U zadnje vrijeme mnogo razmišljam o energijama. Točnije, o energetskim privlačnostima u odnosima.
Energetski gledano, ima nas svakakvih i taj se princip može primijeniti na svim razinama. Može se raditi o otvorenosti, zatvorenosti, o tome funkcioniramo li na suptilnijim ili materijalnijim razinama energije. Može biti riječ o doticaju s vlastitim tijelom , emocijama ili intelektom, o tome znamo li baratati s materijalnim ili ne, o tome reagiramo li brzo i impulzivno ili si uzmemo vremena i promišljamo. Nečiju energiju možemo osjetiti cijelim tijelom više nego umom.
Otkad sam počela stvari promatrati na taj način taj mi se princip ukazuje na svakom polju života. Primjerice, ne znam jeste li primijetili da ako provodite puno vremena s nekom grupom ljudi, prije ili kasnije nesvjesno „pokupite” nešto od te energije. Recimo, družite se s plesačima koji su svjesniji svog tijela od prosjeka pa nakon nekog vremena otkrijete da ste i vi svjesniji vlastitog tijela.
Ovo posebno vrijedi za intimne odnose u kojima smo iznimno izloženi tuđim energijama, te koje sa sobom nose poseban potencijal za razvoj naše energije. Jedan pak od najzanimljivih primjera privlačenja energetskih principa jest onaj na području ljubavnih veza, o kojem se često piše i raspravlja, pogotovo onaj o privlačenju „suprotnih“ energija. To je ono kad nas privuče netko tko je je „energetski“ suprotan nama. Npr. skloni smo aktivnom životu, a privuče nas netko tko je sklon pasivnijem. Ili, spretni smo s rukama a dopadne nam se netko tko je spretan s umom.
Jednom mi je netko u jednom razgovoru predložio objašnjenje takvog privlačenja u smislu generalnog uravnoteženja koje nam život uvijek nastoji pribaviti. No može se to i drukčije interpretirati; možda je to nešto drugo što vidimo u toj osobi ono što se skriva u našoj sjeni.
“Ono čega iznutra nismo svjesni, manifestira se izvana kao naša sudbina.”
~C. Jung
Možda je ta aktivnost/pasivnost/spretnost s rukama ili intelektualizam nešto što u sebi potiskujemo, pa nas privlači u drugoj osobi? Drugim riječima, srećemo se s potisnutim dijelom sebe ili s dijelom koji nesvjesno trebamo razviti. A gdje ćemo ga bolje razviti nego kroz intimni odnos i drugu osobu?
Sve su te interpretacije jednako vrijedne, no pitanje je koje implikacije imaju za područje osobnog razvoja. Odgovor sigurno nije jednoznačan i trenutno ga i sama tek otkrivam, stoga……zasad sam tek na razini da primjećujem taj fenomen svugdje u životu.
I istovremeno mi predstavlja izazov, ali me i veseli…i ne mogu se načuditi sposobnosti života da ti pred nos dovede upravo te energije kojih ti u njemu nedostaje. Isn’t this ironic, rekla bi Alanis Morissette, a ja ću reći da je život lekcija čak i kad, u vrtlogu vlastitog ega, nismo u stanju vidjeti širu sliku. A šira slika je zapravo to da imamo energetsku prilika za učenje nečega. Čega točno, na nama je da otkrijemo.
~Iva
