Jeste li ikada osjećali da je nešto ispravno za vas, a okolina vas je uvjeravala u suprotno? Jeste li ikad imali osjećaj da ne živite svoj život u potpunosti? Da skrivečki dovlačite ili skupljate komadiće koji vam daju snagu, kad drugi ne gledaju? Ako jeste, onda je ovo tekst za vas. I trenutak o važnosti za povratak sebi, utemeljen u priči o crvenim cipelama Clarisse Pinkole Estes i seriji Mali požari posvuda.
Crvene cipele kod Clarisse Pinkole Estes u knjizi Žene koje trče s vukovima simbol su svega onog iskonskog u ženi što dolazi u sukob s društvenim očekivanjima i nametnutim normama. Originalno ovo je priča Hansa Christiana Andersena o posvojenoj mladoj ženi i njenom procesu sa crvenim cipelama koje je donijela sa sobom u kuću maćehe. One predstavljaju snove, nade i želje divlje žene, nešto što društvo često pokušava staviti pod kontrolu ili zatrti, ugasiti.
One nas uče, kaže Pinkola Estes da divlju psihu trebamo zaštititi time što ćemo je cijeniti, što ćemo braniti njene interese i što je nećemo predati nezdravim uvjetima. Osim toga nas uče i da netko ili nešto uvijek mjerka ono divlje zbog njegove energije, ljepote ili jer ga želi kontrolirati, umoriti, preoblikovati, nadzirati. Uče nas kako da pazimo da se to ne dogodi.
U priči, djevojka biva zaluđena crvenim cipelama. Kako Pinkola Estes kaže, porobljava je romantika crvenih cipela. Važna je pobuna, no njena opsjednutost crvenim cipelama – a to se dogodi kad zatiremo ono divlje u sebi, kad odustanemo od sebe radi društvenih očekivanja, odvraća je od suvisle pobune koja bi promicala stvarnu promjenu.
Simbol cipela može se shvatiti kao psihološka metafora. Cipele štite i brane ono što nas uzemljava, što čini naš temelj, na čemu stojimo – naša stopala. Arhetipski, kaže Clarissa Pinkola Estes, posjedovati cipele znači posjedovati čvrsta uvjerenja i sredstva da djelujemo u skladu sa svojim uvjerenjima.
Kako se dogodi gubitak sebe?
Priča može krenuti tako da žena pristane na društvena očekivanja s kojima sama nije načistu. To može dogoditi naglo, ali češći je slučaj da se dogodi postupno, tako postupno da se ni ne primjećuje. Neka situacija na koju se pristane isprva izgleda sjajno i divno, mekano i toplo na dodir. No s vremenom postaje očito da je cijena koju je trebalo platiti bila prevelika. Možda je riječ o “lakšem” načinu života, o pisanju lakšeg djela umjesto onog bitnog koje predstavlja ključ našeg rada, o odgađanju vlastitih poziva na kreativnost radi onih svakodnevnih.
Vlastita autentična energija često može biti u sukobu s društvenim očekivanjima, pogotovo kad je riječ o ženama i kompleksnoj temi toga što društvo od žena očekuje. Ovaj je pritisak i na početku 21. stoljeća i dalje ogroman. Žene se često mogu naći u situaciji da moraju pristajati na kompromise radi društvenih očekivanja. I ti procesi nisu nimalo jednostavni, oni su teški i česti. No potrebno se stalno iznova podsjećati da potisnuta autentična energija ne nestaje. Ona će pronaći načina da nas podsjeti na svoje postojanje tijekom života i pritom može stvoriti nevolje.
Ono što se isprva činilo blještavim može se pokazati kao nešto radi čega dugoročno malo ne možemo disati. Osim toga, jednom kad se odrekne onog svojeg autentičnog duša ostaje gladna, kaže Pinkola Estes u Žene koje trče s vukovima. Kada gladuje, kaže Pinkola Estes, duša će prihvatiti svaku zamjenu koja se nudi pa tako i onu koja je potencijalno opasna za nju samu. To je glad duše koja ženu može odvesti ravno u zamku.
Glad duše
Biti u stanju gladi znači da se duši stalno uskraćuje hrana, kaže Estes. Tada će duša posegnuti za bilo čime što joj daje osjećaj života. Jer iako sami sebi možda govorimo drukčije, duša osjeća da joj nešto nedostaje. I dat će nam to do znanja, na ovaj ili onaj način. Ako ste ikad osjetili glad duše, ako ste ikada pali u zamku, a osobito ako imate nagon za stvaranjem, vrlo vjerojatno da ste bili ili jeste podivljala žena, kaže Pinkola Estes. Drugi je mogući znak upadanja u ovu zamku i depresija, smatra Pinkola Estes. Odbacivanje vlastitih vrijednosti radi društvenih očekivanja nosi svoju cijenu. Autentični instinkti koje imamo prigušuju se i prelaze i ništavilo. Umjesto da slijedimo nove energije, prepuštamo se psihičkom mrtvilu.
Klasična jungijanska psihologija kaže da se gubitak duše događa osobito sredinom života, navodi Pinkola Estes, u tridesetima. No ona smatra kako je gubitak duše u modernoj kulturi svakodnevna opasnost, bez obzira na podrijetlo, obrazovanje ili ekonomsku situaciju. U modernoj kulturi postoji mnogo mjesta na kojima se može dogoditi taj gubitak i to je bitka koja se događa uvijek iznova. Za povratak sebi bitno je stoga stalno stražariti nad svojom vezom sa značenjem, strašću, životnošću i područjem koje nam to daje. Važno je držati oči širom otvorenima, kaže Pinkola Estes, i pažljivo vrednovati ponude lagodnijeg, sigurnijeg, jednostavnijeg života i cijene koju za to treba platiti.
Mali požari posvuda: povratak sebi
Slična je tema o gubitku vlastitog autentičnog, kreativnog i iskonskog djela umjetničko djelo koje je nedavno izdao Hulu, a koju su zajedno producirale Reese Witherspoon i Kerry Washington, naziva “Mali požari posvuda”. U seriji se također radi o stvarima koje daju značenje našim životima, a koje tinjaju unutar nas kad zaboravimo na to tko zapravo jesmo. Rijetko vidim seriju iz koje svaka žena može nešto naučiti, koja ovako slojevito i na mnogo razina psihološki duboko prorađuje živote protagonistica koje jedna drugoj tako očito predstavljaju antipod, one poreknute i potisnute dijelove sebe.
U seriji nam se pokušava pokazati kako osoba koja je sebe zatrla na iskonskoj razini nesvjesno kasnije tijekom života poklanja samoj sebi onaj odbačeni dio sebe ni ne sluteći što radi. Taj čin u njenom životu uzrokuje čitav niz kaosa, čitav niz požara koji na kraju dovode do ozbiljnih posljedica. S druge strane također ju uporno slijedi njen odbačeni dio u liku bliske je osobe stalno je podsjećajući na to da postoji. Jer dijelovi nas koje odbacimo neće samo tako nestati. Oni će se pojavljivati oko nas, u drugim ljudima i situacijama, tako dugo dok se ne odlučimo suočiti s njima.
Ne možemo pobjeći od sebe, pokazuju nam Mali požari posvuda. Zatiranjem sebe stvaramo stvarnost u kojoj svugdje gore mali požari. A oni s vremenom mogu uzrokovati onaj veliki.
Za razliku od bajke i poput serije, naš život uvijek sadrži novu epizodu. Pa kako kaže i sama serija, uvijek postoje nove opcije. Nove prilike da se stvari isprave. Nove šanse za povratak sebi. I nova područja gdje se to može učiniti.
Ne čekajmo. Iskoristimo ih.
