Depresija i odgovor egzistencijalizma

Depresija i odgovor egzistencijalizma

Što je ustvari depresija? Kako se ona osjeća, a kako interpretira? Razni načeni tumačenja daju nam različite uvide, a egzistencijalizam nudi i svoje odgovore. Pročitajte!

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 300 milijuna ljudi na svijetu pati od depresije. Ove brojke su goleme i svake godine sve veće. One zahtijevaju pozorniji pristup problemu, malo konteksta, smisla i mudrosti.

No često su medijski prikazi depresije površni i zanemaruju kontekst u kojem ona nastaje. Također, dok nikako ne treba zanemariti biološku komponentu,  fokusiranjem na nju riskira se redukcionistički pristup. Potrebno se pozabaviti i kontekstom, kao i značenjem depresije.

Recimo, egzistencijalistički pristup smatra simptome glasnicima značenja koji nestaju tek kad shvatimo njihovu poruku. Ona se smatra stanjem u koje čovjek dođe kad mu se čini da neki period vremena gubi svoje dostojanstvo ili se razočarao u vrijednosti u koje je prije vjerovao.

Ona se također može definirati na razne načine. Poziv upomoć? Strah od odgovornosti? Borba sa problemima koji se čine preveliki? Kemijski disbalans? Stvarni problemi ili disfunkcionalan kognitivni stil nošenja s problemima? Njena definicija ovisi o teorijskoj perspektivi iz koji polazimo. Ili  – simptomi.  Slikovito (ili fenomenološki), netko je jednom negdje lijepo opisao simptome kao tisuću šišmiša koji sjede na prsima i ne daju disati. Ili led u prsima čija se hladnoća širi kroz njih. Mogli bismo to nazvati fenomenologijom tuge.  Praznina koja se čini kao bezdan. Tupa bol koja tijelo čini kao bez nutrine. Nedostatak energije. Ovih opisa mnogo.

No ono što pomaže razumjeti jest da simptomi nisu tu bez razloga. Oni možda nisu konstruktivni, ali to nikako ne znači da nemaju funkciju.  Kroz njih se izražava nešto što treba biti izraženo, a u tom trenutku ne zna ili smatra da se ne može izraziti drugačije.

Što tada dalje? Osluškivati emociju. Pitati se što je to što bi ona željela reći, ali ne može. Što bi rekla da može govoriti? Ponekad, i to je preteško. Onda se dobro malo odmaknuti. Dati si malo prostora za disanje. Ići korak po korak. Dan po dan. Potražiti stručnu pomoć. Čuti druge perspektive.

Egzistencijalistički pristup sve simptome promatra kontekstualno. Egzistencijalistički gledano, depresija se može gledati kao trenutna nemogućnost da se uvidi opseg slobodne volje koju imamo. Trenutak u kojem se ta sloboda ne vidi od šume i stabala koji se čine toliko velikima da se kroz njih ne može probiti. Riječima Irvina Yaloma, to je vjerovanje da život kontroliraju vanjske sile koje su jače od nas i posljedični osjećaj bespomoćnosti ili nedjelotvornosti. I donekle, to jest tako. Životne okolnosti jesu unaprijed zadate, no što je sa slobodnom voljom i izborima? Ona djeluje u nekim okvirima (ipak ne možemo birati gdje smo se rodili, s kakvim živčanim sustavom itd.) no onaj mali opseg slobodne volje koji postoji ono je na što se treba fokusirati.

I tu nam pomaže egzistencijalizam, koji pita što je to što nas može izvući iz tog tunela. Jer, vjerovali ili ne, postoji to nešto za svakog. Ali to nešto moramo uvijek iznova pronalaziti sami. Egzistencijalizam kreće pitanjem; što je jedinstveno u situaciji u kojoj se nalazimo? Što od toga jedinstvenog može poslužiti kao snaga?  Iako ovo zvuči vrlo kontraintuitivno, zapravo nije. Jer kao što reče Leonard Cohen, “postoji pukotina u svemu. To je ono mjesto kroz koje ulazi svjetlost.”  Ovo nije samo Cohenova ideja, već je temeljna ideja cjelokupnog egzistencijalizma.  Osim toga, mnogi pristupi smatraju kako proonalazak značenja ili stvaranje značenje u nekom iskustvu može pomoći u smislenijem doživljaju toga kroz što se prolazi. 

Ako ovu interpretaciju trenutno ne možemo osjetiti, i to je u redu.  Treba si ostaviti vremena. Pronalaženje značenja u iskustvu je također proces. Možda je tad dovoljno podsjetiti se na ono što kaže Rainer Maria Rilke; Molio bih te, dragi prijatelju, koliko god mogu, da imaš strpljenja sa svime što leži neriješeno u tvome srcu. Pokušaj voljeti pitanja sama, kao da su zaključane sobe ili knjige napisane na stranom jeziku. Ne traži odgovore sad. Ne mogu ti biti dati jer ih sad ne bi mogao doživjeti. U ovom trenutku pitanje je toga da sve iskusiš. U ovom trenutku trebaš živjeti pitanje.

Ako ništa drugo, bar je potrebno vjerovati da se nalazimo u šumi. I da će mali pomaci napraviti svoje.

 

* Ovaj članak se bavi interpretacijom simptoma depresije putem egzistencijalističke teorije i nikako nije nadomjestak za stručnu pomoć. Ako bolujete od depresije, svakako potražite stručnu pomoć što prije ili se obratite svom liječniku opće prakse da vas uputi psihijatru.
Neki od mogućih prvih koraka:
Savjetovalište Andrija Štampar 
Plavi telefon