Psihološki razvoj često izgleda kao guljenje slojeva luka – skidanje slojeva emocionalnog oklopljavanja koje smo stekli tijekom života. Što se sve krije u tom procesu?
Prije nekoliko godina Bud Feder, poznati gestalt terapeut, napisao je malu knjigu pod nazivom Guljenje luka. Jorge Rosner također je napisao knjigu istog naslova. Oboje su se referirali na frazu koju je Fritz Perls koristio za opisivanje kontinuuma svjesnosti ljudske psihe, u osnovi fenomenološki opis iskustva, identifikacije i ponašanja ljudi. Svaki sloj ima svoje mjesto u našem svakodnevnom životu, i u smislu normalnog i nenormalnog funkcioniranja.
Prvi sloj naziva se klišejski sloj. To radimo kad odemo na zabavu ili upoznamo nekoga novog ili provodimo vrijeme s nepoznatim ljudima u liftu. Mali je razgovor – dobar za probijanje leda i započinjanje postupka upoznavanja drugog na siguran i ne prijeteći način. Razgovor je bitan. Zamislite kakav bi bio društveni život bez njega, gdje je sve izgovoreno moralo biti duboko i ispunjeno smislom.
Sljedeći je sloj sloj Uloga. Majka, znanstvenica, psihoterapeut, bankar, pekar, proizvođač cipela … To je ono što radimo da bismo zaradili za život, dodali smisao svom životu i definirali se unutar svog društva. Naša je uloga u bilo kojem trenutku kako želimo da nas drugi vide. To može biti nešto iza čega se treba sakriti, koristiti kao vrstu društvenog oklopa. “Ja sam poslovna žena” nekim ženama izgleda moćno, dok im “ja sam domaćica” ne izgleda tako.
To nas dovodi do fobijskog sloja. Ovaj sloj zadržava naše najdublje strahove i često se zato skrivamo iza svojih uloga, pružajući neku “osjetljivu” zaštitu od tih strahova. Primjerice, ako mislim da me to što sam domaćica čini manje vrijednom od druge žene koja ima karijeru, tada bih svoj status mogla „uzdignuti“ u „majku“ jer je to uloga koja se poštuje. Važno je znati svoje strahove; u protivnom nećemo moći biti gospodarom svoje sudbine.
Zašto? Jer temelj fobijskog sloja je “Impasse”. Sloj “Impasse” je mjesto gdje se suočavamo licem u lice sa svojim strahovima, prevladavajući ih ili barem formirajući neku vrstu primirja ili saveza. Ovo je sloj rasta i samootkrivanja. To je mjesto magije, kreativnosti, a njime vladaju Muze. Kad smo u mogućnosti prodrijeti u ovaj sloj, dobivamo pristup vlastitoj veličini, jer ovaj sloj u svakom trenutku otvara vrata naše jezgre – onome koji zapravo jesmo.
Temeljni sloj predstavlja naše istinske emocije, naš stvarni odgovor na svijet u određenom trenutku. Perls je identificirao četiri glavne emocije – bijes, tugu, seks i radost, i tvrdio je da smo ili u jednom od tih stanja ili da ne osjećamo ništa osim mrtvila.
Perls je prva tri sloja nazivao Izgrađenim Ja u smislu emocionalnog oklopljavanja i držao je da moramo imati hrabrosti dekonstruirati se ulaskom u Impasse prije nego što se mrtvilo u našoj srži može ponovo uključiti.
Eloisa Villanueva
