Koji je smisao \u017eivota, \u010desto se pitamo u suvremenom dru\u0161tvu. Prenosimo jasne smjernice i prakti\u010dna uputstva iz School of Life.<\/p>\n
Ako se u suvremeno doba previ\u0161e pitate koji je smisao \u017eivota, tada se drugima mo\u017eete \u010diniti pomalo te\u0161kim, \u010dudnim ili naivnim. Ljudi danas \u010desto ka\u017eu, ponekad tu\u017eno, drugi put pone\u0161to agresivnije i cini\u010dno – da “\u017eivot jednostavno nema zna\u010denja”.<\/p>\n
Za to se \u010desto navode dva razloga. Prvi se odnosi na religiju. Nekad davno, tako ide pri\u010da, \u00a0\u017eivot je imao jasan smisao koji nam je dao Bog: radilo se o tome da ga obo\u017eavamo i \u017eivimo prema njegovim diktatima. No kako je religiozno vjerovanje opadalo, ne samo da je navodno umro Bog, ve\u0107 je zajedno s njim i smisao koji je on jednom prije jam\u010dio.<\/p>\n
Moderna znanost drugi je uzrok moderne krize zna\u010denja. Znanstvenici nam ka\u017eu da postojanje, koje je nastalo slu\u010dajnom me\u0111usobnom interakcijom kemikalija i plinova, ima smisao, ali ono je prili\u010dno mra\u010dno, nemilosrdno i usko: za ljude – kao i za sva druga \u017eiva bi\u0107a (poput amebe) – smisao \u017eivota je pre\u017eivljavanje i \u0161irenje ne\u010dijeg genetskog materijala. Zvu\u010di vrlo istinito i istovremeno izrazito uzaludno i melankoli\u010dno.<\/p>\n
Ovdje \u017eelimo tvrditi kako slijedi: pitati se o smislu \u017eivota izuzetno je va\u017ena aktivnost, \u017eivot ima zna\u010dajan smisao – i u stvari, postoji niz prakti\u010dnih koraka koje mo\u017eemo poduzeti kako bismo osigurali da zavr\u0161imo vode\u0107i \u017eivot maksimalne smislenosti.<\/p>\n
Mo\u017eemo po\u010deti tako da ka\u017eemo da u \u017eivotu nema smisla izvan onoga \u0161to bismo kao vrstu mogli na\u0107i sami. Ne postoji nikakvo objektivno zna\u010denje napisano u zvijezdama, u svetoj knjizi ili u nizovima DNK. \u010cini se da ljudi tra\u017ee da se \u017eale kako \u017eivotu nema smisla odre\u0111ene su vrste nesretnosti. Razmotrimo nekoliko sredi\u0161njih primjera:<\/p>\n
Iz ovih nizova mo\u017eemo po\u010deti ekstrapolirati teoriju smisla. Smisao treba tra\u017eiti posebno u ove tri aktivnosti: komunikaciji, razumijevanju i slu\u017eenju.<\/p>\n
Pogledajmo prvo komunikaciju. Po prirodi, mi ljudi smo izolirana bi\u0107a i \u010dini se da su neki od na\u0161ih najzna\u010dajnijih trenutaka imaju veze s povezano\u0161\u0107u: na primjer, s ljubavnikom, kada otkrijemo svoja intimna fizi\u010dka ili psiholo\u0161ka sebstva ili kad stvorimo prijateljstva u kojima se mogu dijeliti zna\u010dajne istine o na\u0161im \u017eivotima. Ili na putu u novu zemlju kada zapo\u010dnemo razgovor sa strancem i osjetimo uzbudljiv osje\u0107aj pobjede nad jezi\u010dkim i kulturnim barijerama. Ili kad nas dotaknu knjige, pjesme i filmovi koji doti\u010du emocije koje su duboko na\u0161e, ali kojima nikada prije nismo bili tako jasno ili lijepo svjedo\u010dili.<\/p>\n
Zatim tu je smisao koji se pojavljuje putem razumijevanja. Ovdje se radi o u\u017eitku koji se mo\u017ee osjetiti kad god ispravimo zbrku ili zbunjenost i zagonetku oko sebe ili svijeta. Mo\u017eda smo znanstveni istra\u017eiva\u010di ili ekonomisti, pjesnici ili pacijenti u psihoterapiji; zadovoljstvo na\u0161ih aktivnosti proizlazi iz zajedni\u010dke sposobnosti mapiranja i smisla onoga \u0161to je nekad bilo bolno nepoznato i strano.<\/p>\n
Tre\u0107e, tu je slu\u017eenje. Jedna od najsmislenijih stvari koje mo\u017eemo u\u010diniti je slu\u017eiti drugim ljudima, poku\u0161ati pobolj\u0161ati njihov \u017eivot, bilo ubla\u017eavanjem izvora patnje ili stvaranjem novih izvora zadovoljstva. Mo\u017eda radimo kao kardiokirurzi i svaki dan smo svjesni zna\u010denja na\u0161ih poslova ili pak budemo u tvrtki koja donosi skromnu, ali stvarnu razliku u \u017eivotima ljudi poma\u017eu\u0107i im da bolje spavaju, pronalaze\u0107i njihove klju\u010deve ili ih estetski odu\u0161evljavamo s elegantnim namje\u0161tajem ili skladnim tonovima. Ili bi na\u0161a slu\u017eba mogla biti ona prijateljima ili vlastitim obiteljima, ili mo\u017eda i samoj zemlji. \u010cesto nam ka\u017eu da sebe smatramo inherentno sebi\u010dnima. Ali neki od najsmislenijih trenutaka dolaze u trenucima nadila\u017eenja svojeg ega i stavljanja u slu\u017ebu drugih – ili planeta. Treba dodati da da bi se slu\u017eenje osjetilo kao smisleno, ono mora biti u skladu s na\u0161im izvornim, iskrenim interesima. Ne\u0107e svi smatrati medicinu ili socijalni rad, balet ili grafi\u010dki dizajn smislenim. Radi se o tome da se upoznamo dovoljno da mo\u017eemo prona\u0107i svoj odre\u0111eni na\u010din slu\u017eenja.<\/p>\n
Naoru\u017eani takvim idejama, mo\u017eemo krenuti prema definiranju ni manje ni vi\u0161e nego smisla \u017eivota. Smisao \u017eivota je stremiti ljudskom razvoju putem komunikacije, razumijevanja i slu\u017eenja. Da bismo imali smislene \u017eivote, mo\u017eemo tako\u0111er vidjeti da \u0107e neke stvari morati biti zadovoljene. Moramo imati odnose s drugima: ne nu\u017eno one romanti\u010dne (\u0161to je u na\u0161em dru\u0161tvu iznimno prenagla\u0161eno), ve\u0107 neke odnose gdje se dijele va\u017ene stvari. To bi, naravno, mogli biti odnosi s knjigama ili pjesmama. Tako\u0111er moramo imati kulturu koja poti\u010de razumijevanje sebe i svijeta. Neprijatelji ovoga uklju\u010duju okru\u017eenje masovnim medijima koji izbacuju kaoti\u010dne informacije ili akademsko okru\u017eenje koje promi\u010de mrtve, sterilne istrage.<\/p>\n
I na kraju, moramo imati dobar posao, \u0161to zna\u010di da svijet ispunjen tvrtkama i organizacijama usmjerenima ne samo na profit, ve\u0107 na pomo\u0107 i istinsko unapre\u0111enje ljudske vrste. Uz to, moramo pomo\u0107i ljudima da otkriju vlastitu unutarnju \u201emelodiju\u201c koju mogu ulo\u017eiti u svoj posao, tako da ljudi ne slu\u017ee samo po sebi, ve\u0107 slu\u017ee na na\u010din koji zadovoljava njihove iskrene interese.<\/p>\n
Na\u017ealost, postoji puno prepreka smislenim \u017eivotima. Na podru\u010dju komunikacije: stvari poput pretjeranog naglaska na seksu, podcjenjivanja prijateljstva, nedostatka susjedstva ili nedostatka njeguju\u0107e kulture. Tako\u0111er, na internoj razini, gre\u0161ke u ne\u010dijem emocionalnom softveru koje uzrokuju strah od pribli\u017eavanja drugima. U podru\u010dju razumijevanja to je nedostatak dobrih medija, sumnja introspekcije i psihoterapije te pompozan i nepovezan akademski svijet.<\/p>\n
A na podru\u010dju slu\u017eenja to je pretjerana pretjerana briga oko novca u pojedincima i tvrtkama fokusirana na financijsku dobit nau\u0161trb stvarnih potreba drugih. To su pretjerano veliki sustavi u kojima je pojedinac izgubljen i ne vidi u\u010dinak svog rada. A iznutra bi se moglo raditi o unutarnjoj plahosti, snobizmu ili mentalitetu pra\u0107enja stada, koji spre\u010dava pravilno upoznavanje sebe i svojih autenti\u010dnih talenata.<\/p>\n
Da bismo izgradili smisleniji svijet, moramo staviti naglasak na emocionalnu edukaciju, zajednicu, kulturu introspekcije i po\u0161teniju vrstu kapitalizma.<\/p>\n
Mo\u017eda jo\u0161 nemamo smislene \u017eivote, ali na sredi\u0161njem je mjestu ideja da je koncept smislenog \u017eivota izrazito vjerodostojan – i da sadr\u017ei elemente koje se mo\u017ee jasno imenovati i za koje se postupno treba boriti.<\/p>\n