Smisao života u 21. stoljeću

smisa života

Izvor: axcy @ deviantart.com

Smisao života često je pitanje današnjice. Osjećaj besmislenosti egzistencije česta je problematika 21. stoljeća. Kako u tom kontekstu pronaći smisao života?


U suvremenom društvu često se postavlja pitanje koji je smisao života. Što je pomalo ironično, kad se uzme u obzir da čovjek danas ima neusporedivu količinu izbora kako će živjeti u odnosu na prijašnja povijesna razdoblja. Nekad se znalo. Čovjek se mora oženiti, mora vjerovati u Boga, obrazovati se može samo pod određenim uvjetima. Upute za dobar život bile su dosta jasne.

U današnjem društvu one to više nisu. Želite li danas biti vjernik, želite li jesti meso ili biti vegeterijanac, želite li se obrazovati, želite li brak – izbor je na vama. U moru neograničenih mogućnosti sami trebate pronaći onu koja će vrijediti za vas. S tim je povezana i određena doza nesigurnosti. Što je za nas ispravno? Kako znati jesmo li ispravno odabrali?

Smisao života; nova smjernica 

U nedostatku “starih” smjernica za dobar život, nameće se jedna novija koja je iskoristila priliku i preuzela prevlast.  Prema njoj, točno se zna što čini uspjeh – trebamo ovako i ovako izgledati, trebamo se nalaziti na ovim i ovim mjestima, posjedovati te i te proizvode. More oglasa svakodnevno nam daje ideju toga kako izgleda dobar život.

No problem konzumerizma je taj da je površan. Egzistenciju svodi na privid, efikasnost i kvantifikaciju. Krije li se smisao života u tome? Nemojte krivo shvatiti, novi automobil je super stvar. S njime možemo doći brže s jednog mjesta na drugo i možemo ga koristiti da idem na izlete s obitelji i prijateljima. No hoće li nas on iznutra zaista ispuniti?

“Dobar” smisao života 

Naime, prema Jean Paul Sartreu i Viktoru Franklu, smisao života mora biti samotranscendentan. Drugim riječima, smisao života mora biti usmjeren izvan nas, bilo da se radilo o nekoj vrijednosti kojoj čovjek stremi ili drugim ljudima. Konzumeristička smjernica življenja – uspjeh radi uspjeha, novac radi materijalnih stvari, uređivanje radi izgleda – i dalje su usmjerene na nas same i samim time nisu samotranscendentne.

Da bi se smisao života mogao zaista osjetiti on nas mora “staviti u svijet”. Zen perspektiva rekla bi da nas mora povezati sa svijetom, dati nam osjećaj da smo dio tog istog svijeta. Drugim riječima, smisao života negdje mora uključivati nadilaženje pojedinačne egzistzencije. Takva je perspektiva mudra jer shvaća da čovjek nije izolirano biće –da živi u svijetu, te da je dio svijeta kao što je i svijet dio njega.

Iako se isprva može činiti banalnom zen doskočicom, kad se jednom osjeti ona to uopće nije – ona ima implikacije na moralnoj i na političkoj razini. Jednom kad čovjek osjeti da je dio ovog svijeta i društva, osjetit će i vlastiti smisao. Kapitalistička retorika fokusira se pak na pojedinca i ostvarenje cilja po sebi – a to ne uključuje svijet. Egzistencija tako ostaje izolirana. Jedna od manifestacija izolirane egzistencije može biti i osjećaj praznine.

Stoga, u potragu za samotranscendentim smislom!