Specifi\u010dno je za ovaj pristup da obra\u0107a pa\u017enju na to kako se ne\u010dije psihi\u010dko stanje manifestira u tijelu: izrazu u o\u010dima, kvaliteti glasa, polo\u017eaju tijela, pokretima koje netko \u010dini ili ne \u010dini.\u00a0<\/span>Za razliku od rije\u010di, tijelo nema sposobnost lagati ‘bez ostatka’. Ako znate \u0161to promatrati, uvijek \u0107ete primjetiti nedosljednosti. <\/span><\/p>\n Skretanjem pa\u017enje na te tjelesne znakove unutarnje borbe i poticanjem osobe da izrazi ono \u0161to vjeruje da mora sakriti, dajemo joj do znanja da je vidimo i razumijemo, da je prihva\u0107amo. Time stje\u010de iskustvo da ima pravo osje\u0107ati sve, \u010dak i ono \u010dega se nau\u010dila bojati, sramiti ili zbog \u010dega krivi samu sebe. <\/span><\/p>\n Na temelju tog novog iskustva – slobode da izrazi ono \u0161to osje\u0107a kao svoju istinu – mijenja se na\u010din na koji se osje\u0107a i na koji do\u017eivljava svijet. Izra\u017eavanje je prije svega tjelesno, vrlo nedvosmisleno, sirovo, a tek onda slijedi verbalizacija.\u00a0 <\/span>Kada je osoba razli\u010dite aspekte li\u010dnosti – tjelesne, emocionalne i mentalne \u2013 u stanju povezati u sklop me\u0111usobno neproturje\u010dnih dijelova, li\u010dnost postaje cjelovitija i racionalnija, a osoba manje izjedena unutranjim nemirom. \u010cak i kad odrastemo, da bismo se mogli osjetiti sigurno i opu\u0161teno, nu\u017ean nam je kontakt koji implicira da je na\u0161e okru\u017eenje sigurno, da nas se prihva\u0107a i po\u0161tuje. <\/span>\u010covjek je dru\u0161tvena \u017eivotinja. Najve\u0107i dio problema koje ljudi imaju ti\u010de se upravo me\u0111uljudskog kontakta – bilo da je dodira znatno manje ili pak puno previ\u0161e nego je nekome potrebno, bilo da je kontakt neprisutan ili ugro\u017eavaju\u0107i.\u00a0<\/span><\/p>\n Tjelesno orijentirani pristup po\u0161tuje \u010dinjenicu da su ljudi prije svega \u017eivotinje (tj. bi\u0107a impulsa i nagona), i to dru\u0161tvene \u017eivotinje (drugim rije\u010dima, da im je kontakt s drugim ljudima nu\u017eno potreban) – a tek onda bi\u0107a kulture, uma, racija.\u00a0\u00a0<\/span>Ideja da su ljudi prvenstveno racionalna bi\u0107a je neuvjerljiva jer svatko tko je odlu\u010dio promijeniti svoje pona\u0161anje dobro zna koliko se puta opet zapleo u stare obrasce. <\/span><\/p>\n Mnoge probleme ne mo\u017eemo rije\u0161iti samo promi\u0161ljanjem i dono\u0161enjem odluke jer nisu vezani uz dio mozga zadu\u017een za svjesno djelovanje, nego za evolucijski starije dijelove na\u0161eg neuralnog sustava. Pitanje: \u201eGdje prestaje racionalnost \u2013 gdje svojim pona\u0161anjem \u0161tetimo sami sebi, usprkos odluci da to vi\u0161e ne \u010dinimo?\u201c<\/strong> je ishodi\u0161na to\u010dka svakog rada na sebi. <\/span>Mi\u0161ljenje i znanje su iznimno va\u017eni, bez njih smo kao ovce u klaonici ili, jo\u0161 gore, destruktivne \u0161teto\u010dine koje pile granu na kojoj sjede. No temelj misaonih procesa je osjetilna percepcija. Ako neke informacije emocionalno i tjelesno ne mo\u017eemo podnijeti, ne mo\u017eemo procesuirati, u tom slu\u010daju nam ni velika koli\u010dina znanja ne\u0107e tu mo\u0107i koristiti.\u00a0<\/span><\/p>\n Osobno imate sociolo\u0161ku pozadinu koja je vidljiva u Va\u0161em radu. Kako je ona utjecala na Va\u0161 rad u podru\u010dju tjelesne terapije?<\/b><\/em><\/p>\n Prije svega kroz to \u0161to se ne bojim osjetljivih tema i ne vjerujem u tabue. Adresiram teme koje su zna\u010dajne ne samo za osobni razvoj, nego i za transformaciju dru\u0161tvenog i politi\u010dkog \u017eivota. Radionice i kru\u017eoci koje dr\u017eim ti\u010du se pitanja mo\u0107i, neravnopravnosti, po\u0161tovanja, seksualnosti, divlja\u0161tva, ludila i strukture. <\/span>Vezano uz to, osjetljiva sam na problem dostupnosti ove vrste podr\u0161ke. Znanje o tijelu i psihi do kojeg smo u zadnjih ne\u0161to manje od 100 godina do\u0161li je iznimno vrijedno, ali podr\u0161ka koja se na njemu temelji nije svima jednako dostupna, i najmanje je dostupna onima kojima je najpotrebnija. U\u010dinkovitiji modeli dostupnosti su mogu\u0107i i potrebno ih je osmi\u0161ljavati i sprovoditi. To je jedan od oblika odgovornosti svake terapijske zajednice prema dru\u0161tvu \u010diji je dio.<\/strong><\/span><\/p>\n Tako\u0111er, jako sam oprezna kada ljudi govore o individualnoj odgovornosti. Pre\u010desto se radi samo o tome da nam je te\u0161ko prihvatiti vlastitu nemo\u0107 da nekome pomognemo ili vlastiti odabir da svoje interese stavimo iznad interesa bliske nam osobe.\u00a0<\/strong><\/span>Status quo mo\u017ee biti posljedica toga \u0161to, usprkos \u017eelji da se promijenimo, procjenjujemo da nemamo znanja, vje\u0161tine i resurse potrebne za to, jednako kao \u0161to se mo\u017ee raditi o otporu promjeni jer smo uvjereni da je trenutna situacija bolja za nas. Na\u017ealost, jedno uop\u0107e ne isklju\u010duje drugo, a to problem slobodne volje \u010dini vrlo kompliciranim.<\/strong><\/p>\n Sociologija mi poma\u017ee da razumijem kako mnoge stvari koje utje\u010du na nas nisu bogom dane, niti su stvar genetike, posljedica zavjere ili zlih pojedinaca koji povla\u010de konce, nego rezultat vrlo kompleksnog niza ljudskih interakcija nad kojima svatko od nas ima samo ograni\u010denu kontrolu. Kao posljedica, nastaju op\u0107i trendovi o kojima ovise na\u0161e vlastite \u0161anse i mogu\u0107nosti.\u00a0<\/span>Jedan od jednostavnijih primjera: ako u nekoj dr\u017eavi stopa nezaposlenosti jako naraste, to ne mo\u017eete objasniti tvrdnjom da su svi ti sada nezaposleni ljudi odjednom postali lijeni. Do prije svega 100 godina Slavonci su bili radi\u0161ni i bogati, dok su Dalmatinci bili siroma\u0161ni i ‘usporeni’. Danas je percepcija obrnuta. Bogatstvo odnosno siroma\u0161tvo ovih populacija nije rezultat njihovih zasluga, nego se radi o procesima koji daleko nadma\u0161uju mo\u0107 pojedinca, i koji odre\u0111uju okvir unutar kojeg su njihove pojedina\u010dne mogu\u0107nosti definirane.<\/span><\/p>\n Ova perspektiva ljudima koji se bave psiholo\u0161kim ili duhovnim razvojem \u010desto nedostaje. No, da bi netko mogao prestati biti \u017ertva, potrebno je prvo sagledati i priznati objektivna ograni\u010denja njegove\/njezine mo\u0107i koja postoje. Prosvjetljenje nije infantilni ni transcendentni osje\u0107aj svemo\u0107i, nego priznavanje kako mogu\u0107nosti tako i ograni\u010denja koja objektivno postoje ili nedostaju.<\/strong><\/span><\/p>\n Tijekom rada na sebi i s drugima te procesa edukacije, \u0161to biste rekli da je najvi\u0161e utjecalo na Vas?<\/b><\/em><\/p>\n Nova iskustva za kojima sam ranije \u010deznula, ali nisam znala kako do\u0107i do njih.<\/span><\/p>\n Prvo, iskustvo da je radost mogu\u0107a. Da radost nije ideja, nego stanje organizma. Osje\u0107aj da sam \u017eiva i dobro, da se mogu veseliti i biti dobra prema drugima, ne usiljeno, nego spontano, jer sam toliko dobro da mi to dolazi samo od sebe. I da su mi ta stanja dostupna ne samo pomo\u0107u lijekova, droga, boravkom u svijetu ma\u0161te ili aktivnostima poput ovisni\u010dkog bavljenja sportom, nego kroz iskustvo prihva\u0107enosti, iskustvo kontakta u kojem se mogu spontano razvijati i izra\u017eavati. <\/strong>Nekada takve odnose uspijemo stvoriti tokom \u017eivota, ali relativno su rijetki van terapijske situacije ili odre\u0111enih dru\u0161tvenih rituala. No apsolutno su klju\u010dni za pomak na bolje.\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n Drugo iskustvo koje je vrlo sna\u017eno utjecalo na mene bio je kontakt s ljudima iz jednog plemena u jugoisto\u010dnoj Aziji. Njihova kultura se razvijala pored dvije velike civilizacije, ali uvijek van njih. Tamo sam se uvjerila da su druga\u010diji dru\u0161tveni odnosi zaista mogu\u0107i.\u00a0<\/span><\/p>\n Oba ta iskustva do\u0161la su kao dokazi da je ono za \u010dim \u010deznem mogu\u0107e, da nije samo tlapnja ili \u017eelja na koju nemam pravo. Da ima smisla tra\u017eiti i boriti se, da druga\u010dije stvarnosti postoje, i da ih se mo\u017ee, i treba, graditi.<\/span><\/p>\n Svojedobno ste boravili u Aziji\u00a0 s plemenom Lahu \u0160ele, za \u0161to vjerujem da je iskustvo koje malo tko ima. Ova mi se pri\u010da \u010dini osobito zanimljivom, s obzirom da smo iz svoje kulture \u010desto skloni uzimati kulturolo\u0161ki izgra\u0111ene stvari, pa tako i seksualnost, kao ne\u0161to \u0161to postoji zdravo za gotovo. Kako kultura u kojoj ste boravili do\u017eivljava seksualnost i obiteljske sustave u odnosu na ono \u0161to mi na Zapadu smatramo normativnim?<\/b><\/em><\/p>\n Ono \u0161to me u Aziji zapanjilo bila je sli\u010dnost isto\u010dne i zapadne civilizacije. Razlike su zanemarive, pogotovo ako ih usporedimo s razlikama prema plemenskim kulturama. Na temelju tog iskustva, sada mislim da su klju\u010dne osobine svake civilizacije strahopo\u0161tovanje i represija.<\/span><\/p>\n U Lahu selu, barem je to bio moj glavni dojam, nije tako. Postoji starje\u0161ina, ali on je vi\u0161e predstavnik na van, prema drugim zajednicama, nego netko tko ure\u0111uje odnose u selu. Animisti su, nemaju jednog vrhovnog boga, nego vjeruju u razli\u010dite duhove, uklju\u010duju\u0107i duhove svojih predaka. Dakle, ne postoji stroga hijerarhija mo\u0107i, ni na dru\u0161tvenoj ni na duhovnoj razini.\u00a0<\/span><\/p>\n Na razini me\u0111uljudskih odnosa prvo \u0161to sam primijetila je opu\u0161tenost u vezi tijela i golotinje. Nema srama ni skrivanja. Presvla\u010de se pred drugima. Obavljaju nu\u017edu pred drugima. Supru\u017enici puno vi\u0161e komuniciraju o svojim iskustvima i \u017eeljama, nego je nama normalno. Mu\u0161karci su mnogo vi\u0161e povezani sa svojim emocijama i u su stanju o njima pri\u010dati, mogu objasniti povijest svog emocionalnog razvoja kao \u0161to ovdje znaju nabrojati utakmice svojih omiljenih sportskih timova. Tinej\u0111eri i tinej\u0111erke se dru\u017ee i slobodni su birati svoje partnere. Homoseksualnost i crossdressing nisu nikome poticaj za is\u010du\u0111avanje ili porugu. Kada se par odlu\u010di za brak, cijelo selo poma\u017ee izgraditi kolibu za novi par. Kasnije se mogu rastati, tada se gradi dodatna koliba, i u tom slu\u010daju djeca biraju s kime \u017eele \u017eivjeti. Otvorena je mogu\u0107nost da se par opet pomiri, ali i da na\u0111u nove partnere. Ubojstvo iz strasti je nepoznato. Iako svi neprestano hodaju s velikim ma\u010detama, ljudi s kojima sam pri\u010dala nisu se mogli sjetiti da je ikad netko nekoga napao no\u017eem u sva\u0111i.\u00a0<\/span><\/p>\n Potiskivanje je manje, zato kada dolazi do sukoba, to ne povla\u010di za sobom cijeli niz potisnutih emocija od prije. Ljudi ne hodaju po selu frustrirani i nadrkani. Svatko mo\u017ee biti ljut, tu\u017ean, razo\u010daran, ljubomoran… ali to nije frustracija nagomilana unazad nekoliko generacija, ili cijeli \u017eivot gutanja i trpljenja. Razlika u atmosferi i reakcijama je zato velika.\u00a0<\/span><\/p>\n To ne zna\u010di da je sve idealno. Ljudi su i tamo ljubomorni i pohlepni. Novac je jako va\u017ean i svi su lakomi na novac. <\/span><\/p>\n Povremeno odr\u017eavate radionice vezane uz neistra\u017eene seksualne aspekte nas samih. \u0160to Vas je ponukalo na to?<\/b><\/em><\/p>\n O\u010dito je da postoji veza izme\u0111u seksa, psihe i dru\u0161tvenih odnosa. Ljudi je obi\u010dno uzimaju zdravo za gotovo. Jedan od podataka koju su mene potaknuli da se pitam o prirodi te veze je \u010dinjenica da postoje, ili su postojala, dru\u0161tva koja ne poznaju silovanje.\u00a0 <\/span>Ima ona dosko\u010dica da se sve vrti oko seksa, osim seksa, u kome se radi o mo\u0107i. Zvu\u010di nekako kao da poga\u0111a u sr\u017e, da je to to. Ali nije.\u00a0 <\/span>Samo je dio seksa o mo\u0107i, i to onaj u kome su neki drugi, neseksualni porivi nakalemljeni na seksualnost. Ti porivi razvojno dolaze ranije. Potreba za sigurno\u0161\u0107u, autonomijom, samopo\u0161tovanjem. <\/span>Druga vrsta seksa je seks koji je izraz impulsa za ujedinjavanjem, stapanjem. Takav seks je mo\u017eda manje napet, manje dramati\u010dan, ali je mnogo vi\u0161e ispunjuju\u0107 i hranjiviji. Oba postoje, \u010desto i pomije\u0161ano, naravno.\u00a0<\/span><\/p>\n Moja \u017eelja je u\u010diniti ovo dru\u0161tvo ugodnijim mjestom za \u017eivot time \u0161to, ljudima koji to \u017eele, pru\u017eam prostor da istra\u017ee svoje \u017eudnje i bolje ih razumiju. Dok ne razumije\u0161 vlastite porive, drugi ih mogu koristiti za neke svoje interese. Ali ako razumije\u0161 svoju \u010de\u017enju, i zna\u0161 je zaista zadovoljiti, onda nisi ni u \u010dijoj vlasti, nisi ni\u010dija lutka.<\/strong> O tome je pisao i Wilhelm Reich, ina\u010de klju\u010dna osoba za razvoj tjelesno orijentirane psihoterapije, u svojoj analizi fa\u0161izma.\u00a0<\/span>Nema smisla da seksualna revolucija ostane na tome da je pogled na seks u odre\u0111enoj mjeri liberaliziran, ali da je razina seksualne ispunjenosti i dalje niska i frustriraju\u0107a.<\/p>\n Moj doprinos daljnjem napretku su radionice i kru\u017eoci na kojima ljudima pru\u017eam priliku da osjete svoje \u010de\u017enje i ono \u0161to ih sputava, da vide druge ljude s njihovim borbama i da poka\u017eu vlastite. Da si dozvole iskustvo kako slobode tako i prihva\u0107enosti. <\/span>Kru\u017eoci ‘Javno o seksu’ su neka vrst istra\u017eivanja koju ne provode stru\u010dnjaci za svoj ra\u010dun, nego ispitanici sami, oni ljudi spremni na\u0107i se s nepoznatim drugima i biti iskreni o sebi, kako bi saznali vi\u0161e o sebi i drugima koji su jednako znati\u017eeljni i hrabri poput njih. <\/strong>To je okupljanje u sigurnom prostoru u kojem ljudi, na bazi ravnopravnosti i me\u0111usobnog po\u0161tovanja, mogu podijeliti stvarna vlastita iskustva vezana uz seksualnost. Na radionicama pru\u017eam prostor ljudima da se izraze kroz pokret i neverbalnu komunikaciju, i da tako istra\u017ee sli\u010dnosti i razlike me\u0111u spolovima te sve ono \u0161to za njih zna\u010de rodne uloge. Na drugim radionicama na sli\u010dan na\u010din vodim zainteresirane i da istra\u017ee po \u010demu smo to\u010dno \u017eivotinje, \u0161to sve dijelimo s organizmima i vrstama starijim od nas.<\/span><\/p>\n Meni osobno bila je izrazito zanimljiva radionica na kojoj smo se morali staviti u ulogu suprotnog spola te u odre\u0111ene dru\u0161tvene situacije. Mo\u017eete li nam re\u0107i vi\u0161e o tome? Smatrate li da je ovakva vrsta rada na sebi potrebna i za\u0161to?<\/b><\/em><\/p>\n Nekoliko mojih biv\u0161ih partnera bilo je jako znati\u017eeljno oko toga kako je to do\u017eivjeti seks kao \u017eena. U trenutku kad sam to shvatila, sjetila sam se Freudove tvrdnje o tome da su \u017eene inferiorne jer nemaju penis pa su zavidne na tu neku mu\u0161ku mo\u0107. Moje iskustvo je pokazalo da su mu\u0161karci jednako zavidni \u017eenama. I to me navelo da se pitam \u2013 zavidni na \u0161to? Jasno je da su \u017eene zavidne na dru\u0161tvenu mo\u0107 koju penis u patrijarhatu donosi. Ali na \u0161to su mu\u0161karci zavidni? Odgovor je naravno vrlo jednostavan: tako\u0111er na mo\u0107 – mo\u0107 \u017eena da stvore dijete. To je ogromna mo\u0107, mo\u0107 kreacije. Ne\u0161to posve suprotno od pasivnosti – kakvima se \u017eene u patrijarhatu opisuje.\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n Kako je to biti \u017eena? Kako \u017eena u\u017eiva, kakvi su to organi? Kako \u010dini tu magiju stvaranja? Kod emocionalno zrelijih mu\u0161karaca vidjela sam zdravu znati\u017eelju \u2013 \u0161to je to razli\u010dito me\u0111u nama? Potpuno sam uvjerena da su kapacitet za u\u017eitak i mehanizmi u\u017eitka isti, da su, biolo\u0161ki, na\u0161i seksualni u\u017eici jako sli\u010dni. Ali postoje razlike vezane uz razli\u010dite potencijalne posljedice seksa za dva spola. Tokom radionice vodim polaznike da sagledaju te razlike, da iskuse svijet iz obje perspektive i time se na neki na\u010din pribli\u017ee, prestanu jedni drugima biti misterij, druga, nerazumljiva vrsta.\u00a0<\/strong><\/span> Dramati\u010dno inzistiranje na razlikama izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena vodi u realnost u kojoj su svi toliko nesretni i osamljeni da postaju monstrumi. Kad nagla\u0161avamo razlike otu\u0111ujemo se od onih aspekata sebe koji su sli\u010dni drugome i time smanjujemo opseg onog \u0161to sami sebi dozvoljavamo biti. To\u00a0 je iznimno represivno i neugodno stanje i nije tip dru\u0161tva u kojem je ikome dobro.<\/span><\/p>\n Kako Vam se \u010dini da danas na\u0161a zapadna kultura gleda na seksualnost u 21. stolje\u0107u? Vidite li negdje prostor za napredak?<\/b><\/em><\/p>\n Veliki je napredak u odnosu na situaciju od prije sto godina. Seksualnost vi\u0161e nije slu\u017ebeno dozvoljena samo unutar braka. Mogu\u0107 je razvod. I postoji kontracepcija. To je ogromna revolucija. Ta tri faktora su, pored ve\u0161ma\u0161ine i tampona, najve\u0107i dosezi zapadne civilizacije.\u00a0<\/span>Seksualnost na Zapadu vi\u0161e nije zabranjeno vo\u0107e na na\u010din na koji je to prije bila. Represija seksualiziranog izgleda i pona\u0161anja je manja. <\/span><\/p>\n Pa ipak, seksualni \u017eivot iznena\u0111uju\u0107e velikog broja ljudi je vrlo siroma\u0161an.\u00a0<\/span>Niz neseksualnih poriva je seksualiziran, i onda se aspekti \u017eivota koji ne bi trebali imati veze sa seksom prelamaju preko seksualnosti i njoj nau\u0161trb. Pornografska industrija je sveprisutna. Rascjep izme\u0111u tijela, emocija i uma je tu posebno o\u010dit. Kad suvremenu pornografiju analizirate kao tjelesno orijentirani terapeut, osnovna stvar koja upada u o\u010di je da su ljudi unutra poput robota. Prili\u010dno je te\u0161ko na\u0107i porni\u0107e u kojima seks nije mehani\u010dki.\u00a0<\/span>Povezanost kroz seksualnost je za veliku ve\u0107inu ljudi i dalje potpuno apstaktna ideja, ne\u0161to za \u010dim duboko \u010deznu, ali je toliko daleko od njihovog iskustva da ni ne pomi\u0161ljaju da je tako ne\u0161to zaista mogu\u0107e.\u00a0<\/span><\/p>\n Tehnologija nije rje\u0161enje, roboti nisu rje\u0161enje, jer potrebe za blisko\u0161\u0107u, vi\u0111eno\u0161\u0107u, prihva\u0107eno\u0161\u0107u, zajedni\u0161tvom, korisno\u0161\u0107u, po\u0161tovanjem, spontano\u0161\u0107u, prepu\u0161tanjem, smislom, kreativno\u0161\u0107u, mirom… nije mogu\u0107e ispuniti mehani\u010dki, nije ih mogu\u0107e ‘odraditi’. Zadovoljavanje tih potreba zahtjeva odnose s drugim \u017eivim bi\u0107ima.<\/strong> Nije da \u0107e nam dobar seks donijeti zadovoljenje tih potreba, nego je uzro\u010dnost obrnuta: kvaliteta seksa se pobolj\u0161ava kako bolje uspjevamo imati odnose u kojima se osje\u0107amo sigurno pa mo\u017eemo biti spontani i prepustiti se. <\/span><\/p>\n \u0160to biste poru\u010dili na\u0161im \u010ditateljima? Ima li neka mudrost s kojom se susre\u0107ete stalno iznova u osobnom radu i radu s ljudima?<\/b><\/em><\/p>\n Raditi na tome da budem dobro uop\u0107e ne zna\u010di nastojati biti dobar i misliti pozitivno. Ne zna\u010di biti mio prema drugima, misliti jedno, a osje\u0107ati drugo i mo\u017eda \u010diniti tre\u0107e. Raditi na tome da budem dobro zna\u010di posti\u0107i da su moje misli, moja osje\u0107anja i moje djelovanje u me\u0111usobnom skladu.\u00a0<\/strong><\/span>Tek tada, kad nisam u ratu sa sobom, ljubav prema drugima dolazi spontano, iz srca. Do bi bio dobar, \u010dovjek prvo mora biti dobro.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Kaju Ocvirek-Kru\u0161i\u0107 mo\u017eete kontaktirati na<\/p>\n
\n<\/span>
\n<\/span>Druga specifi\u010dna osobina tjelesno orijentiranog pristupa jest da fizi\u010dki kontakt izme\u0111u osobe koja tra\u017ei pomo\u0107 u svom razvoju i terapeuta nije tabu.\u00a0<\/span>Fizi\u010dki kontakt je preduvjet na\u0161eg opstanka i razvoja. Kao novoro\u0111en\u010de ne bismo mogli pre\u017eivjeti da o nama u tom periodu fizi\u010dki ne brinu drugi ljudi. Ta rana iskustva kontakta su na\u0161a prva znanja o svijetu, i ostaju kasnije kao temeljni dio na\u0161e li\u010dnosti i percepcije svijeta. <\/span><\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/existentia.com.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/pexels-photo-3150250.jpeg\")
<\/a><\/p>\n