Animus i anima: igra skrivenog i izraženog, muškog i ženskog

4.0.1

Magična privlačnost u vezama svima nam je poznat fenomen. No manje su poznati nesvjesni fenomeni koji ju izazivaju, a koje je Jung pokušao uhvatiti svojim opisima animusa i anime. Pročitajte!

Sjedite na kavi. Dan je miran, lijep, petak je. Sve ste svoje tjedne obaveze marljivo odradili i sad blaženo miješate kavu na popodnevnom suncu, opuštajući se s prijateljima. Dok slušate prijateljicu kako vam nešto priča, krajičkom oka ugledate nju/njega kako ulazi na scenu. Odjednom, prijateljičin glas počinje blijediti, ulica oko vas kao da gubi boju, a kavu i stol zajedno s vašim prijateljima i svim ostalim odnosi neka nepoznata bujica. Više se niste u stanju koncentrirati na ništa drugo osim na to biće koje sjedi za stolom do vas. Poznato? Dok vas prijateljica trese za rukav i ispituje gdje ste, vama se čini da vas je netko urekao. Kad vam se dotična osoba obrati, uzvrpoljite se, ruke vam se oznoje, i zbunjujete se kao neki školarac. I to vi, ostatk vremena razboriti, samouvjereni i odrasli pojedinac. Što, k vragu? Možda vas je netko zaista urekao.

No, unatoč tom potencijalnom uroku, ne možete dopustiti da to magično biće za stolom od vas odleprša pa hrabro ustajete, lupite neku foru za ulet i zatražite njegov broj telefona ili da vas bar doda na Messenger. I tako krene….kava, cuga, šetnja parkom, magični poljubac pod mjesečinom. Odjednom se nalazite kako tražite njegovo ili njezino društvo u svakom slobodnom trenutku i kako ga/ju zovete u 1 ujutro da ga obavijestite da ste jeli sendvič sa sirom. Odjednom sve morate dijeliti. Odjednom sve izgleda ljepše, šarenije, bolje, jasnije. I to zaista mora da je neka magija, jer se ne sjećate kad ste se zadnji put tako osjećali.

I jest magija. Magija vašeg animusa, ili anime. Animuse i anime pojmovi su iz analitičke psihologije Carla Gustava Junga. Oni predstavljaju nesvjesne arhetipove u psihi pojedinca, u Jungovoj teoriji suprotne njegovom vlastitom spolu. Animus bi tako u ženi trebao predstavljati ono “muško” u njenom nesvjesnom, a anima ono nesvjesno “žensko” u psihi muškarca. Za potrebe ovog članka, na trenutak ćemo ignorirati potencijalno problematičnu karakterizaciju “muškog” i “ženskog” u Jungovoj analizi, koja perpetuira binarnu rigidnu podjelu te bi joj bilo potrebno posvetiti cijeli dodatni kritični članak, koncentrirati ćemo se na ono iz Jungove teorije što smatramo vrijednim. Za početak ćemo animusa i animu promatrati kao manifestaciju nesvjesno društveno određenih muških i ženskih uloga. Zato se animus i anime u bajkama često ukazuju kao kolektivno poznati arhetipi muških i ženskih uloga, npr. mudri starac ili mudra starica, čarobnjak ili vještica.

No stvari nisu tako jednostavne, jer tu je i osobna dimenzija. Animus i anima, smatrao je Jung, tijekom života nadograđuju se iz tri izvora: kroz prve susrete sa spolom koji ga privlači, obično roditeljem suprotnog spola, no očito kod homoseksualnih osoba može biti riječ i o roditelju istog spola, kulturološkim nesvjesnim predodžbama o tom spolu i iskustvima koje pojedinac ima sa spolom koji ga privlači tijekom života. Kako bi se anime i animuse lakše shvatilo, može ih se shvatiti i kao nesvjesni dio naše psihe koji nismo dovoljno osvjestili pa nas zato privlači ili odbija kod drugih ljudi – za kojim naše nesvjesno traga kao za nečim što nam nedostaje.

Ta se logika odražava čak i u narodnoj poslovici „suprotnosti se privlače“. Vjerojatno i sami znate o čemu je riječ ako ste se ikad u vezi našli u jednoj od onih svađa koja počinje nečim naizgled bezazlenim kao što je vaša želja da gledate dokumentarni film na jednom programu, dok vaš partner baš želi gledati akcijski film na Netflixu. Nakon nekog vremena, na površinu u vezi izlaze sve različitosti – vi bi nedjeljna popodneva provodili čitajući, a on/ona bi skakali bungee jumping, vi biste večeri provodili na duhovnim radionicama otkrivajući vaše Više Ja, dok njegovo Više Ja pronalazi duhovno ispunjenje jedino u igranju košarke. Kad ne bi bilo dobrog seksa, tada kao da ne biste imali o čemu razgovarati…I tada obično proklinjete sudbinu i sve što vas je spojilo kad tako očito nemate ništa zajedničkog, a ujedno i tako očito ne možete jedno bez drugog. A sudbina su ovdje – vaše anime i animusi. U vašem vas partneru privlači ono što nemate, ili ono što mislite da nemate, i često je to savršena prilika da upravo taj zaboravljeni dio sebe- osvjestite.

Animus i anima, naime, nisu samo magični. Djelomično su ustvari dosta realni i bazični, budući da se sastoje od nesvjesnih obrazaca koje smo nekad u životu potisnuli i koji sad nas fino krenu navlačiti kad se osoba s tim karakteristikama pojavi negdje u blizini. U jednom od poznatijih primjera analize snova u knjizi „Tumačenje snova“, Freud objašnjava jednom svom pacijentu da je njegova sklonost djevojci koja je na sebi imala žutu haljinu kad su se upoznali povezana s njegovim sjećanjima žutog cvijeća koje pak povezuje sa sjećanjem na idealizirani rodni grad iz kojeg je prerano bio prisiljen odseliti se. Ok, nećemo sad ići toliko daleko da tvrdimo da ćete poluditi u nečijoj blizini samo radi komada odjeće, ali čini se da su neki detalji koje je naša podsvijest zapamtila i/ili potisnula dok smo odrastali ključno povezani s time što će nam se sviđati. Dodajte na to suprotni (ili koji već preferirate) spol i- eto vam vašeg animusa ili anime. Vjerojatno ste i sami primjetili neke od obrazaca koje ponavljate u vlastitim vezama („plavi i bradati, plavi i bradati, plavi i bradati…ček otkud mi je ovo poznato?“).

Što se dalje događa? Pa grmit će i sijevati oko vas, a vi mu vjerojatno nećete moći odoljeti. Ono što je kod animusa i anime dobro jest upravo ta magična privlačnost radi koje sve izgleda ljepše. Ono što je loše jest to što su anima i animus djelomično naše projekcije a ne stvarnost osobe koja nam se sviđa. Budući da na nju/njega apliciramo vlastite nesvjesne projekcije o tome što bi idealni muškarac/žena trebali biti, sve je super dok frcaju iskre (iako i ovdje postoje dobre šanse da vas pomete orkan ako su obrasci dovoljno nesvjesni a animus je dovoljno jak) no stvari se mijenjaju s vremenom kad počinjemo uviđati razliku između onoga što smo vidjeli i onoga što osoba nasuprot nas stvarno jest. I onda se, nakon prolaska vremena, može dogoditi da se pitamo tko je ta osoba koja s nama dijeli krevet i zašto to prije nismo vidjeli. Jednostavno. Jer smo vidjeli animusa ili animu.

„I što sad?“ – pita me prijateljica na kavi na kojoj nadobudno raspravljamo o svojim animusima. „Ako animus nije u igri onda je veza dosadna. Ako je, ubit će me od intenziteta. Kako da živim? Hoću li biti mrtva od uzbuđenja ili mrtva od dosade? Zeznuti su, čovječe, ti animusi“

No jesu li stvarno? Iako smo uvijek djelomično u vlasti naše anime/animusa, možda ne moramo birati između toga da poginemo od naleta strasti koji frca između našeg animusa i nas i toga da hrčemo od dosade jedno kraj drugog. Možda možemo naučiti prepoznavati te nesvjesne obrasce koje stalno ponavljamo u vezama i iskoristiti ih tako da kad jednom bukne strast ovladamo tim iskrama na relativno miran način. Anime i animuse u našim partnerima tada možemo iskoristiti da spoznamo i integriramo onaj dio sebe koji vidimo u njima. Prema svim duhovnim shvaćanjima osobe kao cjelovite, bilo da se radi o zenu, budizmu, yogi ili nekoj drugoj tradiciji, u nama postoje sve energije, samo smo tijekom života i proživljenih iskustava naučili neke manifestirati jače, a neke slabije. Ove slabije, koje nismo naučili manifestirati, tada predstavljaju onaj potisnuti dio ja, prema Jungu „sjenoviti“ dio, dio koji smo tada skloni projicirati na van ili tražiti u drugim ljudima. Mnoge duhovne discipline također upućuju na ovo – direktno rade na osvještavanju dualnosti i uravnoteženju suprotnih energija u nama. Kako bismo postali cjeloviti, moramo za početak upoznati naše skrivene dijelove, dijelove koji nas dok ih ne upoznamo nastavljaju privlačiti ili odbijati u drugima. U slučaju anime i animusa privlačiti i to, nerijetko, snagom kojoj ne možemo odoljeti, a koja za nas dugoročno možda nije održiva.

Stoga je potrebno osvijestiti te nesvjesne dijelove sebe, upoznati se s potisnutim i vidjeti kako nas je ono što smo potisnuli privuklo u partneru. Potrebno je i razlučiti vlastite projekcije od stvarnog partnera koji stoji pred nama kao zasebna, jedinstvena osoba. To možemo postići unošenjem obrasca svjesnosti u sve dijelove naše veze ili osvještavanjem vlastitih projekcija i razlike između njih i stvarnog partnera pred nama. Jednom kad to učinimo, konačno ćemo moći uvidjeti što je to i zašto za nas toliko magično privlačno. I sjesti s osobom koja se krije iza animusa/anime. I time otvoriti novi horizont mogućnosti.

Iva Paska