Što je to duša? Obično o njoj ne slušamo od fizičara. No ovaj kratki odlomak iz Heisenbergovih uvida može nam otvoriti nova viđenja duše i duhovnosti.
Werner Heisenberg, zajedno sa Neils Bohrom, Enricom Fermijem, Paulom Diracom, Wolfgangom Paulijem i Maxom Bornom, bio je jedna od centralnih figura u razvoju kvantne teorije u predratnim godinama. 1952, Heisenberg, Pauli i Bohr sastali su se u Copenhagenu kako bi raspravili konstrukciju europskog akceleratora. Jedne večeri Pauli i Heisenberg šetali su rivom, kad je Pauli neočekivano ispalio pitanje prema Heisenbergu: “Vjerujete li u osobnog boga?”
Nakon nekoliko minuta Heisenberg je odgovorio: “Mogu li parafrazirati vaše pitanje? Meni se osobno više sviđa sljedeća formulacija: Možete li vi, ili itko drugi, dosegnuti središnji red stvari ili događaja, čij postojanje je van svake sumnje, tako direktno kako možete dosegnuti dušu drugog ljudskog bića? Koristim termin “duša” namjerno tako da ne bude nesporazuma. Ako tako postavite pitanje, rekao bih “da”.
Pauli je tada pitao: “Drugim riječima, mislite da možete postati svjesni središnjeg reda istim intenzitetom kao što ste svjesni duše druge osobe?”
Heisenberg je odgovorio: “Možda.”
Pauli je nastavio: “Zašto koristite riječ ‘duša’ a ne jednostavno ‘druga osoba'”?
Heisenbergov odgovor je bio: “Upravo zato što se riječ ‘duša’ odnosi na središnji red, na unutarnju srž bića čije vanjske manifestacije mogu biti potpuno različite i onkraj našeg razumijevanja….ako ne možemo govoriti ili čak razmišljati o širim povezanostima, bez kompasa smo i u opasnosti da izgubimo svoj put.”
Izvor, iz eseja Pozitivizam, metafizika i religija
