O stranici

Što?

Odavno me zanimaju egzistencijalna preispitivanja i pitanja o svijetu i prirodi ljudske i društvene stvarnosti.  Ispada da sam stjecajem okolnosti većinu života provela u onome za što ću mnogo kasnije naučiti da Heidegger zove “modom svjesnosti bića”, u kojem se umjesto bavljenjem stvarnošću volim baviti time da je ona tu.  Drugim riječima, nikad nisam stvarnost uzimala zdravo za gotovo – otkad znam za sebe najdraže mi je bilo promišljati njenu prirodu, to kako se ona stvara, uviđati na koje je sve načine tu.  Zato se volim baviti, kako mi je jednom davno zgroženo rekla profesorica na fakultetu, onim “velikim pitanjima”:

Zašto sam/smo ovdje?

Čemu sve ovo?

Koji je smisao života…(s obzirom na to da…)? 

U međuvremenu sam, ponukana i nekim osobnim iskustvima, to shvatila kao poziv za traganjem i počela tražiti odgovore.

Putem sam završila interdisciplinarni doktorski studij iz humanističkih i društvenih znanosti, s naglaskom na sociologiju. Također sam završila tečajeve TA101 i “Logoterapija u odgoju i obrazovanju”. Slušala sam predmet Egzistencijalistička psihoterapija kod profesorice i terapeutkinje Larise Buhin na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te pohađala razna neformalna predavanja i radionice o egzistencijalističkoj terapiji,  psihoanalizi, zenu i drugim vrstama osobnog razvoja.  Nastavljam koristiti svaku priliku za obrazovanje i osobni razvoj u ovom području.

Nakon dosta godina rada za sebe osjetila sam potrebu da svoje potrage podijelim s drugima.

Ova stranica prati te potrage kojima se bavim u slobodno vrijeme. Za sebe, a onda i za vas, nalazim odgovore na pitanja što znači egzistencija općenito i u suvremenom društvu, kako živjeti i kako učiniti život smislenijim.

Zašto?

Osjećaj besmisla i smisla nešto je čime su se filozofi oduvijek bavili, no čini mi se da to pitanje u suvremenom društvu postalo ključnije. Suvremeno društvo u silnoj je instrumentalizaciji i kvantifikaciji nekako zaboravilo na čovjeka i neke njegove druge potrebe, poput simboličkih ili potreba za označavanjem prijelaza. Ovaj prazan prostor vapi za ispunjenjem, a mnoga znanja i mudrosti koja su nam nadohvat ruke ignoriraju se.  Radi toga ne uspijevamo čovjeka promotriti holistički, ne uzimamo u obzir kontekst, intencionalnost i simboliku, pa čak ni mogućnost reakcije na egzistencijalne datosti. Umjesto toga volimo sve promatrati redukcionistički, linarno i nepovezano s kontekstom u kojem se čovjek nalazi. I tako gubimo dio slike, pa i dio mogućnosti da sami sebi objasnimo neke stvari.

Ova je stranica nastala kao pokušaj da se pruži drugačija perspektiva, perspektiva koja čovjeka gleda kao cjelovito, intencionalno i kontekstualno. Jednom riječju, smislenije. 

Čime?

U svojim potragama razne filozofske, društvene, psihološke i duhovne prakse i teorije te sustave kojima čovjek od davnina pokušava odgovoriti na ta ista pitanja – najviše egzistencijalističku tradiciju, (zen) budizam ,prakse svjesnosti (eng. mindfulness) te društveno-humanističke teorije. 

Egzistencijalizam je filozofska praksa “brige o vlastitom ja”. Njegov fokus nije na apstraktnom teoretiziranju, već na nošenju s praktičnim životnim datostima tj. onim sa čime se svaki čovjek neizbježno susreće tijekom postojanja; iskustvo i načini postojanja, smrt, odvojenost od drugih, tjeskoba, patnja, smislenost itd.

Egzistencijalistička tradicija o čovjeku razmišlja kontekstualno. To znači da osobu ne možemo razumjeti bez razumijevanja njenog konteksta. Ljudi zato za egzistencijalističku tradiciju nistu samo fiksni set karakteristika, već ovise o kontekstu, doživljaju, usmjerenosti na nešto ili nekoga.

Zen, zen budizam i meditacija (praksa) svjesnosti (eng. mindfulnessuče nas kako biti s iskustvom koje nam se događa u sadašnjem trenutku. Zen je u svojoj praksi usmjeren na trenutni život i prihvaćanje iskustva, budizam se uz to bavi i dharmom, a oboje u sebi sadržavaju i praksu svjesnosti koja je psihološki proces bivanja u sadašnjem trenutku.

Sve tri prakse zapravo pomažu u ostvarenju namjere inicijalnog začetnika od kojeg su potekle sve tri prakse – Buddhe. A to je postizanje života oslobođenog od patnje ili nezadovoljstva (na sanskrtu dukkha).

Društveno-humanističke znanosti su moja najveća ljubav. Po struci sam sociolog , a po usmjerenosti humanist. U svojem traganju  nisam naišla na ništa što bi toliko dobro objašnjavalo stvarnost i svijet kao što to čine sociologija, filozofija, antropologija, kulturologija, psihologija. Prilikom objašnjavanja stvarnosti u obzir uzimaju kontekst, povijest i faktore koje redukcionističke teorije previđaju. U današnje doba nepravedno su zanemarene, što je također simptomatično za društvo i pojedincu koji o sebi razmišljaju redukcionistički.

Bez razmišljanja o kontekstu, uvida o tome zašto razmišljamo kako razmišljamo i pregleda ostalih mogućih načina razmišljanja ne možemo promatrati ljudsku stvarnost. Bez razumijevanja povezanosti s društvenim kontekstom ne možemo shvatiti pojedinca. Ipak smo, prije svega i na kraju svega,  društvena bića.

Uživajte u stranici. Nadam se da će vam pomoći u vašem traganju, kao što i meni pomaže u mojem.

Iva Paska

Leave a Reply