Može li se shvaćanje egzotične prirode stvarnosti približiti većim stvarima značenja i smisla (ako one postoje)? O čemu se radi?
Interstellar, novi SF film, s pravom je hvaljen za oslanjanje na pravu znanost crnih rupa, crvotočina, drugih dimenzija i putovanja kroz vrijeme….no ide i dublje. Možda je filozofija “Interstellara”, kao i njegova znanost, nešto vrijedno istraživanja.
Znanost u filmu dolazi od Kipa Thorna, profesora teoretske fizike na Caltechu, globalnog autoriteta po pitanjima gravitacije, gravitacijske relativnosti i “izvitoperene strane svemira”, kako on to voli reći. Kip je izvršni producent filma i njegove nove knjige koja se prikladno zove “Znanost Interstellara”.
Kip naglašava “gravitacijske anomalije” kao nešto što mijenja tijek astronomije i jednako tako ima glavnu ulogu u filmu. “Gravitacijske anomalije velika su stvar, i danas i u prošlosti”, kaže on, “a mi još uvijek pokušavamo otkriti što se tu događa”. U astronomiji, gravitacijske anomalije u orbiti Merkura objašnjavale su se teorijom Einstenove opće relativnosti. Brzom rotacijom galaksija i zvijezda od strane “crne stvari” i šokantnom ubraznom ekspanzijom svemira za koju je odgovorna “crna energija”. U filmu, gravitacijske anomalije su polja u petoj dimenziji, koja su tada iskorištena da spase čovječanstvo.
Znanost “Interstellara” bazirana je na crnim rupama, koje su nezamislivo čudne, jer pretvaraju svu energiju-stvar (od raspadajuće zvijezde) u izvitopereni prostor-vrijeme i hvataju svjetlost tako da ona ne može pobjeći (zato su “crne”). Crne rupe daju uvid u više dimenzije i crvotočine — ti teoretski tuneli koji povezuju jedan dio svemira s drugim i služe kao glavni pokretači radnje u “Interstellaru”.
Ali mogu li crne rupe ići dalje? Mogu li nam dati uvid u to kako je svemir počeo, i što leži u dalekoj budućnosti? Mogu li crne rupe biti spojnica s drugim univerzumima? Nikad ih ne možemo vidjeti ali “svjetlost” crnih rupa dovodi nas “bliže istini”.
Neki kažu da znanost može odgovoriti samo na “kako” pitanja a ne ona “zašto”. “Zašto” je domena filozofije. Pa, koja je filozofija Interstellara? Što je to kod svemira što sadržava crne rupe i možda druge dimenzije i crvotočine? Što to znači, ako ništa drugo, da crne rupe pomažu strukturirati galaksije na način da su zvijezde i planete stabilni milijardama godina? Što to znači, ako ništa drugo, da je svemir sa crnim rupama gostoljubiv prema životu i umu?
“Neki ljudi pretpostavljaju da postoji samo jedan način na koji stvari mogu funkcionirati, jer postoji samo jedan način na koji se svi ti fundamentalni zakoni fizike mogu povezati na logičan, samokonzistentan način”, kaže Kip. “Ali u zadnjem desetljeću postoji znatna količina dokaza koja pokazuje da to nije tako.”
Ovdje je pet mogućnosti:
- Nema značenja. Svemir, kako kaže Bertram Russel, “je samo ovdje i to je to.” Stvarnost je “brutalna činjenica” bez objašnjenja.
- Postoji “samo jedan način” na koji mogu funkcionirati zakoni prirode — takozvana “teorija svega” (kozmolog Max Tegmark kaže da je “stvarnost matematička”)
- Postoji više univerzuma, možda čak i beskonačan broj, tako da se sve što se može dogoditi mora dogoditi, uključujući nas. Jer samo ako postojimo možemo pitati zašto postojimo (selekcijska pristanost). Mislimo da smo posebni, a nismo.
- Postoji “temelj bivanja” koji je “vrhovno svjesno biće” od kojeg proističu sva druga bića — možda osobni Bog Abrahamskih religija (židovstva, kršćanstva, islama), možda kozmička svijest istočnih religija.
- Postoji “temelj bića” koje nas pogoni ili je neka vrsta teleologije u stvarnosti (kao što predlaže ateistički filozof Thomas Nagel), neosobna intencionalnost u svemiru koja održava osnove stvarnosti. (Ateistički fizičar Paul Davies predlaže da je svemir “o nečemu”. Filozof John Leslie smatra da je “vrijednost osnovna”.)
Tražio sam od Kipa da se osvrne na stvarnost koja sadrži crne rupe, crvotočine, druge dimenzije i putovanje kroz vrijeme.
“Nemam nešto mudro za reći o tome”, rekao je. Pomislio sam, možda je to velika mudrost.
Tako da, dok s jedne strane cijenim znanost “Interstellara”, još više cijenim to kako nas potiče da pitamo “Veliko Pitanje Zašto”. Zašto je svemir ovakav?
Robert Lawrence Kuhn
