O Viktoru Franklu kao o začetniku egzistencijalne analize već smo pisali. No vjerojatno niste znali koja četiri pitanja on smatra najvažnijim egzistencijalnim pitanjima. Pročitajte.
Viktor Frankl začetnik je egzistencijalne analize. Na temelju svojih iskustava iz koncentracijskog logora utemeljio je znanost o smislu – logopediju – te se cijeli život bavio pomaganjem drugima u pronalasku njihovog vlastitog smisla.
Dok Frankl smatra stremljenje ka smislu najdubljom ljudskom motivacijom, on navodi još 4 osnovna egzistencijalna pitanja na koje bi se trebalo (potvrdno) odgovoriti, kako bi čovjek mogao osjećati smisao i biti u stanju pokrenuti se na najdubljim psihološkim razinama:
-
Čovjeka pokreće osnovno pitanje egzistencije: ovdje sam – no mogu li (kao cjeloviti čovjek) biti ovdje?
Imam li za to prostor, zaštitu, podršku? Odgovor na ovo pitanje pronalazi se u prihvaćenosti, što čovjeku omogućuje da dalje prihvaća.
Preduvjet mogućnosti prihvaćanja je tako sigurnost vlastite egzistencije, u suprotnom se za istu treba prvo izboriti.
-
Ljude pokreće osnovno pitanje života: živim – no volim li ustvari živjeti?
Doživljavam li punoću, povezanost, imam li vremena za vrijednosti? Život kao vrijednost ostvaruje se prije svega kroz doprinos, bliskost, ljubav. To ljude otvara na način da mogu dalje doprinositi drugima.
No preduvjet doprinosa nekome ili nečemu jest shvaćanje vlastitog života kao vrijednosti. Taj se osnovni osjećaj sastoji od dubokog osjećaja da je dobro postojati (“da je dobro što postojim”). Taj osnovni osjećaj vrijednosti je preduvjet daljnjeg osjećanja vrijednosti.
-
Ljude pokreće osnovno pitanje života: ja sam ja – no smijem li ja biti ja, kakav/kakva jesam?
Osjećam li poštovanje, pažnju, samopoštovanje? Takvo stanje nastaje kroz prepoznavanje, kroz mogućnost da budemo shvaćeni ozbiljno, kao i kroz mogućnost zauzimanja za sebe. To nadalje omogućuje daljnje prepoznavanje drugih.
Preduvjet prepoznavanja drugih jest sposobnost razlikovanja sebe od drugih ljudi.
-
Ljude pokreće pitanje smisla egzistencije: ovdje sam – no što sad s tim?
Što mi je danas činiti kako bi osjećaj svoj život u svoj njegovoj punini? U kojoj se većoj cjelini, koja ne obuhvaća samo mene, vidim? Za što živim?
Čovjek može osjetiti smisao kroz zadatke i osjećaj vrijednosti, kroz osjećaj pripadnosti većim strukturama, kroz razvoj i sazrijevanje vlastitog sebstva i/ili kroz vjerovanje u nešto. To mu olakšava usklađivanje s vlastitim svijetom te pronalazak i ostvarivanje vlastitog smisla u svakoj situaciji.
A kako pronaći smisao? Neke od savjeta, o kojima smo već pisali, možete pročitati ovdje.
