Mentalno zdravlje u doba korone poseban je izazov u nadolaze\u0107oj zimi. \u0160to o no\u0161enju s takvim okolnostima mo\u017eemo nau\u010diti od Norve\u017eana i duge polarne no\u0107i?<\/p>\n
Kada je Kari Leibowitz prvi put stigla u norve\u0161ki grad Troms\u00f8, zima ju je istovremeno intrigirala i pla\u0161ila je se. Dvjesto milja sjeverno od arkti\u010dkog kruga, grad ne vidi sunce od sredine studenog do sredine sije\u010dnja. Bilo je to daleko od dr\u017eave New Jersey, gdje je odrasla, ili Stanforda u Kaliforniji, gdje je studirala prije putovanja u Norve\u0161ku.<\/p>\n
Kao zdravstvenom psihologu, cilj Leibowitz bio je razumjeti na\u010dine na koje su se gra\u0111ani Tromsoa nosili s dugom “polarnom no\u0107i”. U mnogim se zemljama smatra da kratki zimski dani uzrokuju letargiju i lo\u0161e raspolo\u017eenje, \u0161to rezultira \u201esezonskim afektivnim poreme\u0107ajem\u201c. Za taj se poreme\u0107aj ponekad pretpostavlja da ima \u010disto biolo\u0161ku osnovu – razine neurotransmitera koji reguliraju raspolo\u017eenje poput serotonina op\u0107enito su ni\u017ee zimi nego ljeti, a pro\u0161li je tjedan jedna studija pokazala da su osobe s vi\u0161e neuroti\u010dnih osobina posebno osjetljive na lo\u0161e zimsko raspolo\u017eenje. Sezonski afektivni poreme\u0107aj \u010desto se lije\u010di standardnim antidepresivima, kao i psihoterapijama.<\/p>\n
Tijekom najmra\u010dnijih razdoblja polarne no\u0107i, Troms\u00f8 dobiva samo dva do tri sata neizravne sun\u010deve svjetlosti dnevno, koja svijetli na nebu ispod horizonta. Ipak, njegovi stanovnici ne pokazuju onu vrstu zimske depresije kakvu biste mogli o\u010dekivati \u200b\u200bod grada ba\u010denog u mrak. Jedno istra\u017eivanje May Trude Johnsen sa Sveu\u010dili\u0161ta Troms\u00f8 pokazalo je da se blagostanje gra\u0111ana jedva mijenjalo tijekom godine. Njihov je san bio malo poreme\u0107eniji bez dnevnog ritma izlaze\u0107eg i zalaze\u0107eg sunca, ali nisu izvijestili o porastu mentalnih tegoba tijekom zime.<\/p>\n
Pa, u \u010demu je njihova tajna? Od mnogih potencijalnih obja\u0161njenja, rad Leibowitz sugerira da jedna vitalna komponenta mo\u017ee biti odre\u0111eni “na\u010din razmi\u0161ljanja” koji gra\u0111ane naoru\u017eava protiv stresova duge polarne no\u0107i.<\/p>\n
Ove lekcije ne mogu do\u0107i u bolje vrijeme. Mo\u017eda ne \u017eivimo na krajnjem sjeveru, no mnogi od nas u Europi i SAD-u smatraju da je zima najokrutnija od svih godi\u0161njih doba – i to \u010dak i bez prijetnje globalne pandemije. Pro\u0161li je tjedan Observer izvijestio da se Britanci, dok se suo\u010davamo sa zastra\u0161uju\u0107om perspektivom drugog lockdowna<\/em> u hladnim mra\u010dnim uvjetima, opskrbljuju grija\u010dima za terase i\u00a0 i kaminima. Ali, na stranu konzumerizam, \u0161to bismo mogli nau\u010diti iz psiholo\u0161ke otpornosti Norve\u017eana?<\/p>\n Otkri\u0107a Leibowitz temelje se na desetlje\u0107ima prethodnih istra\u017eivanja koja pokazuju da na\u010din na koji mentalno uokvirujemo stresne doga\u0111aje mo\u017ee sna\u017eno utjecati na na\u010din na koji se nosimo s njima.\u00a0 Ljudi koji stresne doga\u0111aje vide kao \u201eizazove\u201c, s mogu\u0107no\u0161\u0107u u\u010denja i prilagodbe, skloni su puno boljem no\u0161enju s izazovima od onih koji se usredoto\u010duju na prijete\u0107e aspekte – poput mogu\u0107nosti neuspjeha, neugode ili bolesti.\u00a0 Te razlike u na\u010dinu razmi\u0161ljanja ne utje\u010du samo na raspolo\u017eenje ljudi, ve\u0107 i na njihove fiziolo\u0161ke reakcije, poput promjena krvnog tlaka i otkucaja srca te na brzinu oporava nakon samog doga\u0111aja.<\/strong> A utjecaj mo\u017ee biti dugotrajan, \u010dak i tijekom velikih tranzicija: jedno izraelsko istra\u017eivanje pokazalo je da procjene stresa imigranata mogu predvidjeti koliko se oni uspje\u0161no prilago\u0111avaju u svojoj novoj zemlji. \u010cini se da oni tako\u0111er odre\u0111uju koliko se policajci u Australiji uspje\u0161no nose sa stresom koju sa sobom donosi ta vrsta posla.<\/p>\n Nepotrebno je re\u0107i da \u0107e na\u0161a procjena nekog doga\u0111aja kao prijetnje ili prilike ovisiti o na\u0161im okolnostima i resursima za rje\u0161avanje problema s kojim se susre\u0107emo. No ponekad je mogu\u0107e svjesno promijeniti na\u0161u procjenu situacije. \u00a0U jednom nezaboravnom eksperimentu, Alison Wood Brooks, izvanredna profesorica na Harvard Business School, zamolila je sudionike da se suo\u010de sa svojim strahovima od javnog nastupa. Brooks je otkrila da je jednostavan zahtjev od sudionika da ponavljaju frazu “Uzbu\u0111en sam”<\/em> pomogao smanjiti tjeskobne osje\u0107aje i doveo do boljeg cjelokupnog u\u010dinka, jer ih je ohrabrio da situaciju vide kao novi izazov, a ne kao prijetnju. Tako\u0111er je utvr\u0111eno da mnoge psihoterapije, poput kognitivne bihevioralne terapije i terapije prihva\u0107anja i posve\u0107enosti, pove\u0107avaju na\u0161u otpornost poma\u017eu\u0107i nam da strukturiramo stresne doga\u0111aje na konstruktivniji na\u010din.<\/p>\n Kako bi testirala mo\u017ee li razlika u pogledu na stvari objasniti i otpornost stanovnika Tromsoa, Leibowitz je konstruirala “ljestvicu zimskog na\u010dina razmi\u0161ljanja” koja je tra\u017eila od sudionika da ocijene koliko se sla\u017eu ili ne sla\u017eu s izjavama poput<\/p>\n Tako\u0111er, otkrila je da su odgovori sudionika predvi\u0111ali njihovo blagostanje tijekom sljede\u0107ih mjeseci; \u0161to su zimu vi\u0161e do\u017eivljavali kao uzbudljivu priliku za u\u017eivanje u ledenoj klimi, to su bolje prolazili, uz visoku razinu \u017eivotnog zadovoljstva i cjelokupnog mentalnog zdravlja.<\/strong><\/p>\n Nevjerojatno je da je Leibowitz otkrila da se ti stavovi zapravo pove\u0107avaju sa zemljopisnom \u0161irinom, u regijama u kojima su zime jo\u0161 o\u0161trije. Ljudi na Svalbardu (na 78 stupnjeva sjeverno) imali su pozitivniji na\u010din razmi\u0161ljanja od ljudi u Troms\u00f8u (69 stupnjeva sjeverno), koji su imali optimisti\u010dniji stav od ljudi u Oslu (60 stupnjeva sjeverno). Drugim rije\u010dima, pozitivno zimsko razmi\u0161ljanje naj\u010de\u0161\u0107e je tamo gdje je najpotrebnije.<\/p>\n Ti su pozitivni stavovi izlazili na povr\u0161inu i u le\u017eernim razgovorima koje je Leibowitz vodila; doista, ka\u017ee kako su se mnogi njeni prijatelji mu\u010dili da uop\u0107e shvate za\u0161to netko ne bi u\u017eivao u zimi. Prigrlili su mogu\u0107nosti skijanja ili planinarenja u planinama i u\u017eivali u prilici da prakticiraju koselig<\/em> – norve\u0161ku verziju danskog hyggea<\/em> – \u0161to bi moglo uklju\u010divati gu\u017evanje ispod deka s toplim napitkom uz svjetlost svije\u0107a. Umjesto da se smanjuje s mrakom, zajednica Tromsoa procjvetala bi tijekom duge polarne no\u0107i.<\/strong> Okru\u017eena norve\u0161kom pozitivno\u0161\u0107u, Leibowitz je ubrzo otkrila kako se mijenja njen vlastiti na\u010din razmi\u0161ljanja: nau\u010dila je voljeti duge \u0161etnje sa svjetlo\u0161\u0107u koja bi joj pokazivala put. I umjesto\u00a0 da \u017eudi za sun\u010devom svjetlo\u0161\u0107u, nau\u010dila je cijeniti “mekan, miran” izgled grada u mraku. “Kad bi padao snijeg, uvijek bih poku\u0161ala iza\u0107i i u\u017eivati u svje\u017eem snijegu.”<\/em><\/p>\n Ona vjeruje da bi mnogi drugi ljudi mogli slijediti njihov primjer, nakon \u0161to saznaju za ovo istra\u017eivanje. “Ve\u0107ina ljudi ne shva\u0107a da su njihova uvjerenja o zimi subjektivna<\/em>“, ka\u017ee Leibowitz, \u010dije je istra\u017eivanje trenutno na recenziji. \u201e<\/strong>Osje\u0107aju se kao da su samo netko tko mrzi zimu i tu ni\u0161ta ne mogu u\u010diniti … Ali kad ljudima stavite u glavu da mentalni sklop postoji i da imate kontrolu nad svojim na\u010dinom razmi\u0161ljanja – mislim da je to silno mo\u0107no. “<\/strong><\/em><\/p>\n Leibowitz je svoje po\u010detne studije provela mnogo prije no \u0161to je novi koronavirus napustio Wuhan – i realna je u pogledu poku\u0161aja da se vidi pozitivno u pandemiji. “Promjena na\u010dina razmi\u0161ljanja nije lijek za sve”, nagla\u0161ava ona.\u00a0 Ne mo\u017ee jednostavno eliminirati na\u0161u strepnju zbog nesigurnosti na poslu ili straha od gubitka voljene osobe, i ne bismo trebali poku\u0161avati suzbiti te emocije. Mentalno zdravlje u doba korone izazov je.\u00a0<\/strong><\/p>\n Unato\u010d tome, ona vjeruje da bi usvajanje pozitivnog na\u010dina razmi\u0161ljanja zimi moglo u\u010diniti drugi lockdown<\/em> malo manje zastra\u0161uju\u0107im za one koji se brinu o odr\u017eavanju svog raspolo\u017eenja u lo\u0161em vremenu. Mogli bismo prepoznati, na primjer, da je vrijeme za pe\u010denje ugodne hrane ili ugodnih ve\u010deri sklup\u010danih ispod deke ispred tv-a – vje\u017ebaju\u0107i malo norve\u0161kog koseliga.<\/em> Budu\u0107i da je rizik od zaraze vani puno manji, mogli bismo se prilagoditi i skandinavskom na\u010dinu dru\u017eenja na otvorenom (propisi o zaklju\u010davanju to dopu\u0161taju). Primjerice, Troms\u00f8 ima kino na otvorenom, tako da stanovnici mogu u\u017eivati \u200b\u200bu atmosferskim filmskim projekcijama u jezivoj arkti\u010dkoj tami. Kao \u0161to Norve\u017eani ka\u017eu: “Ne postoji lo\u0161e vrijeme, ve\u0107 samo lo\u0161a odje\u0107a.”<\/em><\/p>\n Ovoga puta barem imamo tu prednost \u0161to znamo \u0161to je, a \u0161to nije uspjelo tijekom prvog zaklju\u010davanja, tako da mo\u017eemo biti realniji u svojim o\u010dekivanjima \u0161to mo\u017eemo, a \u0161to ne mo\u017eemo, usredoto\u010duju\u0107i svoje napore na male akcije koji donose najvi\u0161e udobnosti, umjesto da si za cilj postavimo da napi\u0161emo novi bestseller.<\/p>\n Nedavno istra\u017eivanje prof. Hannesa Zachera, psihologa sa Sveu\u010dili\u0161ta Leipzig, pokazuje da je na\u0161e osobno uokvirivanje pandemije ve\u0107 imalo mali, ali zna\u010dajan u\u010dinak na na\u0161e reakcije tijekom dosada\u0161nje krize.<\/strong><\/p>\n\n
\n“Postoji ta interakcija izme\u0111u kulture \u010diji ste dio i mentaliteta ili razmi\u0161ljanja koji iz toga proizlaze”, ka\u017ee prof. Joar Vitters\u00f8,\u00a0 Leibowitzin suradnik na Arkti\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu u Troms\u00f8u.<\/strong><\/p>\n