu. Mogli bismo postati ovisan o ovom iskustvu. Ono bi nam moglo nam pru\u017eiti osje\u0107aj slobode od dubioznosti na\u0161ih osje\u0107aja i iluzije da bismo mogli visjeti iznad neurednosti svog \u017eivota.<\/p>\n Ali “praznina je i oblik” okre\u0107e plo\u010du. Praznina se neprestano o\u010dituje kao rat i mir, kao tuga, kao ro\u0111enje, starost, bolest i smrt, kao i radost. Izazvani smo da ostanemo u kontaktu sa srcem koje \u017eivi od srca. Zato treniramo u relativnim bodhichitta<\/em> praksama \u010detvorice neograni\u010denih i tonglena<\/em>. Poma\u017eu nam da se u potpunosti uklju\u010dimo u \u017eivost \u017eivota otvorenog, nejasnog uma. Stvari su toliko lo\u0161e i dobre koliko se \u010dine. Ne trebate dodavati ni\u0161ta dodatno.<\/strong><\/p>\n Zamislite dijalog s Buddhom. On pita, “Kako do\u017eivljavate stvarnost?” a mi iskreno odgovaramo i ka\u017eemo: “Do\u017eivljavam to kao odvojeno od sebe i \u010dvrsto.” Ka\u017ee, “Ne, pogledajte dublje.”<\/p>\n Stoga odlazimo i meditiramo i iskreno razmatramo ovo pitanje. Vratimo se Buddhi i ka\u017eemo: \u201eSad znam odgovor. Odgovor je da sve nije \u010dvrsto, sve je prazno. \u201d A on ka\u017ee, \u201eNe. Pogledaj dublje. ” Ka\u017eemo: \u201ePa to je nemogu\u0107e. Ili je jedan ili drugi na\u010din: prazan ili nije prazan, zar ne? ” i on ka\u017ee, “Ne.” Da je ovo na\u0161 \u0161ef, mo\u017eda nas ne bi bilo briga, ali ovo je Buddha, pa pomislimo: \u201eMo\u017eda moram malo ovdje visjeti i i\u0107i dalje s iritacijom koju osje\u0107am zbog toga \u0161to mi nije pru\u017eeno nikakvo zadovoljstvo. ”<\/p>\n Stoga meditiramo i razmi\u0161ljamo o ovom pitanju; razgovaramo o tome s na\u0161im prijateljima. Sljede\u0107i put kad budemo vidjeli Buddhu, ka\u017eemo: \u201eMislim da mogu odgovoriti na va\u0161e pitanje. Sve je istovremeno i prazno i \u200b\u200bnije prazno. ” A on ka\u017ee, “Ne.” Vjerujte mi, osje\u0107amo se kao da nemamo temelja, a to zna\u010di uzrujano. Neugodno je ne mo\u0107i si staviti zemlju pod noge. Ali ovdje se radi o razotkrivanju: iako smo iziritirani i tjeskobni, pribli\u017eavamo se spoznaji istinske nepomi\u010dne prirode uma. Budu\u0107i da je “Ne” sve \u0161to mo\u017eemo izvu\u0107i iz Buddhe, idemo ku\u0107i i provedemo sljede\u0107u godinu poku\u0161avaju\u0107i odgovoriti na ovu zagonetku. To je poput Zen koana.<\/strong><\/p>\n Na kraju se vratimo i ka\u017eemo: \u201eU redu. Postoji samo jo\u0161 jedan mogu\u0107i odgovor. Priroda stvarnosti je da ona niti postoji niti postoji. To nije ni oblik ni praznina. ” I osje\u0107amo se dobro! To je prekrasan neutemeljen odgovor. Ali Buddha ka\u017ee, “Ne, to je previ\u0161e ograni\u010deno razumijevanje.” Mo\u017eda je u ovom trenutku njegovo “Ne” takav \u0161ok da do\u017eivimo \u0161irom otvoreni um prajnaparamite, um koji je zadovoljan bez ikakvog odmori\u0161ta.<\/p>\n Nakon \u0161to je Avalokiteshvara rekao Shariputri da je \u201eoblik praznina; praznina je tako\u0111er oblik “, oti\u0161ao je jo\u0161 dalje, isti\u010du\u0107i da nema ni\u010dega – \u010dak ni Buddhinog u\u010denja – na \u010demu bi se mogli dr\u017eati: nema tri oznake postojanja, nema patnje, nema kraja patnje, nema zatvora, nema oslobo\u0111enja. Pri\u010da ka\u017ee da su mnogi u\u010denici toliko zanijemili od ovih u\u010denja da su imali sr\u010dani udar. Tibetanski u\u010ditelj sugerirao je da je vjerojatnije da su samo ustali i iza\u0161li iz razgovora. Poput teozofa s Krishnamurtijem, nisu ovo \u017eeljeli \u010duti. Ba\u0161 poput nas. Ne volimo da se osporavaju na\u0161e osnovne pretpostavke. Previ\u0161e je prijete\u0107e.<\/p>\n Da je ovo u\u010denje dolazilo samo iz Avalokiteshvare, u\u010denici bi mo\u017eda mogli racionalizirati svoje strahove. \u201cOvo je samo ratnik na putu, ne toliko razli\u010dit od nas. On je vrlo mudar i suosje\u0107ajan, naravno, ali znalo se da stvari krivo shva\u0107aju. ” Ali Buddha je sjedio upravo tamo u dubokoj meditaciji, o\u010dito zadovoljan ovom prezentacijom kako ostati u prajnaparamiti. Iz ove dileme nije bilo izlaza.<\/p>\n Tada je, nadahnut Shariputrinim ispitivanjem, Avalokiteshvara nastavio. U\u010dio je da kad shvatimo da nema kona\u010dnog postignu\u0107a, kona\u010dnog odgovora ili zaustavljanja, kada se na\u0161 um oslobodi zara\u0107enih emocija i vjere u odvojenost, tada ne\u0107emo imati straha. Kad sam to \u010dula prije mnogo godina, prije nego \u0161to sam uop\u0107e bila zainteresirana za duhovni put, upalila se mala \u017earulja: definitivno sam \u017eelio znati vi\u0161e o “Bez straha”.<\/p>\n Ova uputa o prajnaparamiti<\/em> je u\u010denje o neustra\u0161ivosti. U mjeri u kojoj se prestanemo boriti protiv neizvjesnosti i dvosmislenosti, u toj mjeri rastvaramo svoj strah. Sinonim za potpuno neustra\u0161ivost je potpuno prosvjetljenje – svesrdna, otvorena interakcija s na\u0161im svijetom. U me\u0111uvremenu treniramo u strpljivom kretanju u tom smjeru. U\u010de\u0107i se opustiti bez osnova, postupno se povezujemo s umom koji ne poznaje strah.<\/p>\n Tada je Avalokiteshvara proglasio sr\u017e prajnaparamite, su\u0161tinu iskustva izvla\u010denja prostirki, su\u0161tinu neustra\u0161ivog, otvorenog stanja uma. Do\u0161ao je u obliku mantre: “OM GATE GATE PARAGATE PARASAMGATE BODHI SVAHA.” Kao \u0161to sjeme sadr\u017ei drvo, tako i ova mantra sadr\u017ei \u010ditava u\u010denja o prebivanju u prajnaparamiti, prebivanju u neustra\u0161ivom stanju.<\/p>\n Prijevod Trungpe Rinpochea glasi: “OM oti\u0161ao, oti\u0161ao, oti\u0161ao dalje, oti\u0161ao potpuno dalje, budan, neka tako bude.” Ovo je opis postupka, putovanja, iskora\u010denja uvijek sve dalje i dalje. Mogli bismo tako\u0111er re\u0107i, “OM neutemeljenost, neutemeljenost, vi\u0161e neutemeljenosti, \u010dak i izvan neutemeljenosti, potpuno budan, neka tako i bude!”<\/p>\n
\nMogli bismo si u\u010diniti krajnju uslugu i napokon iza\u0107i iz tog gnijezda. O\u010dito je da za to treba hrabrosti. Jasno je i da bismo mogli koristiti neke korisne savjete. Mo\u017eda sumnjamo da smo spremni biti ratnik u obuci. Ali mo\u017eemo si postaviti ovo pitanje: “Volim li vi\u0161e odrastati i direktno se odnositi prema \u017eivotu ili odabirem \u017eivjeti i umirati u strahu?”<\/p>\n