Alan Watts i mudrost nesigurnosti

Alan Watts mudrost nesigurnosti
Izvor i copyright: http://www.elizabethgadd.com/

Kako ostati smiren u moru vijesti o terorističkim napadima, fašizmu, ekonomskim nesigurnostima, ratovima? Kako se suočiti s vlastitom nesigurnom budućnošću? Rješenje donosi sažetak knjige Mudrost nesigurnosti u kojoj nam Alan Watts otkriva tajnu postizanja mira.

Taj je autor i filozof navijestio nesigurnost suvremenog društva još prije sedamdeset godina, u vrijeme izlaska knjige Mudrost nesigurnosti:

“Toliko mnogo znamo o povijesti, o svim onim paketićima koji su se ranije vezivali i posve se rasprsnuli. Znamo tolike pojedinosti o problemima života, da se oni odupiru lakim pojednostavljenjima i čine se složenijima i bezobličnijima no ikad prije…znanost i industrija toliko su povećale užurbanost i okrutnost življenja, da izgleda kako se naši paketići svakim danom raspadaju sve brže i brže.

Tako se javlja i osjećaj da živimo u doba neuobičajene nesigurnosti…Kako godine prolaze, čini se da imamo sve manje i manje uporišta za koje bismo se mogli uhvatiti, sve manje stvari koje bismo mogli držati posve ispravnima i istinitima, pouzdanima za sva vremena.”

Watts tvrdi kako takvo stanje dovodi do tjeskobe te osjećaja kako je sve relativno i kako je život tek bujica bez oblika i cilja. No on smatra kako ovo doba nesigurnosti nije ništa drukčije od prethodnih. Možda tada nije bilo, primjerice, terorizma. No i tada su postojale nesigurnosti koje postoje danas – siromaštvo, bolest, promjena, rat, smrt. No tada je vjerovanje da je Bog odgovoran za sve bilo rasprostranjenije. Kako bi Nietzsche ustvrdio, tada Bog još nije bio “mrtav”. Današnja znanost u velikoj mjeri potisnula je vjerovanja da se stvari oko nas događaju radi neke više sile. To je, kaže Watts, na ljude djelovalo uznemirujuće.

Jer, izgleda da čovjek nije sposoban živjeti bez mitova, bez vjere da svakodnevnica i teškoće, patnja i strah od ovog života ipak imaju neko značenje i cilj u budućnosti.

No kad se jednom pojavi sumnja o tome da je religija mit, kaže Watts, njena snaga iščezava.

Možda je čovjeku potrebno da ima mit, no on si ga ne može svjesno propisati, kao što bi si mogao propisati tabletu protiv glavobolje.

Kad se u vjeru u vječno počne sumnjati, tada ljudi tragaju za svojom srećom u suvremenim razonodama, smatra Watts. No te su razonode nesigurne i kratkotrajne. Štoviše, takvo traganje rezultira ili u mahnitom lovu na razonode, od straha da se nešto ne propusti, ili u frustraciji radi boljeg sutra koje nikad ne dolazi.

Druga je opcija pak nada u bolju budućnost, koja je vječno prisutna, a nikad zapravo u potpunosti ne zadovoljava naša očekivanja. No postoji i treće rješenje, kaže Watts. To je sadašnji trenutak.

Zašto je bitan sadašnji trenutak?

Konstantno življenje u vlastitoj glavi ono je radi čega zapravo nismo mirni, tvrdi Watts. Ili kopamo po sjećanjima na “bolja vremena” ili pak živimo u “budućnosti svijetlih obećanja” koja se svodi na koncepte, vjerovanja i očekivanja. Za mnoge ljude prošlost i budućnost su stvarnije od onoga što žive trenutno, kaže Watts. No obje nisu ništa više od običnog mentalnog konstrukta za koji se hvatamo.

Prošlost je zapravo samo trag nečega što je nekad bilo;

“Ali, što je sa sjećanjima? Valjda ja kroz sjećanje mogu također znati i što je prošlost? Pa dobro, prisjetite se nečega. Prisjetite se događaja, kad ste opazili nekog prijatelja dok je šetao ulicom. Čega ste pri tome svjesni? Vi zapravo ne gledate stvarni događaj, to jest svog prijatelja kako se udaljava ulicom. Vi ne možete potrčati za njim i stisnuti mu ruku, ili od njega dobiti odgovor na pitanje koje ste mu zaboravili postaviti kad ste ga prošli put zaista sreli. Drugim riječima, vi uopće ne gledate pred sobom stvarnu prošlost. Vi gledate samo sadašnji trag te prošlosti.”

Jednako je tako besmisleno i “živjeti” u budućnosti;

“Ako nam je za uživanje u sadašnjosti potrebna sigurnost sretne budućnosti, “plačemo za mjesecom.” Takvu sigurnost nećemo dobiti. Čak i najbolja predviđanja budućnosti su i dalje stvar vjerojatnosti prije nego sigurnosti…

Budućnost još nije ovdje, pa ne može postati dijelom iskustvene stvarnosti sve dok ne postane sadašnjost. Jer, sve što znamo o budućnosti sačinjeno je od posve apstraktnih i logičkih elemenata – zaključivanja, nagađanja, izvođenja – to se ne može pojesti, osjetiti, omirisati, vidjeti, čuti, ili uživati na bilo koji drugi način. Težiti za tim znači juriti za duhom koji se neprestano povlači, i što ga brže progonimo, to brže nam on bježi. Zbog toga svi poslovi vezani za civilizaciju i jesu užurbani, jer teško da itko uživa u onome što ima, pa vječno traži sve više i više. Zato se sreća neće pronaći u čvrstoj i opipljivoj stvarnosti, nego u takvim apstraktnim i površnim stvarima kakve su obećanja, nade i uvjeravanja.”

Kako živjeti u sadašnjem trenutku?

Alan Watts detaljno objašnjava što je potrebno kako bismo osvjestili taj sadašnji trenutak;

…da postanemo svjesni života, iskustva takvoga kakvo jest upravo u ovom trenutku, bez ikakvih prosudbi ili ideja o njemu. Drugim riječima, trebaš vidjeti i osjetiti ono kroz što prolaziš onakvim kakvo to jest, a ne prema nazivu kojim je nazvano.

Što to zapravo znači? To znači pokušati doživjeti trenutak bez prirodane etikete, imena ili značenja koje bi mu inače pridodale naše misli. Primjerice, slušati glazbu, a ne razmišljati o tome kako slušamo glazbu. Ili “biti” u razgovoru s ljudima, a ne istovremeno evaluirati razgovor u glavi. Kao u onoj staroj ideji zen mudraca, biti jedno s čajem koji pijemo.

Ako ne znate kako to postići, Watts nudi mali trik za prizivanje svijesti u sadašnji trenutak:

Dok promatrate ovo sadašnje iskustvo, jeste li svjesni da ga netko promatra? Možete li, osim samog iskustva, pronaći i onoga tko ga doživljava? Možete li istodobno pročitati ovu rečenicu i misliti o sebi kako je čitate? Otkrit ćete da – želite li razmisliti o sebi kako je čitate – morate za djelić sekunde prestati čitati. Prvo iskustvo je čitanje. Drugo iskustvo je misao: “Ja čitam”. Možete li igdje pronaći osobu koja misli sljedeću misao: “Ja upravo čitam.” Drugim riječima – ako je sadašnje iskustvo misao: “Ja upravo čitam”, možete li misliti o samome sebi kako razmišljate o toj misli?

Ispostavlja se da  – ne možemo. Ne možemo istodobno biti svjesni radnje koju radimo i razmišljati o radnji tj. evaluirati ju. Drugim riječima, ne možemo istodobno biti svjesni sadašnjeg trenutka i “gubiti” se u vlastitim mislima;

”  Prvo sadašnje iskustvo bilo je čitanje. Kad ste pokušali misliti o sebi kakočitate, iskustvo se izmijenilo, pa je sljedeće sadašnje iskustvo bila misao: “Ja upravo čitam”. Niste se mogli odvojiti od tog iskustva, a da ne prijeđete na drugo iskustvo. Vrtjeli ste se u krugu. Dok ste mislili: “Ja čitam ovu rečenicu”, vi je niste čitali. Drugim riječima, u svakom od sadašnjih iskustava vi ste bili svjesni jedino tog iskustva. Nikad niste bili svjesni da ste ga svjesni. Nikada niste bili u stanju razdvojiti mislioca od misli, znalca od znanja. Sve što ste uopće pronašli bila je nova misao, novo iskustvo.”

Jedna kineska priča govori o posjetitelju koji je došao velikom mudracu i zamolio ga: “Um mi nije smiren. Molim te, smiri moj um”. Mudrac odgovori: “Izvadi svoj um (svoje Ja), stavi ga preda me i smirit ću ga”. Posjetitelj reče: “Sve sam ove godine tragao za svojim umom, ali ga nisam pronašao”. “Eto”, reče mudrac, “već je umiren!”

Pravi uzrok frustracije kod ljudi nisu, dakle, događaji –  već naša interpretacija tih događaja, naglašava Watts;

Pravi razlog zbog kojega ljudski život može biti tako strahovito iscrpljujući i frustrirajući nije u tome što postoje činjenice zvane smrt, bol, strah ili glad. Ludilo nastaje kad te činjenice postanu prisutne, i kad se započnemo okretati, vrpoljiti, bježati i zujati, nastojeći izvući svoje “Ja” iz tog iskustva. Pravimo se da smo amebe, i nastojimo se zaštititi od života rascjepljujući se na dvoje. Zdravlje, cjelovitost i upotpunjenost leže u spoznaji da mi nismo razdijeljeni, da su čovjek i njegovo sadašnje iskustvo jedno, te da se ne može otkriti nikakvo odvojeno “Ja” ili um.”

Da biste shvatili glazbu, morate je slušati. Ali, tako dugo dok pri tome mislite: “Ja slušam ovu glazbu”, vi je ne slušate. Da biste shvatili radost ili strah, morate ih biti u cijelosti i nepodijeljeno svjesni. Tako dugo dok mu dobacujete razne pogrde, i govorite sebi: “Ja sam sretan”, ili “Mene je strah”, vi ga niste svjesni.

Izvor: Alan Watts, Mudrost nesigurnosti, Biovega, 2004. 

Moglo bi vas još zanimati: Alan Watts i zen budizam

Pema Chodron: Kako izgleda duhovni razvoj

You may also like...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ovaj obrazac prikuplja vaše ime, e-poštu i sadržaj kako bismo mogli pratiti komentare na web stranici. Za više informacija pogledajte našu politiku privatnosti gdje ćete dobiti više informacija.